Split, (IKA) – Sprovodnu misu i obrede za pokojnog don Jakova Cikojevića, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u utorak 5. rujna u župnoj crkvi Sv. Ilije Proroka u Studencima. U koncelebraciji je bilo oko 120 svećenika predvođenih generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem.
Članovi obitelji, rodbina, redovnice, brojni vjernici iz njegove župe i predstavnici vjernika iz župa u kojima je don Jakov djelovao te prijatelji došli su se oprostiti od pokojnog don Jakova. Na početku propovijedi nadbiskup je postavio upit o ljudskom identitetu, upit koji se, kako je rekao, postavljao i sv. Pavlu, a Pavao u odgovoru na taj upit upućuje na Gospodina (pos. Rimljanima: Živimo li dakle ili umiremo, Gospodinovi smo).
Potom je istaknuo kako se don Jakov kroz dugo godina borio s vlastitim slabostima i grijesima, kako su mu vlastite slabosti bile često pretežak križ pod kojim je često i prečesto padao, ali se uvijek iznova ustajao i hodio naprijed. „Njegov križ dao mu je iskustvo da zna biti blizak čovjeku i razumjeti ga u njegovim poteškoćama, slabostima i grešnostima. Možda ga je zato ovaj križ učinio komunikativnijim, društvenijim, bliskijim. Jakov je imao srce i duše za čovjeka”, istaknuo je nadbiskup Barišić. Zanimljivo, nastavio je, narod je imao puno razumijevanja za njegove slabosti, čak i više nego braća svećenici, pa čak i više nego i on sam. No, uz slabosti don Jakov je imao i neke značajke po kojima je iskazivao plemenitost, a to su ljubav prema siromasima, prema svome narodu i žrtvama rata, prema Crkvi Božjoj. U svim župama u kojima je boravio don Jakov je gradio nove i obnavljao stare crkve, ali je još važnije to što se znao staviti na raspolaganje svojim vjernicima koji su to znali cijeniti pa su mu stoga i opraštali njegove slabosti.
Podatke o pokojnikovom životu i radu iznio je pastoralni vikar mons. Ančić. Podsjetio je da je don Jakov rođen 1948. god. u Studencima (otac pok. Ivan i majka pok. Milica rođ. Trogrlić), a zaređen za svećenika 1975. god. u Splitu. Pastoralno je služio u župama: Metković-sv. Nikola, Budimir, Biorine, u Njemačkoj (župama Geislingenu i Höfingenu u biskupiji Rottenburg-Stuttgart), Zvečanje, Ostrvica, Vinišće, Makarska-Kraljica mira i Zagvozd. „Don Jakova su vjernici svuda voljeli i cijenili kao dobrog i dragog svećenika unatoč njegovim bolestima i tegobama jer je bio komunikativan, zauzet i poduzetan župnik, blizak i susretljiv ljudima u njihovim potrebama. Bio je i veliki hrvatski domoljub koji se osobito zauzimao za pravu istinu o komunističkim zločinima krajem Drugog svjetskog rata i u poraću”, istaknuo je, između ostaloga, mons. Ančić.
Od pokojnika su se oprostili uime Hercegovačke franjevačke provincije fra Anto Marić, kao mještanin i kolega fra Jakov Udovičić, župni vikar u Vinjanima, uime vjernika župe Vinišće remeta Ivica Marušić i fra Zoran Jonjić, župnik Studenaca. Nakon sprovodne mise don Jakov je pokopan na mjesnom groblju u Studencima.