Pićan, (IKA) – O blagdanu sv. Roka u Pićnu, sjedištu povijesne Pićanske biskupije, već je niz godina tradicija predstavljanje nekog novog povijesnog izdanja u prostorima Centra za nematerijalnu kulturnu baštinu Istre. Ove godine, u srijedu 16. kolovoza, nakon svečanoga misnog slavlja koje je, u nekadašnjoj katedrali predvodio naslovni biskup Pićna mons. Valentin Pozaić, predstavljen je reprint povijesne knjige negdašnjeg pićanskog biskupa Antonia Zare „Razudba umnosti i znanosti četirima odsječcima obuhvaćena (Anatomia ingeniorum et scientiraum sectionibus quattuor comprehensa)”. Knjiga je prvi put tiskana u Veneciji 1615. godine, a sada je doživjela ponovno izdanje, uz potrebne povijesne studije, zahvaljujući angažmanu njezinog urednika dr. Elvisa Orbanića, ravnatelja Državnog arhiva u Pazinu, koji je ujedno moderirao predstavljanje.
Nakon uvodnog pozdrava dr. Orbanića okupljenima se obratio načelnik Općine Pićan Ivan Franković, koji je izrazio zadovoljstvo uspješnom suradnjom s Elvisom Orbanićem na realizaciji brojnih vrijednih izdanja o povijesti Pićna. Pročelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica čestito je dr. Orbaniću na brojnim projektima kojima uvelike pridonosi očuvanju i afirmaciji povijesne baštine Istre.
Mons. Pozaić predstavio je lik svog predšasnika, biskupa Zare. Naglasio je njegovu vjersku i humanističku formaciju koju je stekao studijem filozofije kod isusovaca u Grazu. Postao je biskupom s 26 godina, istaknuo se svojim pastoralnim djelovanjem u kojem je, nerijetko i stegom, uveo red, kako u upravi tako i u redovitom životu puka. Još kao član studentske marijanske kongregacije Sodalitas Beate Mariae Verginis upijao je i živio, a kao biskup širio pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i svecima, nasuprot protestantskim provalama. Provodio je život i ideje Tridentskoga koncila, stegom je vraćao crkvi autentičnu misiju, i vjerodostojnost in capitet et membris, u glavi i u dijelovima, u upravi i u redovitom životu vjerničkog puka. Stekao si je tako i prijatelje i neprijatelje, i klevetnike, ali i veliki ugled. Strogost kojom je provodio svoje zamisli o vraćanju dostojanstva Crkvi postala je poslovična i dugo se održala u povijesnoj memoriji. Unatoč nemirima i ratovima u njegovo vrijeme, i unatoč veoma skromnim mogućnostima svoje biskupije uspio je u materijalnom smislu obnoviti biskupski dvor, dograditi i obnoviti katedralu te obogatiti katedralni inventar, rekao je mons. Pozaić. U nastavku je biskup citirao Zarin hvalospjev upućen Družbi Isusovoj, kojoj i sam pripada. Zaključio je čestitavši uredniku izdanja dr. Orbaniću na njegovu izvanrednom svestranom angažmanu kojim se afirmira kao ključna ličnost na istarskoj historiografskoj sceni.
Detaljno predstavljanje sadržaja knjige po poglavljima izrekao je tehnički urednik Marino Martinčević. Istaknuo je doprinos eminentnih znanstvenika u realizaciji znanstvene studije, a govorio je i o sadržaju originalnog Zarina djela koje se danas čuva u nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. To vrijedno djelo, katalog i klasifikacija svega do tada poznatoga znanja i znanosti, najznačajnije je djelo istarskoga ranonovovjekovlja, koje je Antonio Zara dovršio upravo u Pićnu, u biskupskoj palači, 17. siječnja, na dan sv. Antuna 1614. godine. U stručnoj studiji koja u knjizi prethodi preslike Zarina originala, austrijska znanstvenica Ulriche Syrou daje biografiju Antonia Zare, pok. mons. Ivan Grah govori o Antoniu Zari kao pićanskom biskupu dok Miroslav Bertoša ocrtava nemirna vremena početka 17. stoljeća na istarskom poluotoku obilježena Uskočkim ratom. Paul Richard Blum opisuje filozofska stremljenja njegova doba koja su utjecala i na promišljanja učenoga biskupa. Neizmjeran je doprinos profesora Mate Križmana koji kroz pregled sadržaja na sustavan način, vješto i umno se usredotočujući na ono bitno, upoznaje suvremenoga današnjega čitatelja, ne odveć vična latinskom jeziku, s temeljnim postavkama ovoga djela čime je tom vrijednom djelu utrt put do šire čitalačke publike, istaknuo je Martinčević, te u nastavku dao pregled poglavlja originalnog Zarinog djela. Svako poglavlje biskup Zara zaokružuje