Svirče, (IKA) – U Svirčima na otoku Hvaru u subotu 22. srpnja svečano je proslavljena svetkovina župne zaštitnice sv. Marije Magdalene, koju tamošnji puk od milja zove Mandalina. Prije misnog slavlja krenula je procesija oko prelijepe kamene župne crkve te su sa svetičinim moćnikom iz 15. stoljeća blagoslovljeni sudionici slavlja i župa Svirče. U nazočnosti brojnih mještana, župljana okolnih župa i turista, koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je mladi župnik Staroga Grada i Vrisnika don Marko Plančić.
Koncelebrirala su desetorica svećenika, među kojima su bili župnik don Marijo Zelanović, hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca na Hvaru don Emil Pavišić, brački dekan i župnik Supetra don Toni Plenković, hvarski župnik don Mili Plenković i župni vikar Jelse i Pitava don Jurica Carić, sva trojica rođeni u župi Svirče te župni vikar župe Sivša kod Doboja u BiH fra Kazimir Rehlicki. U misnom slavlju sudjelovao je hvarski bogoslov Toni Aviani koji će sljedeće godine biti zaređen za đakona i svećenika.
Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači pod ravnanjem i uz harmonijsku pratnju maestre Klare Milatić. U euharistijskom slavlju sudjelovala je i muška pjevačka skupina iz Gundinaca kod Slavonskog Broda: Josip Mihić, Ilija Matasović, Ivan Kadić, Ivan Janković, Martin Mihić, Josip Šiškić, Mirko Vuksanović i Ivica Filipović. Oni su u nedjelju ujutro u župi Dol na pučkom misnom slavlju predvodili liturgijsko pjevanje, a navečer i u filijali Ivan Dolac, gdje su održali i prigodni koncert izvornih slavonskih pjesama.
Župnik Plančić je već u pozdravnim riječima na početku misnog slavlja istaknuo kako je Marija Magdalena bila prva blagovijesnica Isusova uskrsnuća. Ona je posvjedočila da je Isus živ i nakon svoje smrti i da „ostaje s nama do kraja našeg života”. To nam daje mir, pouzdanje i sigurnost da je Bog s nama. Stoga smo i mi pozvani ostati s Bogom i s Isusom na putu svoga života, rekao je.
U propovijedi se župnik Plančić osvrnuo na pročitani dio Ivanova evanđelja prema kojemu Marija Magdalena plače nad praznim Isusovim grobom, iznenada se susreće s uskrslim Isusom i o tom radosnom događaju pripovijeda njegovim učenicima. Marija Magdalena bila je vjerna Isusova pratiteljica i učenica. Posluživala mu je i bila je nazočna podno njegova križa. To je sve što pouzdano možemo reći o ovoj ženi čiji je spomendan Crkva uzdigla na čast blagdana obveznog za cijelu Crkvu. To je učinjeno zbog njenih zasluga kao Isusove učenice i prve blagovijesnice Kristova uskrsnuća. Za apostole i prve kršćane puno je značila činjenica da je jedna žena bila prvi svjedok Kristova uskrsnuća. Čak se to može uzeti i kao autentični dokaz Kristova uskrsnuća. Jer, u Isusovo vrijeme u Izraelu žene nisu imale nikakva prava, pa ni pravo svjedočiti na sudu. Njihovo svjedočenje nije imalo nikakav pravni učinak. Svjedoci su morali biti isključivo muškarci i to sa snažnim argumentima.
Marijino svjedočenje govori o istinitosti navedenog odjeljka Ivanova evanđelja. Jer, da je Ivan, pa i drugi evanđelisti, ovaj odlomak o Isusovu uskrsnuću izmislio, samo da bi sačuvao Isusovu poruku i projekt, sigurno ne bi napisao da je jedna žena bila svjedok, i to prvi, Kristova uskrsnuća. Uzeo bi nekoga, po mogućnosti, poznatog muškarca, možda sv. Petra ili sebe, a ne neku ženu koja plaće pred praznim grobom. To nam je dokaz kako je Ivanu stalo do toga da točno, povijesno prikaže događaj praznog groba, onako kako se on doista dogodio, da jasno kaže istinu. I u tom smislu nam je važna Marija Magdalena. Ona potvrđuje i ona je dokaz da je Isus živ. Treba napomenuti da uskrsnućem Isus nije jednostavno vraćen u ovaj naš tjelesno-biološki život. Uskrsnućem je otvorena jedna nova dimenzija življenja. To je dimenzija supostojanja, suživota s Bogom. Na uskrsno jutro Isusovi učenici, kao i Marija Magdalena, bili su pod šokom Isusove smrti. Štoviše, Marija je prestravljena razinom ljudske zloće koja je sposobna čak i mrtvo tijelo ukrasti i ostaviti ga na nekoj nepoznatoj lokaciji. Ona u tom trenutku nije uopće pomišljala na uskrsnuće. Isus stoji pokraj Marije, ali ona ga ne prepoznaje. Prepoznaje ga tek po glasu. Glas voljene osobe možemo prepoznati i osjetiti u mnoštvu drugih glasova. To je glas ljubavi i privrženosti. S takvim glasom Isus govori: „Marijo!” Ona na isti način, s puno