Česke Budejovice, (IKA) – Pastoralni teolozi i teologinje iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Češke, Gruzije, Hrvatske, Mađarske, Njemačke, Poljske, Slovačke, Slovenije i Ukrajine okupili su se od 3. do 6. rujna u Českim Budejovicama, te raspravljali o dolasku u Europu ljudi koji dolaze iz ratom zahvaćenih područja, te traže zaštitu.
Simpozij, koji su poduprli Renovabis i Energie Steiermark, imao je za cilj razmijeniti iskustva pastoralnog djelovanja mjesnih Crkava, te dati poticaj za daljnji razvoj praktično-teološkog migracijskog pastorala.
Polazna točka za ova razmišljanja sačinjavaju ankete. Na temelju anketa iz Slovačke (Josef Žuffa), Češke (Michal Opatrny) i Austrije (Paul M. Zulehner) postaje jasno da i osobe bliske Crkvi imaju razne osjećaje prema izbjeglicama: poput odbijanja, sumnje i dobrodošlice.
Andras Mate-Toth je govoreći o migrantima koji iz Istočne Europe dolaze u Zapadnu, naglasio kako oni imaju „ranjenu povijest”. S povijesnim ranama i autoritarizmom povezani su razni strahovi, a čim se više strahova nalazi u osobi i kulturi, tim više takvi ljudi odbijaju osobe koje traže zaštitu. Strahovi desolidariziraju, također u izbjegličkoj politici. Stoga je zabrinjavajuće da neki političari šire strahove, umjesto da se na mudar način bave migracijskom politikom. Zadaća pastorala Crkve je sve činiti da se strahovi smanje. Tu spada i hrabrost crkvenog vodstva u pridobivanju vlastitih vlada koje bi trebala poticati politiku povjerenja, a ne politiku straha.
Također se govorilo i o temi „Muslimanske izbjeglice – obogaćenje ili prijetnja” i strahu od islama. O ovoj temi izvijestili su stručnjaci Martin Klapetek i Agata Nalborczyk koji su ustvrdili, kako je strah od islamizacije jedan od argumenata mnogih vlada, a onda i crkvenih vodstava da se ne prihvaćaju migranti, a ako da, onda (po anketama iz Slovačke i Češke) samo kršćani, npr. iz Sirije. Predrasude da islam sada prvi put dolazi u Europu i da želi tu preuzeti vlast uklonjene su brojnim povijesnim i aktualnim činjenicama. Naime, islam nije novi fenomen u Europi, jer se pojavio imigracijom (gastarbajteri) u Zapadnoj Europi u drugoj polovici 20. stoljeća. Najveći broj muslimana u današnjoj Zapadnoj Europi potomci su upravo tih radnika.
Na skupu je zapaženo predavanje imala Regina Polak koja je u teologiji migracije međunarodno priznata stručnjakinja. U predavanju pod naslovom „Migracija – povratak Bogu i njegovom socijalnom uređenju” naglasila je da je etički monoteizam dobrim dijelom nastao sučeljavanjem s fenomenima bijega i migracije u kojima se vidio smisao i nada.
Maciej Ostrowski se osvrnuo na službena crkvena stajalištima vezana uz temu izbjeglištva i migracije. Posebno je ukazao na nedovoljno poznati dokument Svete Stolice „U izbjeglicama i nasilno protjeranima prihvatiti Krista (2013)”. Michaela C. Hastetter se osvrnula na osvetila pastoral krštenja u vremenima migracije, a Dariusz Lipiec je govorio o migrantima u župnim zajednicama.
U zaključku skupa, izražena je želja pastoralnih teologa i teologinja da crkvena vodstva prihvate migraciju kao od Boga dani „znak vremena”, jer tako migranti koji traže zaštitu za nas postaju bogatstvo, potiču našu ljudskost i jačaju zajedništvo u župnim zajednicama i redovima. „Mi ih ne smijemo promatrati samo kao prijetnju našem blagostanju i našoj sigurnosti, nego također i kao obogaćenje naše kulture i vjere. K tome, crkvena vodstva trebaju poticati vlade svojih zemalja da potiču svoje stanovništvo u zalaganju za ljudskost. Kod toga trebaju upotrebljavati ‘ jezik ljudskih prava i jedinstva, jezik jednog svijeta i jednog čovječanstva na njemu’, te ‘jezik rastuće pravednosti i sigurnog mira'”. U zaključcima se ističe da je dodatna zadaća Crkve gradnja mostova između suprotstavljenih strana, njihovo poticanje na razgovor kao i borba protiv etiketiranja.
Naglašava se i važnost da se kršćani ohrabre za susret licem u lice s ljudima koji traže zaštitu, a među njima i s muslimanima. „Takvi susreti nose snagu koja razbija predrasude o strancima, izbjeglicama i islamu, te u osobama koje traže zaštitu prije svega spoznaju ljude koji ne samo da imaju pravo na azil, nego preko kojih se može spoznati uskrsli Gospodin koji nam na spasonosni način dolazi u susret”, stoji u zaključcima.
Polazeći od činjenice da strahovi desolidariziraju, a „bez solidarnosti nema pravednog svijeta i svjetskog mira”, pastoralni teolozi i teologinje traže od svih odgovornih u medijima i politici da ne raspiruju strah, već da sudjeluju u europskoj i međunarodnoj politici otklanjanja uzroka izbjeglištva. „Tko širi strah, možda će dobiti izbore, ali će prokockati šansu za pravednu i mirnu budućnost. Dušobrižništvo u mjesnim Crkvama, a također i pastoralna teologija kao znanost trebaju se u budućnosti još više posvetiti uzrocima straha, njihovom iscjeljenju i time povezanim razvojem povjerenja i pouzdanja”, istaknuto je sa skupa pastoralnih teologa.