Šibenik, (IKA) – Svečano misno slavlje prigodom susreta hrvatskih misionarki i misionara u ponedjeljak 3. srpnja u katedrali Svetog Jakova u Šibeniku predvodio je predsjednik Vijeće HBK za misije hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk. Koncelebrirali su šibenski biskup Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas; nacionalni ravnatelji Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Antun Štefan i u BiH mons. Luka Tunjić, biskupijski ravnatelji Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini te misionari pristigli na susret.
Na početku misnog slavlja riječi pozdrava sudionicima susreta uputio je biskup Rogić. Izrazio je osobitu radost zbog nazočnosti misionarki i misionara te što je Šibenska biskupija domaćin njihova ovogodišnjeg susreta, rekavši kako se nada da će ovaj događaj pridonijeti rastu misijske svijesti u Hrvatskoj i BiH.

Pred kraj misnog slavlja vjernicima se obratio i don Tomislav Puljić, ravnatelj PMD-a za Šibensku biskupiju, predstavivši nazočne misionare i misionarke: don Antu Batarela, misionara u Tanzaniji; don Borisa Dabu, misionara u Zambiji; mons. Dragu Balvanovića, misionara u Peruu; fra Ivicu Vrbića, misionara u Boliviji; don Nikolu Sarića, misionara u Tanzaniji; don Danka Litrića, misionara u Ruandi; p. Tomislava Mesića, misionara u Tanzaniji; don Gabrijela Jukića, misionara u Zambiji; o. Tonya Jerončića, misionara u Antigvi i Barbudi; s. Eriku Dadić, misionarku u DR Kongo; s. Agneziju Bilić, misionarku u Ruandi; s. Martu Nikolić, misionarku na Salomonskim Otocima; s. Ružu Raič, misionarku na Salomonskim Otocima; s. Bogdanu Markić, misionarku u Ugandi; s. Zlatu Vrbić, misionarku u Čileu; s. Bernardinu Galić, misionarku u Rusiji; s. Maricu Jelić, misionarku na Madagaskaru i s. Adrianu Galić, buduću misionarku u DR Kongo.
Na misnom slavlju propovijedao je biskup Rogić. Osvrnuo se na svetog Tomu apostola. Do dana današnjeg njegov apostolski lik postaje paradigma, simbol čovjeka koji se pita, čovjeka koji traži Boga, koji želi susret sa živim Bogom, rekao je biskup Rogić.
“Vjerujem da to iskustvo ima svako duhovno zvanje, na ovaj ili onaj način. To iskustvo nosimo iz različitih razdoblja svoga života, vlastitog dozrijevanja u vjeri, zvanju, pozivu i predanju. O tom iskustvu traženja Boga, naši misionari sigurno će nam ovih dana posvjedočiti i iz jedne druge perspektive: njihovih iskustava u dalekim zemljama i različitim kulturama, kako ljudi ondje razmišljaju, propituju i traže Boga. Bez tog susreta nemoguće je pronaći životni smisao i prihvaćanje života sa svime što život nosi”, poručio je biskup Rogić.
“Gledajući misijsko djelovanje Crkve, koje je toliko široko i raznorodno, s uvijek novim izazovima i zadacima, potrebama i poslanjima, pitamo se što je zapravo najljepše u tom djelovanju? Možda se ne bih usudio ni postaviti ovo pitanje, da neki dan nisam pogledao jedan dokumentarni film o svetom papi Ivanu Pavlu II. Film je prikazivao njegova misijska putovanja, njegov utjecaj na cijele narode, a njegovi pohodi imali su tako veliki utjecaj na same tokove povijesti. U tom dokumentarcu nekoliko minuta bilo je posvećeno i atentatu koji je Papa preživio, čudom Božjim, Božjim prstom koji pomiče kazaljke povijesti. Dok se Ivan Pavao II. nalazio na liječenju i oporavku poslije atentata, posjetio ga je jedan prelat i rekao Papi: Ne čini li Vam se da je Bog bio pomalo okrutan prema Vama kad je dopustio da se to dogodi. Papa Ivan Pavao II. odgovorio mu je da ovaj ne zna što govori i rečenicu koja daje odgovor na pitanje – što je najljepše u misijskom djelovanju: – reče sv. Ivan Pavao II.: nije li najljepše biti oruđe Božjeg djelovanja”, rekao je biskup Rogić.
Zaželio je da i ovaj susret misionara bude upravo to: „otkrivanje kako možemo, u svom predanju, biti još više Bogu na raspolaganju i njemu predani postati oruđem Božjeg djelovanja”.
Okupljeni su goste izdaleka pozdravili pljeskom oduševljenja, a potom ih je vlč. Štefan podsjetio na značenje misionarskog djelovanja. “Naši misionari djeluju u zemljama gdje je stanovništvo vrlo siromašno, gdje ljudi, a osobito djeca, trpe od gladi i od raznih teških bolesti. Uz osnivanje novih kršćanskih zajednica i širenje vjere, misionari i misionarke svesrdno im pomažu gradnjom škola, ambulanti i bolnica, putova i bunara, kako bi im omogući život dostojan čovjeka. Svjesni su da se humanitarni rad makar bio sjajno organiziran, ne može održati bez Boga. Zato misionari siromasima svijeta donose i blagoslov Božji. Bez svetaca i mučenika misionara svaki humanitarni rad ostaje nezavršen. Bez misionara Crkva ne može ići naprijed”, izjavio je nakon programa nacionalni ravnatelj PMD-a Hrvatske, govoreći o značenju ovoga godišnjeg susreta misijskih službenika Crkve u Hrvata, istaknuvši da su svi vjernici za te Božje ljude pozvani moliti i pomoći im svojim materijalnim darovima.