emocija, odgovara: „ Rabunni – Učitelju!” Taj Isusov glas probudio je u Mariji onu sigurnost, sreću, mir i radost koju je osjećala dok je pratila Isusa i slušala njegove govore. Za Isusa je susret s Marijom zadatak Mariji da ide navijestiti, reći njegovim učenicima sve o tom susretu. Uskrs je, između ostaloga, potvrda autentičnosti Isusove osobe. Isus se u potpunosti davao ljudima iz ljubavi prema Bogu. Učio ih je ljubavi i dobroti, liječio ih, tješio i davao im smisao života. Čitav svoj život stavio je na raspolaganje drugima. Kroz molitvu i povezanost s nebeskim Ocem postao je sve propusniji za Boga, kako bi Bog sam djelovao po njemu. On je trajno umirao sebi, zanemarivao je sebe, kako bi živio za drugoga i druge i time je očitovao i posvjedočio Božju stvarnost, pokazao je Božje ponašanje, očitovao je samoga Boga, pokazao je na djelu ljubav koju Bog ima prema nama. Ljubav koja ne ostaje samo na čistoj emociji nego poziva u zajedništvo koje u Božjem slučaju znači zajedništvo u vječnosti. Zbog načina svoga življenja i svog nauka osuđen je na smrt na križu. Ali Bog ga ne ostavlja u smrti i time potvrđuje da je sve ono što je Isus govorio ispravno, da je ljubav Božja, koju je svjedočio, istinita i autentična, prava. Svojim uskrsnućem Isus nije samo želio potvrditi da je bio u pravu, nije samo oživio – to nije bit uskrsnuća. Isus svojim uskrsnućem poziva sve ljude u zajedništvo Božje ljubavi, ne samo u ostvarivanju vječnosti nego i u svrhu humanizacije, oplemenjivanja i ostvarenja čovjeka u dobru, kao pojedinca i kao društva u cjelini. Zato Isus i šalje Duha Svetoga, kako bi oraspoložio ljude i motivirao ih za to zajedništvo s Bogom u kojemu će biti moguće živjeti evanđeoske vrijednosti.
Svi mi teorijski znamo kako treba činiti dobro. Znamo čak i u pojedinim slučajevima objasniti i precizirati kako nešto učiniti ili prema nekome biti dobar ili pravedan. No, uočavamo da se ni mi sami ni drugi oko nas ne pridržavamo tih znanja i pravednih naputaka. Puna su nam usta Isusovih riječi i evanđelja. Ali, kada ih treba u djelo sprovesti kaskamo i uočavamo poteškoće. Uočavamo da je potrebna jedna nutarnja motivacija, nutarnja promjena nas samih, i u razmišljanju i u navikama; u stilu življenja – kako bi riječi Sv. pisma pretočili u djelo. Stoga je Isus na jednom mjestu rekao: „Bez mene ne možete učiniti ništa” – niti jedno dobro djelo. I doista, puno dobrih djela pokušavamo ostvariti bez Boga. Mislimo da možemo činiti dobro bez Boga, sami od sebe. I tako upadamo u đavolsku napast. Na zov našeg susjeda ili našeg djeteta uvijek ćemo u pomoć priteći svom djetetu, jer nas vuče ljubav koja je veća prema djetetu nego prema susjedu. Tako isto, za svako dobro djelo, ako ga želimo iskreno i iz duše učiniti, treba nas nešto iznutra vući, treba nam neka motivacija, pogon, duh koji nas goni na djelovanje. To najviše osjećamo kad su naši bližnji u pitanju. Međutim, Isus nas poziva na ljubav prema svakom čovjeku, jer svaki je čovjek naš bližnji. Isus ističe da nas pri svakom dobrom djelu, ako ga želimo iskreno učiniti, da ono zaista ima ploda, mora ga voditi duh ljubavi. Duh kojega On daje, Duh koji nas oraspoložuje, pozitivno, takvog duha nećemo nigdje drugdje naći ili dobiti osim u molitvi i druženju s Bogom, u zajedništvu sa samim Isusom. I stoga je Isus uskrsnuo da bi s nama ostao povezan. Jer, jedino s njim možemo biti i ostati u dobroti. Onaj koji je dobar i čini dobra djela živi životom punim smisla. Kad život ima smisao onda je čovjek sretan, ispunjen i drugima pomaže učiniti život sretnim i ispunjenim i tako stvara jedno zdravo ljudsko zajedništvo koje pridonosi jednom humanijem, zdravom, ispunjenom ljudskom društvu koje ide sigurno prema vječnosti. Zato je, između ostaloga, važno Isusovo uskrsnuće. Zato ga mi ovdje anticipiramo, živimo to zajedništvo s Kristom. Marija Magdalena je postala prva blagovjesnica vijesti koju zovemo radosnom. Svatko je od nas pozvan barem promisliti kako na osobnom planu ostvariti to zajedništvo s Bogom koje će pomoći ostvariti zajedništvo s drugim ljudima, zaključio je župnik Plančić.
Na kraju misnog slavlja župnik don Marijo Zelanović nazočnima je poželio ugodan nastavak slavlja u obiteljima i napomenuo kako je Konzervatorski zavod u Splitu obnovio kip svete Lucije u crkvi Sv. Magdalene u Svirčima, a troškove obnove podmirila je jedna samozatajna mjesna obitelj.