Aljmaš, (IKA) – S posebnim pijetetom i zahvalnošću spominjemo se velikih aljmaških obljetnica progonstva i povratka u ovoj dragoj dolini mira i obljetnice posvete župne i hodočasničke crkve, kazao je konkatedralni župni vikar u Osijeku Robert Almaši, uvodeći 1. kolovoza u svečanu koncelebriranu večernju misu u župnoj crkvi Pohođenja BDM u nadbiskupijskom svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu. Dobrodošlicu hodočasnicima, župljanima i svećenicima izrazio je preč. Ante Markić, župnik i upravitelj aljmaškoga svetišta, podsjećajući kako je 1. kolovoza Dan sjećanja na progonstvo, povratak u Aljmaš, pogibiju redarstvenika u PP Dalj te Dan posvete župne crkve i svetišta. Misi je prethodilo okupljanje obitelji poginulih i nestalih, vjernika i dužnosnika kod spomen-križa na obali Dunava gdje je Ivica Stanković, predsjednik MO Aljmaš, nazočnima zahvalio za zajedništvo u molitvenom sjećanju na ratne žrtve, napomenuvši da Aljmašani godine 2017. slave 780 godina od prvoga spomena imena mjesta Aljmaš, a uz polaganje vijenaca nazočni su za pokojne molili s vlč. Almašijem, prisjećajući se smrtno stradalih čija su imena upisana na spomen-ploči (poginuli: Mladen Palinkaš, Željko Svalina, Slavko Frangeš, Ilija Galić, Ivo Jelić i Olga Svalina, te nestali: Marijan Podgajac, Matija Hum, Stjepan Matoković, Marko Hercegovac, Josip Halt, Josip Paloš i Ivan Verner).
Misu su uz Markića suslavili daljski i sarvaški župnici Josip Kolesarić i Juraj Kovačić, a pjevanjem uveličao župni zbor uz ravnanje i orguljsku pratnju s. Dominike Jozić. „Današnje euharistijsko slavlje želi nas uvesti u spomen naših obljetnica kojih se spominjemo: dan sjećanja na progonstvo, povratak iz progonstva, pogibija redarstvenika u PP Dalj i 13. obljetnica posvete hodočasničke crkve i svetišta… Prije 26 godina i na vas se sručila sudbina slična onoj izabranog naroda. Neprijatelji ulaze u ovu dolinu mira i nastaje kako prorok Jeremija kaže: ‘Užas odasvud!’ Napuštate svoja ognjišta, svoje živote i poslove, svoje sigurnosti i planove pa čak i obitelji i bivate protjerani u progonstvo. I da bude još gore: najveći ponos i najveću svetinju dragoga nam Aljmaša, hodočasničku crkvu su spalili i razorili do temelja – i tada se moglo reći da vam više stvarno ništa nije ostalo… Mogli ste samo tužaljke pjevati… Itekako ste osjetili kakav je prognanički kruh. I to kroz sedam godina! Kao što ni izabrani narod nije zaboravio Jeruzalem niti hram, tako ni vi niste zaboravili Aljmaš. Kolebljivim osjećajima i svakojakim mislima u glavi pitali ste se: Hoćemo li se onamo ikada vratiti? Ima li nade? Prvi tračak nade zasigurno vam je dala Gospa od Utočišta čiji je kip pod neobičnim okolnostima pronađen u ruševinama ove svetinje. Ona, naša nebeska Majka, kroz čitavu povijest, u godinama progonstva i rata napose, a i dalje daje nadu da poslije svakog Velikog petka dolazi Uskrs, poslije svake zime proljeće. Daje nam nadu da se isplati nadati i vjerovati! Ohrabruje nas da nismo sami i njezina majčinska ljubav nas nikada ne napušta! Jer ostavi li nas roditelj, braća i sestre – Gospodin i Njegova Majka nas uvijek primaju i prihvaćaju! Usuđujem se reći kako je ova prekrasna župna crkva, koja poput lađe ili labuda izranja iz Dunava, čiju 13. obljetnicu posvete danas slavimo, postala simbolom i znakom povratka. Ona simbolizira vaš povratak ovdje u ovu dolinu mira iz ratnog progonstva, ali isto tako simbol je čovjekova povratka Bogu. Jer, nebrojeni su hodočasnici kroz više od tri stoljeća upravo ovdje zadobili milost obraćenja, nutarnjeg ozdravljenja i pomirenja”, kazao je Almaši u propovijedi, pozivajući vjernike na izmirenje sa svim ljudima pa i neprijateljem jer „preduvjet svim milostima pa i oprostu od Boga je izmiriti se sa svojim bratom, a oprost može proizaći samo, ako sam ja sam duboko ukorijenjen na tlu Božje ljubavi”. Poziv na ljubav prema neprijateljima čini se pomalo izazovnim pa i provokativnim. Kako, dakle, voljeti svoga neprijatelja? Neprijatelj je čovjek, koji nanosi zlo, štetu. Kako ga voljeti? Iznova se trebamo zagledati u Isusa. On, poput sunca koje izlazi nad zlima i dobrima, voli svakoga. Voljeti neprijatelja je vlastitost novog čovjeka, odnosno vlastitost Isusovih učenika, koju trebaju živjeti. Isusov nauk nikada se neće prilagoditi čovjeku, nego je čovjek pozvan živjeti ono što piše u evanđelju. Jedino ozbiljan pristup Isusovim riječima gradi kršćanski identitet. Praštanje je ključ koji otvara vrata Božjeg milosrđa… Pravda koja će morati svakako stići, neka te ne zanima, ti jednostavno praštaj i voli. Isus je jasan. Njegov učenik ne može živjeti mimo Isusovih riječi. Zato izmolimo na ovom svetom mjestu za sebe i za naš narod snagu praštanja i milost vjere! Naša nebeska Majka, Gospa od Utočišta, nama je u tome snažna zagovornica, zaključio je Almaši.