Zlatni jubilej petorice svećenika Dubrovačke biskupije
Zlatna misa petorice svećenika
Čilipi
Biskup Uzinić čestitao zlatomisnicima i zahvalio im na njihovu svećeničkom služenju, ali i na tom što su po svom svećeništvu dopustili da Bog uđe u njihov život. Rekao je i kako želi zajedno s njima moliti za dubrovačku Crkvu kako bi ponovno postala mlada i rađala nova duhovna zvanja, a za što je preduvjet kvalitetan kršćanski život
Čilipi, (IKA) – U povodu zlatnog jubileja svećeničkog djelovanja petorice svećenika Dubrovačke biskupije ispred crkve Sv. Nikole u Čilipima u subotu 1. srpnja slavljeno je svečano misno slavlje. Svećenici koji su tim slavljem proslavili 50 godina misništva su don Stanko Lasić, generalni vikar Dubrovačke biskupije i katedralni župnik, don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole Čilipi, don Grgo Tomić, upravitelj župe sv. Jurja Osojnik, don Frano Markić, župnik župe sv. Marije Magdalene Putniković, i umirovljeni svećenik don Jerko Suton koji zbog bolesti nije sudjelovao na misnom slavlju. Dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je misu, a uz zlatomisnike i brojne svećenike, koncelebrirao je i kotorski biskup Ilija Janjić.
Prije misnog slavlja iza župne crkve blagoslovljena je maslina koja je zasađena kao podsjetnik na zlatomisništvo župnika Barišića, nakon čega su se biskupi i svećenici u procesiji uputili prema vanjskom oltaru. Na početku je župnik Barišić uime svih zlatomisnika pozdravio sav nazočan puk, obitelj, prijatelje i kolege svećenike te im izrazio srdačnu dobrodošlicu. Biskup Uzinić također je na početku pozdravio sve okupljene te posebno pozdravio Mariju Barišić, majku zlatomisnika Barišića, te nazočne redovnice. Pozdrave je uputio i predstavnicima političke vlasti, između ostalih i novoizabranom načelniku Općine Konavle Boži Lasiću.
U propovijedi se biskup Uzinić osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Postanka o susretu Boga i Abrahama te interpretirao kako je i u Čilipima na ovaj dan bio prostrt šator, baš kao i onaj u kojem je Abraham iskazao gostoprimstvo Gospodinu, u kojem su domaćini uz slavljenike i brojne vjernike primili i samog Gospodina. Dodao je i riječi sv. Benedikta koji je govorio svojoj braći da uvijek svakoga primaju kao Krista te zahvalio što su ih kao strance primili i što su po njima primili Krista.
Obraćajući se zlatomisnicima, biskup je prilagodio psalam dana pa rekao: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju što je prije 50 godina pogledao na neznatnost ovih svojih službenika i uključio ih u život ove partikularne Crkve. I omogućio im da mogu propovijedati evanđelje i slaviti Boga”. Nastavio je i kako biblijska čitanja govore i ovom zlatomisničkom događaju, odnosno usporedio je starost Abrahama i Sare sa starošću svećenika Dubrovačke biskupije. Napomenuo je kako proteklih godina nije bilo mladomisničkih slavlja te da se ne zna kada će biti sljedeće. „Htio bih zaključiti da je zapravo situacija Abrahama i Sare naša situacija. Situacija ove partikularne Crkve. Ostarjeli smo. Možemo se pitati kako će roditi starica? Ova naša Dubrovačka biskupija? Kako ona u ovoj sadašnjosti može slaviti ne samo jubileje, za koje smo zahvalni Gospodinu, nego slaviti stvarnost života u sadašnjosti, mladomisnička slavlja. Kako može biti po tim mladomisničkim slavljima pomlađena Crkva? Je li moguće da se dogodi promjena?”, zapitao je. Mons. Uzinić je istaknuo i kako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, te da treba čuti one anđelove riječi: „Zar je Gospodinu išta nemoguće?”
