Dubrovnik, (IKA) – U Dubrovačkoj biskupiji uoči blagdana Presvetog Srca Isusova u četvrtak 22. lipnja proslavljen je Dan molitve i posta za posvećenje svećenika i molitva za nova duhovna zvanja. Prigodni duhovno-molitveni program u crkvi Sv. Ignacija u Dubrovniku počeo je molitvom Trećeg časa. Uslijedilo je duhovno razmatranje koje je održao mr. don Marinko Šljivić, predstojnik Katehetskog ureda i župni vikar u župi sv. Mihajla, o temi „Prorok Jona, njegove i naše poteškoće u svećeničkom/redovničkom služenju”, a predstojnik Šljivić predvodio je i euharistijsko klanjanje nakon razmatranja. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić, a koncelebrirao je veći broj svećenika.
Na početku razmatranja mr. Šljivić pročitao je ulomak iz čitanja Knjige proroka Jone, a koji govori o Joninu odbijanju da posluša Božju riječ i pođe propovijedati, što nevoljko i prihvati. Govornik je upozorio kako povijest proroka Jone sadrži bogatu poruku za duhovni život, s posebnim osvrtom na svećeničko/redovničko služenje te kazao kako ta povijest nudi tri velike teme: Jonin bijeg, Jonino propovijedanje protiv volje i Jonino pomirenje sa sobom kao temelj za pomirenje s drugima. Za Jonin bijeg rekao je kako može pomoći u shvaćanju potencijalnih napasti u svećeničkom i redovničkom životu, te da ima više vrsta bjegova, između ostalog bijeg od nemogućeg poslanja, bijeg od ljudi i bijeg od suvremenog života. Objasnio je kako u njihovu životu bijeg može biti od svećeničkog ili redovničkog služenja, ali i da taj bijeg mogu izbjeći ustrajnošću u svom poslanju pronalazeći snagu u Bogu. Za drugi primjer naveo je bijeg od suočavanja od neugodnih i nepodnošljivih tereta, te istaknuo kako u takvim situacijama trebaju znati kad treba intervenirati, kad napraviti stanku, paziti da se ne pretjera s radom ali i da će zadovoljstvo pronaći onda kad se s nečim suoče bez odgađanja. Za bijeg od suvremenosti kazao je da se sastoji u tome kako se ne želi suočiti s mučnim pitanjima vremena u kojem se nalaze, kako u pastoralu tako i u svakodnevnim službama. Za izbjeći taj strah napomenuo je da je potrebno gledati na osnove istine, na Isusa Krista, znati razlikovati vidljive probleme od onih zavijenih tamom, i znati prihvatiti poniznost ograničenja svećeničkog/redovničkog poslanja.
Kao drugi problem svakog svećenika predstojnik Katehetskog ureda naglasio je propovijedanje, odnosno kada se nakon dugogodišnjeg naviještanja Božje riječi ne vidi napor u zajednici, te kako onda dolazi do zasićenja. Za rješenje te poteškoće predložio je okupljenima da se unaprijed pripreme za propovijedi, da dopuste da ih ponekad muči malo nekoherentnost, ali i da se povjere Božjoj riječi. Naglasio je kako je pomirenje sa sobom temelj pomirenja s drugima, a i radosnog vršenja službe sakramenta pomirenja, te da kad mole „Oče naš” mole Božje oproštenje za sebe. Kazao je i kako će sebi jedino oprostiti neki grijeh koji Bog ipak rado oprašta ako u tihoj molitvi pred Bogom prihvate da ih Bog neizmjerno voli. Zaključio je da su poteškoće u svećeničkoj službi sredstva putem kojih ih Gospodin čisti, te da „ako pak pogledamo na Križ, onda će svako ogorčenje, bilo ono veliko ili malo, poprimiti novi smisao, pretvorit će se u dobronamjerno čišćenje, dapače, pretvorit će se u utjehu”.
U propovijedi biskup Uzinić kazao je kako nas je Isus naučio moliti „Oče naš”, ali i to da smo Božji sinovi i kćeri za koje Gospodin uvijek brine, odnosno kako je Bog naš otac. Dodao je kako je poslanje svećenika i posvećenih osoba uz moljenje „Oče naša” učenje i drugih te molitve koja nam govori istinu da nas Otac ljubi. No, upozorio je kako svećenici, posvećene osobe, ne smiju stati na tome već drugima pokazati Boga kao oca, biti Njegova prisutnost, biti očevi i majke. Upozorio je vjernike kako nije smisao samo u ponavljanju riječi molitve, nego u svjedočenju vlastitim životom da je Bog otac i majka, pokazujući tako da je sve što se događa na zemlji Boža volja i kako je već sada i ovdje moguće da se dogodi Kraljevstvo Božje. Te da će se onda moći u potpunosti suočiti s vlastitim poslanjem koje je prepuno izazova. Rekao je kako poslanje biti otac i majka, da Bog u njima bude dohvatljiv i prepoznatljiv, nije lako te da zato postoji ovaj Dan molitve kako bi mogli biti dorasli toj zadaći. Za suočavanje s tim izazovima i sa svojim bjegovima, kada se više razračunavaju s Crkvom a manje sa sobom, kao ohrabrenje ponudio im je riječi pape Franje: „Gledajući u Crkvu, svetu i grešnu, vide se stalni nedostaci i grijesi, ali se ne smije izgubiti iz vida niti svetost mnogih muškaraca i žena koji danas rade u Crkvi. Neće me sablazniti, jer Crkva je moja majka. Nedostatke i grijehe moram gledati onako kako bih gledao na nedostatke i grijehe moje majke. I kad se sjetim majke, sjećam se prije svega lijepih stvari koje je činila, a ne toliko nedostataka i mana. Majku se, više nego riječima, brani srcem punim ljubavi”. Istaknuo je kako upravo takvim srcem, koje sliči Presvetom Srcu, trebaju Boga posvjedočiti ljudima kao očevi i majke.
Biskup je također čestitao i 50 godina svećeničke službe četvorici svećenika koji ove godine slave, don Stanku Lasiću, don Grgu Tomiću, don Jerku Sutonu i don Franu Markiću. Također je na kraju misnog slavlja zahvalio isusovcima na pruženom gostoprimstvu te im čestitao blagdan Presvetog Srca Isusova koji se posebno slavi u njihovoj crkvi. Sudionici slavlja na kraju su se okupili na zajedničkom posnom objedu i druženju.