Varaždin, (IKA) – Varaždinska biskupija spomenula se 19. kolovoza 11. obljetnice smrti svoga prvog biskupa Marka Culeja. Tim je povodom njegov nasljednik mons. Josip Mrzljak, predvodio misu zadušnicu u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Varaždinu. S biskupom je slavilo mnoštvo svećenika iz cijele Varaždinske biskupije, bogoslova te ostalih vjernika među kojima su bili članovi obitelji pokojnog biskupa Culeja.
Na početku mise mons. Mrzljak naglasio je kako ove godine obilježavaju 20. obljetnicu Varaždinske biskupije, no na taj se dan na poseban način sjećaju kako ih je prije 11 godina napustio njihov prvi biskup. „Rekao sam da nas je prije 11 godina napustio naš prvi biskup, mada ta riječ nije posve točna, jer vjerujemo da nas nije napustio nego je sigurno u duhu s nama. Vjerujemo kako nas sve zajedno povezuje euharistija – nas, putujuću Crkvu na Zemlji, s onom Crkvom na Nebu. Vjerujemo da je biskup Marko s nama i želimo ga se sjetiti i moliti za njega, moliti s njime, ali i za sve nas da i mi idemo onim putem kojim je on išao”, poručio je mons. Mrzljak.
U propovijedi je biskup Mrzljak podsjetio da je u mjesecu kolovozu 1997. godine biskup Culej zajedno sa svojim suradnicima imao pune ruke posla prilikom uspostave Varaždinske biskupije koju je nekoliko tjedana ranije ustanovio papa Ivan Pavao II. „Trebalo je osnovati razne pastoralne urede, ali i Biskupijski Caritas. Sve ono što karakterizira život jedne Crkve. No, je li baš to glavna svrha ustanovljenja biskupije? Čuli smo u Knjizi otkrivenja kako sveti Ivan kaže ‘svijet nas ne poznaje, jer ne poznaje Njega’. Glavna zadaća Crkve je upravo to – da ljudi upoznaju Isusa. Tako je biskup Marko u svojim propovijedima često isticao kako je glavni smisao života jedne Crkve, odnosno biskupije, da bude što više blizu Isusu i da pozove ljude da ga slijede”, kazao je biskup Mrzljak. Podsjetio je na nekoliko misli biskupa Marka iz njegove propovijedi prilikom ustoličenja Varaždinske biskupije 28. rujna 1997. godine. Na mjestu je pitanje poznajem li ja Isusa. Otkrivam li Ga u Njegovoj riječi, jer On je riječ koja je tijelom postala? Prepoznajem li ga u euharistiji? U bližnjemu koji treba pomoć, osmijeh, ispruženu prijateljsku ruku, otvoreno srce? Prepoznajem li ga u prognaniku, u djetetu još nerođenom, jer On reče: „Tko prima jedno dijete, mene prima!” Mogu li drugi u meni, u mome životu i vladanju, otkriti Isusa? Crkvi su danas potrebni ne toliko učitelji, nego svjedoci vjere. Dolazim k vama ne donoseći vam mudrost ovoga svijeta, nego da vam navijestim Isusa raspetoga, ali i uskrsloga. Dolazim k vama da bih vam govorio, ne zamamne riječi koje vam gode ušima, nego dolazim da vam navijestim da vas Bog ljubi, ljubi toliko da je radi vas i radi mene pošao na drvo križa. Dolazim da budem pastir vama, koji ste ostali Isusu vjerni i u vrijeme kada je to bilo teško. Kada ste zbog svoje povezanosti s Isusom i s njegovom Crkvom, bili nepoželjni u službi i na istaknutijem položaju. Ali dolazim i kao pastir, da potražim i one koji su posustali na putu za Isusom ili su zalutali. Blago onome koga Isusove probodene i krvave ruke podignu na ramena, da ga ponesu natrag u ovčinjak, da ga vrate natrag u Očev dom. Moja pastirska služba biskupa želi pridonijeti ostvarenju što intimnije i založenije ljubavi između svakog kršćanina i Krista, između cijele biskupijske zajednice i Krista. Iz te povezanosti s Kristom izvire i biskupijska povezanost i nutarnja čvrstina svih vjernika u zajednici sa svojim pastirom biskupom. No, uvijek ostaje riječ apostola Petra: „Krist Isus je pastir i čuvar duša vaših, on je gospodar baštine, on je Nadpastir.” Ponekad nastaju nesporazumi u nepoznavanju Crkve kada se gledaju neki njezini nedostaci ili vanjske aktivnosti koje su potrebne. Crkva nije socijalna ustanova da se prvenstveno brine za ovozemaljske potrebe čovjeka, već je ona u prvom redu poslana u svijet da se brine za čovječje vječno spasenje – za spas njegove duše – da nam pripravi put kojim treba ići. Biskup Culej u propovijedi spominje Isusove riječi da je On Put, Istina i Život koje treba slijediti. Ovo je prigoda da biskupu Marku zahvalimo za ono što je on učinio za Crkvu i vjerujemo da nas on svojim molitvama prati s nebesa i da se raduje, poručio je varaždinski biskup Josip Mrzljak.
Biskup Marko Culej preminuo je u Varaždinu 19. kolovoza 2006. godine nakon duge i teške bolesti, u 69. godini života, 43. godini svećeništva i 15. godini biskupstva. Prvim biskupom novoosnovane Varaždinske biskupije imenovan je 5. srpnja 1997. godine, a ustoličen je u varaždinskoj katedrali Uznesenja Marijina na svečanosti proglašenja Varaždinske biskupije 28. rujna iste godine. Rođen je 19. siječnja 1938. godine u Malom Repnu u župi Belec od oca Petra i majke Josipe, rođene Bočkal. Osnovnu školu pohađao je u Belcu, a srednju u Interdijecezanskoj školi u Zagrebu. Studij filozofije i teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 25. travnja 1964. godine. Kao kapelan službovao je u Samoboru i Desiniću, gdje je od 1965. do 1981. bio i na službi župnika. Imenovan je vicerektorom u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, te je na toj službi bio do 1992. godine, a zatim je bio i rektor do rujna 1993. Godine. Za pomoćnog zagrebačkog biskupa imenovan je 7. siječnja 1992. godine, nakon čega je za biskupa zaređen 22. veljače iste godine. Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji mons. Marko Culej obnašao je različite službe, ranije kao pomoćni zagrebački biskup, a potom i kao varaždinski biskup.