Baške Oštarije, (IKA) – U župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Baškim Oštarijama, u Gospićkom dekanatu Gospićko-senjske biskupije, u subotu 1. srpnja, misom koju je predvodio biskup u miru mons. Mile Bogović, u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Marinkom Miličevićem, mons. Milom Čančarom gospićkim župnikom i dekanom, preč. Nikolom Turkaljem, ekonomom biskupije, preč. Lukom Blaževićem, župnikom u Ličkom Osiku i ravnateljem Caritasa i vlč. Ivicom Milošem, župnikom Pazarišta i Klanca, proslavljen je župni blagdan.
Biskup je u propovijedi rekao: „Evanđelje nam govori o susretu Marije i Elizabete. U tom susretu možemo vidjeti sve ono bitno za rast – prirode, čovjeka i odnosa s Bogom. Marija je krenula u gorje – u prirodu – i ondje se susrela s rođakinjom Elizabetom – čovjekom – i pred njom hvalila i slavila Boga. I mi smo danas krenuli u gorje, u prirodu Velebita. U prirodi vidimo kako su često naši pogledi uski, pa ne vidimo ljepote prirode Božje. U prirodi čovjek vidi kako iz sitnog zrnca sjemena naraste veliko stablo. U tom zrncu projektirano je cijelo stablo, svaka grana, svaki list, svaki plod. I ne samo za jednu godinu, nego niz godina. S pravom neki vide u udaljenosti od prirode izvore mnogih kriza koje su zahvatile čovječanstvo.” Biskup je istaknuo da se na blagdan slavi zajedništvo dviju žena, blagdan je u znaku susreta, pohoda, radosti. „Tamo gdje je Bog, ljudi se uvijek u ljubavi susreću. Tamo gdje nema Boga ljudi se lako nađu i u zlu. Tamo gdje je pohodu polazište mržnja i razdor, nemir i kletva, neminovno će doći do rata i uništenje. I mi ćemo se danas međusobno susretati. Potrebni su ti susreti kada se susrećemo kao ljudi, prijatelji, rodbina, znanci. Često se susrećemo kao nositelji raznih službi, kao razne društvene funkcije. Kod nekih to preraste u redovni odnos s drugima. Zato su potrebni ovakvi susreti da se možemo naći i prepoznati kao ljudi, bez obzira na službe i funkcije koje nas u svakodnevnom poslu povezuju”, upozorio je biskup Bogović, dodajući kako je Marija stalno rasla jer je u svome okruženju i u svojoj vjeri otkrila Božju veličinu.
Nakon mise svi su u procesiji pošli do obližnjeg groblja gdje je ispred središnjeg križa biskup predvodio molitvu za sve pokojne koji počivaju na ovom groblju, a potom su se pomolili i na mjestu gdje su u Drugome svjetskom ratu ubijeni Brinjaci.
Baške Oštarije smještene su na klancu Velebita na nadmorskoj visini od 956 m, na mjestu gdje se Velebit dijeli na južni i sjeverni dio. Ova crkva u kojoj se slavi i sv. Elizabeta Portugalska bila je pretijesna, jer su se okupili raseljeni mještani i domaći kojih je, iz godine u godinu, sve manje. Pjevanje je na misi predvodila s. Robertina Medven.