Vatikan, (IKA) – Papa Franjo je na današnjoj audijenciji govorio o temi koju smatra posebno važnom, a to je odnos između nade i sjećanja; posebno sjećanja na poziv. Za primjer je uzeo poziv prvih Isusovih učenika, prenosi Radio Vatikan. U sjećanju apostola ostalo je utisnuto to iskustvo, da su neki zapisali čak i sat kad se to dogodilo. Susret učenika s Isusom dogodio se uz rijeku Jordan, gdje je Ivan Krstitelj krstio. Mladi Galilejci izabrali su Krstitelja za svoga duhovnika. Jednoga je dana došao Isus i krstio se u rijeci. Kada je sljedeći put ponovno onuda prolazio, Ivan Krstitelj kaže dvojici učenika: „Evo Jaganjca Božjega!”. To je za učenike bila „iskra” pa oni ostavljaju dotadašnjeg učitelja i kreću za Isusom. Isus se okrenuo prema njima i postavio im odlučujuće pitanje: “Što tražite?” Isus se naime u evanđeljima pojavljuje kao poznavatelj ljudskog srca. U onom trenutku je bio susreo dvojicu mladića u traženju i zdravom nemiru, pojasnio je Papa.
Zapravo, kakva je to mladost koja je zadovoljna; koja se ne pita o smislu? Mladi koji ništa ne traže, nisu mladi, nego su umirovljenici; ostarjeli su prije vremena. A Isus se, kroz cijelo Evanđelje i u svim svojim susretima, pokazuje kao onaj koji “užiže” srca. Otuda ono njegovo pitanje, koje nastoji pobuditi želju za životom i srećom, koju svaka mlada osoba nosi u sebi: „Što tražiš?” rekao je Papa koji bi danas mlade htio pitati isto: „Ti koji si mlad, mlada, što tražiš; što u svom srcu tražiš?” Dvojica učenika počinju živjeti i biti uz njega te odmah postaju misionari. To je bio tako dirljiv i sretan susret, da će se učenici zauvijek sjećati toga časa koji je prosvijetlio njihovu mladost i dao joj usmjerenje, rekao je papa Franjo te postavio pitanje kako se otkriva vlastito zvanje u ovome svijetu? Može se otkriti na različite načine, no prvi je pokazatelj toga radost susreta s Isusom. Brak, posvećeni život, svećeništvo: svaki poziv započinje jednim susretom s Isusom koji nam donosi radost, novu nadu; vodi nas, pa i kroz kušnje i teškoće, prema sve potpunijem susretu s njime i vodi nas prema potpunoj radosti. Učenik kraljevstva Božjega koji nije radostan ne evangelizira ovaj svijet. Ne postaje se Isusovim propovjednikom izoštravajući retoričko oruđe, nego čuvajući u svom pogledu bljesak istinske sreće, poručio je Sveti Otac. U životu postoje kušnje, trenuci u kojima je potrebno ići naprijed bez obzira na hladnoću i protivan vjetar, ali kršćani poznaju put koji vodi do svetog plamena koji ih je zapalio jednom zauvijek. Lijepo vas molim, razočaranim i nesretnim osobama ne dajmo za pravo; ne slušajmo onoga koji nam cinički kaže da ne gajimo životne nade; ne uzdajmo se u onoga tko već u začetku gasi svaki entuzijazam, govoreći da nijedan pothvat nije vrijedan cjeloživotne žrtve; ne slušajmo one koji su “stara” srca; koji guše mladenačku euforiju, nego starima kojima oči sjaje nadom. Gajimo zdrave ‘sanje’, pozvao je Papa.
U povodu Dana molitve i brige za stvoreno koji se obilježava 1. rujna Papa je s carigradskim ekumenskim patrijarhom Bartolomejom I. pripremio poruku u kojoj sve pozivaju da poštuju i zauzmu stav odgovornosti prema stvorenome. Također pozivaju one koji imaju važne uloge da čuju vapaj Zemlje i vapaj siromašnih, koji od ekološke neravnoteže najviše trpe.