apostrofom, osobnom molitvom što ih je Mate Križman, doslovno i vrlo umješno pretočio u hrvatski jezik, a koje otkrivaju duboku autorovu pobožnost i uvjerenje o neraskidivoj povezanosti vjere i znanosti kao međusobno komplementarnih nadopunjujućih se putova prema spoznaji Istine. Martinčević je naveo podatke iz onovremenih kataloga i cjenika europskih knjižničara koji potvrđuju kako je to djelo biskupa Zare, koje obuhvaća 592 stranice te bogato kazalo, u svojemu vremenu bilo izuzetno cijenjeno i traženo. Martinčević je izrekao i kratki pregled Zarina djela po odsječcima. Prvi odsječak govori o ljudskim umnostima i načinima njihova spoznanja. Drugi odsječak kroz 16 članaka razmatra one znanosti vještine i umijeća koje proizlaze iz mašte, kreativne snage, poput pismenosti, govorništva, pjesničkog i glazbenog umijeća, zemljomjerstva, kozmografije, praktične medicine, vojništva i vladanja. U trećem odsječku Zara razmatra znanosti koje proistječu iz moći razuma: logiku, fiziku, metafiziku, teologiju etiku i druge. U četvrtom odsječku prikazuje znanosti koje su sadržane u izbici pamćenja: gramatiku, djelatno računstvo, geometriju, retoriku povijest i drugo; one koje proizlaze iz moći pamćenja te su u neposrednijem odnosu s iskustvom. Djelo Antonia Zare, pićanskog biskupa i carskog savjetnika, jednog od naših najistaknutijih filozofa ranoga novoga vijeka zaslužuje širu filozofsku i znanstvenu evaluaciju jer on je, čini se, kroz vjekove bio žrtvom rijetkosti njegova djela, a u novije vrijeme sve manjeg poznavanja jezika koji njemu nije bio mrtav već živo oruđe izražavanja vlastitih znanstvenih i filozofskih pogleda. Zara se nastavlja na skolastičku filozofsku tradiciju, dobro poznaje renesansnu filozofiju, a njegovi pogledi koji bi bili najbolje iskazivi kroz naredno razbolje filozofije racionalizma i empirizma tek trebaju biti istraženi, zaključio je Martinčević.
Zaključno se publici obratio urednik izdanja dr. Orbanić zahvalama osobama i institucijama koje su imale udjela u realizaciji projekta koji je trajao od 2004. godine: mons. dr. Draženu Kutleši, mons. Ivanu Milovanu, sadašnjem i negdašnjem ordinariju Porečke i Pulske biskupije, prof. dr. Robertu Matijašiću i prof. dr. Slavku Krajcaru, sadašnjem i negdašnjem predsjedniku Čakavskog sabora, načelniku Općine Pićan Ivanu Frankoviću i župniku Antunu Kureloviću. Knjiga je objavljena u nakladi Santinini, a sunakladnici knjige su Porečka i Pulska biskupija i Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci. Recenzenti su akademik prof. dr. Franjo Šanjek i prof. dr. Mijo Korade. Upravo kao što bi vjerojatno bila želja i samog biskupa Zare, reprintom se je ovo izdanje htjelo vratiti na područje njegove biskupije, pa je tisak povjeren tiskari Libar iz Sv. Katarine. Tim nakladničkim poduhvatom namjeravamo oživjeti sjećanje na biskupa Antuna Zaru, napose u Pićnu, mjestu u kojem je napisao svoju anatomiju a u čijoj danas župnoj, nekad katedralnoj crkvi, počivaju njegovi zemni ostatci, te ga učiniti prepoznatljivim u hrvatskoj kulturi koja je nezaobilazni dio u okviru povijesno filozofske i vjerske baštine, zaključio je Orbanić.
U nastavku je načelnik Franković udijelio primjerak knjige nekolicini zaslužnih koji su dali svoj doprinos tome projektu: biskupu Pozaiću, Vladimiru Torbici ispred Istarske županije, župniku Kureloviću, vlč. Linu Zohilu koji je pružio veliku potporu u počecima projekta, a jedan je primjerak načelnik svečano uručio i dr. Orbaniću, kao zalog dobre buduće suradnje.
Pićanski biskup Antonio Zara, čije je imenovanje za pićanskog biskupa papa Klement VIII. prihvatio 1601. godine i koji je upravo u Pićnu svoje velebno djelo završio 1614. godine, vratio se tako pisanom riječju u suvremenost mjesta gdje je živio i djelovao, pružajući ponovno, zahvaljujući interventima vrsnih stručnjaka, prikaz svoje osebujne ličnosti i umnosti žiteljima svoje biskupije i čitavoga kraja, u nekim novim vremenima, kojima su njegov lik i djelo možda više potrebni u afirmaciji povijesne baštine no nadasve njegovo je prisustvo prilog u osvješćivanja sadašnjih naraštaja o važnosti vrednovanja vlastite povijesti, pred raznim nadolazećim modernim plimama.