Zagreb, (IKA) – U prigodi svećeničkog dana Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije u četvrtak 22. lipnja sedamdesetak svećenika krenulo je stopama bl. kardinala Alojzija Stepinca. Njima su se pridružili i bogoslovi Riječke i Zadarske nadbiskupije, te Gospićko-senjske, Krčke i Porečko-pulske biskupije. U zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup Ivan Devčić u koncelebraciji s biskupom Zdenkom Križićem, te svećenicima-hodočasnicima. Uvodeći u slavlje, nadbiskup Devčić rekao je da je „bl. Alojzije sve svoje pouzdanje stavio u Gospodina. U ovom slavlju i mi želimo naše poteškoće i probleme, nade i radosti staviti pred Gospodina, staviti u njegove ruke po uzoru na našega blaženika. Želimo se preporučiti i njegovu zagovoru, da možemo služiti Crkvi i narodu u ovome vremenu, kao što je on to činio u svoje vrijeme kad je bio ‘vjerni svjedok'”.
U homiliji biskup Križić svećenicima je posvijestio poimanje svećeništva kod bl. Alojzija, što je približio kroz Stepinčeve poruke svećenicima, a koje su i danas jednako aktualne, kao što su bile u njegovo vrijeme. Uvodno je približio njegov lik kao svećenika kako bi se vidjelo da njegove poruke proizlaze iz onoga „što je on živio, a ne iz onoga što je on naučio, jer je odgajao riječima, ali još više životom”. Svećeništvo je živio kao poseban Božji dar. Tako je napisao: „Ako postoji na svijetu štogod lijepo i uzvišeno, onda je to sigurno svećeničko služenje. Postoji li na zemlji neko služenje koje bi bilo na korist vidljivom i nevidljivom svijetu kao što je svećeničko služenje? Nema ga: to je mogao ustanoviti samo Bog”, podsjetio je biskup, te naglasio kako je Stepinac „volio svoje svećeništvo, ali je bio svjestan odgovornosti svećeničke službe, jer je u pitanju rad na spasenju duša. Bio je uvjeren da vjera u svakoj župnoj zajednici zavisi od svećenika. ‘Župa koja ima dobrog svećenika, tu je i vjera naroda puno jača'”.
Propovjednik je podsjetio da kad je zaređen, Stepinac se radovao svom svećeničkom djelovanju među pukom, a želja mu je bila da to bude seoska župa gdje bi imao više mira i jednostavniji način života. No, dobivši imenovanje nadbiskupskog ceremonijara umjesto na župu odlazi u kuriju, umjesto na selo odlazi u najveći grad. Volju svog nadbiskupa primio je kao volju Božju, te je imenovanje primio bez pogovora. Ukazao je i na prve službe u župe gdje su bile pobune vjernika, te ukazao na Stepinčevu strpljivost, ali i oproštenje svih uvreda koje su mu nanesene. „Ovo se ne može snagom naravi, nego snagom Duha Svetoga. Sposobnost praštanja jest dokaz prisutnosti Duha Svetoga u nečijem života.” Nažalost, nije mali broj onih, pa i svećenika koji njeguju svoje uvrede koje su zadobili i prije nekoliko desetljeća. Često znaju to tako živo ispričati kao da se dogodilo prije tri dana. Ne pokazuje se želja za praštanjem, a to je najgore. No, Stepinac je u kućnom pritvoru vidio da ga je Bog preko toga spremao za puno teže stvari koje će doći kasnije. Vidimo: Bog ima svoju pedagogiju formacije čovjeka, a u tome i trpljenja imaju svoju blagoslovnu ulogu koju redovito tek kasnije otkrijemo”, rekao je biskup Križić.