Objasnio je kako za to ostvariti, „premda nam se ponekad čini nemoguće, trebamo kao biskupija te svatko od nas pojedinačno na svoj način otvoriti vrata svoga doma Gospodinu, baš kao Abraham. Te mu tako dopustiti da ponovno uđe u našu biskupiju, u naš život, jer se jedino tako može dogoditi onaj dijalog između Gospodina i Abrahama”. Biskup je rekao kako uz otvaranje Gospodinu „moramo u sve dodati i vjeru, vjeru da Gospodin to može i da Gospodin hoće, baš poput satnika i njegove vjere (Mt 8, 5-17). Da takva nam je vjera potrebna”, rekao je i dodao „da ćemo onda moći ispuniti svoje poslanje, u različitim zvanjima i zanimanjima”.
Biskup se još jednom osvrnuo na činjenicu kako je biskupija postala stara, te da je jedna od oznaka te starosti navezanost na tradicije koje su postale važnije od vjere. Upozorio je „da nas te tradicije, ako nisu povezane s vjerom, počinju gušiti, te da nas stavljaju u krevet poput Petrove punice. Ali i kako nas to sprječava u ispunjenju naše zadaće”.
Poručio je da „trebamo dopustiti Kristu da uđe u naš dom, kako bi u nama, svojom prisutnošću po vjeri koja nas povezuje, mogao probuditi potrebu za služenjem, za micanjem od svega što nas čini starima i mrtvima”. „Život naše Dubrovačke biskupije se može promijeniti. Možemo, premda sad izgledamo stari, a inače i jesmo stari, imamo dugu tradiciju, možemo početi kao što je to činila i Sara, rađati. Rađati novim duhovnim zvanjima, ali i novim kvalitetnim kršćanskim životom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Možemo i kao Petrova punica nakon što nas dotakne Isus svojom rukom biti oslobođeni od one ognjice koja nas začahuruje i čini starima, te ustat i pretvoriti se u one koji uime Isusovo žele služiti. U različitim zanimanjima i služenjima, uključujući i ono svećeničko zvanje. Koji žele uime Isusa Krista biti navjestitelji njegove riječi”, rekao je mons. Uzinić. No, rekao je i kako „istovremeno moramo biti i oni koji uime Isusa Krista primaju druge, ali i oni koji su u domu Isusa Krista, koji dopuštaju da ih Krist posluži. Kako kroz svećeničko zvanje tako i kroz bilo koje drugo – potvrditi da je Bogu sve moguće”.
„Više od toga da Bog može sve to, kaže filozof Martin Buber, znači da u Božjoj sferi i njegovoj blizini vlada svemogućnost, odnosno da sve ono što je drugdje nemoguće ovdje postaje moguće. I to vrijedi i za onoga koji je ušao u Božju sferu. Onoga koji vjeruje. Kaže Buber, taj ne posjeduje Božju moć, ali posjeduje nešto puno važnije i vrjednije, posjeduje Boga. Ako i kad se preda i posveti shvaćanju onoga što se Bogu sviđa”. Na temelju ovih riječi biskup je potaknuo okupljene da ugoste Boga i dopuste mu da postane dionikom njihova života kako bi mogao ono što je staro učiniti živim. Još jednom je čestitao zlatomisnicima i zahvalio im na njihovom svećeničkom služenju, ali i na tom što su po svom svećeništvu dopustili da Bog uđe u njihov život. Rekao je i kako želi zajedno s njima moliti za dubrovačku Crkvu kako bi ponovno postala mlada i rađala nova duhovna zvanja, a za što je preduvjet kvalitetan kršćanski život.
Na kraju misnog slavlja čestitku predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zadarskog nadbiskupa i bivšeg dubrovačkog biskupa, Želimira Puljića pročitao je don Ivica Pervan, kancelar Dubrovačke biskupije.
Zlatomisničko slavlje pjesmom je animirao župni zbor župe sv. Nikole s voditeljem Matijom Novakovićem. Nakon mise uslijedio je folklorni program, između ostalog i tradicionalna konavoska zdravica, a uime župljana zlatomisnicima je čestitke uputio Miho Katušić, član župnog vijeća župe Čilipi.