Čakovec, (IKA) – Mnogobrojni vjernici međimurskih župa hodočastili su u srijedu 2. kolovoza u Čakovec gdje se u franjevačkoj župi sv. Nikole biskupa posebno svečano slavi blagdan Gospe od Anđela. Samoj proslavi blagdana prethodila je i trodnevna duhovna priprava koja je svoj vrhunac imala u središnjem euharistijskom slavlju na sam blagdan Porcijunkule koje je predvodio ljubljanski nadbiskup Stane Zore. Neposredno prije središnjeg euharistijskog slavlja vjernici su sudjelovali u procesiji gradskim ulicama u kojoj su nosili zavjetnu sliku Majke Božje od Anđela. Uz ljubljanskoga nadbiskupa, generalnog vikara Varaždinske biskupije mons. Antuna Perčića, te župnika fra Željka Železnjaka, suslavilo je 20-tak svećenika međimurskih i susjednih dekanata Varaždinske biskupije te svećenici franjevci.
U homiliji nadbiskup Zore ponajprije je zahvalio na darovanom nam daru Majke Božje i daru sv. Franje. Sveti Franjo toliko je ljubio Boga da je i njegova ljubav prema čovjeku izlazila iz želje da svi ljudi postanu dionici Božje blizine. Mnogo toga iz života sv. Franje nas iznenađuje,a između ostaloga, njegov odnos prema crkvici Sv. Marije Anđeoske u Porcijunkuli. Sv. Franjo je u svojoj svetačkoj intuiciji tražio od svoje braće vjernost mjestu u kojem je nastalo njihovo bratstvo, vjernost tom djeliću svijeta koji je zbog toga i dobio ime Porcijunkula, odnosno čestica. To je mjesto postalo simbol franjevačke odanosti Bogu i redovničkoj zajednici sve do danas. Pred tom se Franjinom željom i mi trebamo zapitati što je temelj naše vjernosti Evanđelju, što je nama sveto i što mi nećemo i ne možemo ostaviti, ako želimo biti to što jesmo, naglasio je mons. Zore. Današnje nam vrijeme nameće uvjerenje da je važno da čovjek uživa, da se odreče odricanja. No, odricanje je potrebno, ako želimo biti vjerni. Mons. Zore pozvao je vjernike da se zapitaju jesu li vjerni svojemu krštenju i krsnim obećanjima, svojim životnim odlukama, obećanjima danim kod vjenčanja, kod svećeničkog ređenja ili kod polaganja redovničkih zavjeta? Jesu li vjerni Svetoj Katoličkoj Crkvi?
Dokument brata Teobalda, asiškog biskupa, svjedoči nam o jednoj srpanjskoj noći 1216. godine kada je, za vrijeme molitve pred oltarom u Porcijunkuli, sv. Franjo doživio viđenje nebeskog prijestolja na kojem su se pojavili Isus i Marija okruženi anđelima. „Spasitelj je svoga slugu zapitao kakvu bi milost želio za sve ljude? Franjo je ponizno odgovorio: s tobom razgovara ubogi grešnik, stoga te, milosrdni Bože molim milosrđe za svoju braću grešnike. I za sve one koji će skrušena srca prijeći prag ovoga mjesta. Da od tebe Gospodine, od tebe koji vidiš njihove muke, prime otpust za počinjene grijehe”, ističe se u spomenutom dokumentu. Premda je to bilo neuobičajeno, Franjo je zamolio papu za jedan takav otpust. Papa je prvotno odbio molbu, no Franjo je nastavio moliti, govoreći da ga ne traži to u svoje ime nego uime Onoga koji ga je poslao, uime Gospodina našega Isusa Krista. Iako je papinska kurija bila protiv, papa mu je to odobrio. Nekoliko dana kasnije, Franjo je radosnu vijest prenio biskupima i vjernicima okupljenima kod Porcijunkule riječima: „Braćo moja sve bih vas rado uputio u nebesa. Ovdje su nebeska vrata!”
Nadalje, mons. Zore je iz dokumenta brata Teobalda, istaknuo dva trenutka. Franjo se prije svega priznaje grešnikom. Današnji svijet izgubio je osjećaj grijeha, dok papa Franjo pojašnjava da smo zapravo izgubili svijest o Božjoj prisutnosti. Božja blizina jest ono što nam razotkriva naše grijehe, udaljavanje od Boga zamagljuje nam osjećaj grijeha. Nadbiskup Zore zbog toga potiče vjernike da po uzoru na Franjino priznanje vlastite grešnosti budu otvoreni Gospodinu, koji je milosrdan prema grešniku. „Bog nam ne razotkriva naš grijeh zato da nas osudi, nego radi toga da nas spasi. Da nam otvori put u Kraljevstvo nebesko. Radi toga nam je darovao sakrament svete ispovijedi, radi toga nam po Crkvi dodjeljuje otpuste, da bi nam otvorio svoje kraljevstvo na nebesima”, naglasio je nadbiskup. Kao drugi važan trenutak dokumenta brata Teobalda, naveo je Franjinu želju da nas sve uputi u nebo. Čežnja za nebom nije samo njegova osobna čežnja, nego čežnja da svi ljudi, svi grešnici, dođu na nebesa. „S tim u vezi nameće mi se pitanje što je ono u životu što prvotno želimo svojim najbližima i sebi, a potom i svim drugim ljudima. Zaustavljaju li se naše želje više ili manje na vrijednostima i ostvarenjima ovoga svijeta: zdravlje, sreća, uspjeh, gospodarski napredak? Sa svime time ništa nije naopako, ali sve je to ipak tako prolazno. Pada li nam ponekad na pamet da bismo sebi i drugima mogli poželjeti nebesa kao konačno ispunjenje svih naših želja i očekivanja”, zapitao se mons. Zore. Upravo je nebesa, ističe nadbiskup, sv. Franjo želio za sve ljude. Nebesa kao puninu života s Bogom. Njegova svetačka smjelost omogućuje nam danas sudjelovanje u milosti porcijunkulskog oprosta, koji je za sve nas izmolio od pape. Zbog toga danas zahvaljujemo na daru sv. Franje.
Marija je, pak, nastavlja mons. Zore, nakon Anđelova pozdrava, iako duboko svjesna svoje nedostatnosti da postane Bogorodica, ipak povjerovala Bogu i izrekla svoj fiat: „Evo službenice Gospodnje neka mi bude po tvojoj riječi.” Budemo li i mi s pouzdanjem u Boga izrekli riječi svoga izručenja Njemu, Bogu, tada ćemo i mi doživjeti čudesnu plodnost svoga života”, zaključio je nadbiskup Zore. Euharistijsko slavlje zaključeno je molitvama za dobivanja porcijunkulskog oprosta te riječima zahvale nadbiskupu i svim sudionicima i organizatorima slavlja koje je uputio gvardijan Železnjak.
U proslavu blagdana Gospe od Anđela, u procesiji i središnjem euharistijskom slavlju, uključena su mnogobrojna kulturno umjetnička društva i udruge Međimurske županije, predstavnici policije, vojske, dobrovoljnih vatrogasnih društava te Zrinske garde, a misi su nazočili i predstavnici županijskih i gradskih vlasti. Čakovečko Porcijunkulovo posljednjih je godina poznato kao najveće međimursko proštenje, a uz duhovne sadržaje hodočasnicima se nude raznoliki svjetovni sadržaji u središtu Čakovca u organizaciji Turističke zajednice.