Kao nadbiskup posebnu je pažnju posvetio svećenicima, njihovoj duhovnoj formaciji, njihovu djelovanju u mjesnim Crkvama, ali i njihovim problemima. Bio je uvjeren da će više učiniti jedna sveta osoba, nego mnoštvo osrednjih. Također je bio uvjeren da je bolje za neku župu nemati redovitog svećenika, nego svakakvog svećenika, jer po Stepincu je briga svećenika prije svega svetost naroda. Ako se svećenik oko toga ne trudi, onda on je zlo za narod. „Nisam susreo ništa bolnije u cijelom svom biskupskom službovanju nego što je propali svećenik. Bez duhovnosti svećenici narodu nemaju što ponuditi. Više škode, negoli koriste. Bez duhovnosti nemoguće je prikazati Isusa koji bi bio privlačan i ukorijenio se u njihovoj nutrini”, pisao je Stepinac. Propovjednik je naglasio kako je kardinala Stepinca posebno žalostilo kad je vidio da je neki svećenik navezan na materijalno. Dodao je i kako se jako zauzimao za jedinstvo klera svećenika i redovnika. Često je ponavljao: „Držimo se zajedno: biti zajedno smo jači, osim toga to zajedništvo čuva kler od drugih mogućih zastranjenja”.
Nakon popričesne molitve pozdravnu riječ uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića hodočasnicima je uputio rektor katedrale preč. Josip Kuhtić, a potom je zahvalu Bogu za zajedničko hodočašće izrekao nadbiskup Devčić. Podsjetio je kako su „do 1969. godine tadašnja Modruško-senjska biskupija i dio današnje Riječke nadbiskupije bili sufragani Zagrebačke nadbiskupije, a bl. Alojzije je bio naš metropolit”. Dodao je, kako je prošlu subotu na Vežici u Rijeci posvećena nova crkva kojoj je glavna naslovnica sv. Ana, a suzaštitnik s njegovim moćima u glavnom oltaru je bl. Alojzije Stepinac. „Nadam se, da će u Riječkoj nadbiskupiji, a i drugdje ovo biti poticaj da intenzivnije molimo da skoro doživimo njegovo proglašenje svetim. Vama, braćo svećenici, stavljam na srce da vjernike potičete na molitvu, jer bl. Alojzije je veliki svjedok vjere. U njemu imamo primjer kako se ljubi Crkva do kraja. Svima nama i biskupima, svećenicima i vjernicima on je veliki uzor, pa neka nam bude i zagovornik pred Gospodinom da služimo Boga, narodu i Crkvi onako kako je on služio.” Nakon blagoslova, svećenici su se predvođeni svojim pastirima uputili na grob bl. Alojzija Stepinca gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće, te izmolili litanije i molitvu za njegovo proglašenje svetim. Po završetku mise razgledali su Muzej bl. Alojzija Stepinca, a potom se uputili u Krašić.
Pastiri obiju mjesnih Crkava dali su i kraću izjavu za Informativnu katoličku agenciju. Došli smo pomoliti se na grobu bl. Alojzija i sluge Božjeg Franje Kuharića i nadahnuti se njihovim primjerom kako bi mogli širiti štovanje bl. Alojzija i molitvu da bude proglašen svetim među vjernicima u župama, rekao je nadbiskup Devčić. Biskup Križić rekao je da je ovo dan kada se sastaju svećenici Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije. „Uvijek organiziramo duhovne sadržaje i druženje, jer je do 2000. to bila jedna nadbiskupija. Ove smo godine odlučili doći na Stepinčev grob, a potom u njegovu rodnu župu. Istodobno želimo pohoditi rodnu župu sluge Božjega kardinala Kuharića koji je bez sumnje itekako zaslužan za našu Crkvu i domovinu u mnogočemu”. Dodao je i kako je plan obići i Jazovku i tamo se pomoliti za stradalnike nakon rata, jer znamo što je naš narod pretrpio. Na pitanje koja je poruka bl. kardinala Stepinca svećenicima 21. stoljeća, biskup Križić odgovorio je: „Da budu vjerni svome pozivu. Kako Stepinac reče: ‘To očekuje od nas i Crkva i narod’. Druge stvari su sve manje bitne. Kada smo vjerni svome pozivu i kada činimo ono što nam poziv nalaže da činimo, odnosno Crkva mi tada na najbolji način služimo svome narodu”.