Senj, (IKA) – U organizaciji Gradskog muzeja Senj i Senjskoga muzejskog društva u petak 16. lipnja u kino Sali Pučkog otvorenog učilišta Milutin Cihlar Nehajev u Senju održano je predstavljanje Senjskog zbornika broj 42-43 i nove knjige umirovljenoga biskupa Mile Bogovića „Moji predšasnici biskupi u Senju, Otočcu, Krbavi, Modrušu, Vinodolu i Rijeci”. Moderator predstavljanja bila je ravnateljica Muzeja prof. Blaženka Ljubović a o knjizi biskupa Bogovića govorili su ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću prof. Ivica Mataija i sam autor, dok su Senjski zbornik predstavili dr. Mirjana Matijević Sokol i dr. Željko Holjevac s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu.
Govoreći o knjizi biskupa Bogovića Blaženka Ljubović podsjetila je na bogati znanstveni opus dr. Bogovića koji se sastoji od 13 knjiga iz tri područja: odnosa s Pravoslavnom Crkvom, hrvatskoj glagoljskoj kulturi i povijesti prostora Gospićko-senjske biskupije. Ovom knjigom kojoj je posvećen i prvi dio novoga Senjskog zbornika se ostvario biskupov san da piše o osvojim prethodnicima.
Ivica Mataija u predgovoru opisao je znanstveni opus biskupa Bogovića s težištem na posljednjih pet knjiga kojima raščlanjuje povijest Crkve na prostoru Gospićko-senjske biskupije. Riječ je o pet knjiga objavljenih od 2014. do danas: „Lika i njezina Crkva”, „Slunjski kraj i njegova Crkva u prošlosti i sadašnjosti”, „Vinodol i njegova Crkva”, „Crkva hrvatskih mučenika na Udbini od ideje do ostvarenja” te posljednja „Moji predšasnici biskupi”. Prvi dio posljednje knjige daje pregled crkvene povijesti prostora od Senjske biskupije, preko Otočke, Krbavske ili Modruške, ujedinjene Senjske i Modruške ili Krbavske, Riječko-senjske nadbiskupije do današnje Gospićko-senjske biskupije. U drugom dijelu knjige biskup daje biografije svih biskupa kroz povijest.
Cijeli svoj radni vijek biskup Bogović radio je na toj temi jer je prema riječima Mataije to „bio izazov raditi jer je povijest u Senju oduvijek bila glasna. Podatke je neumorno crpio iz arhiva s ishodištem u Senjskom. Prije Bogovića najveći doprinos na tu temu dali su Daniele Ferlati u četvrtom svesku svog monumentalnog djela „Illirycum sacrum” iz 1769. Godine kao i Emanuel Sladović iz 1856. godine djelom „Povesti biskupijah senjske i modruške ili krbavske”. Prema riječima Mataije, najznačajniji po svojim učincima bili su krbavski biskup Matej Marut (1185.-1220.), modruški biskupi Nikola Modruški (1461.-1480) i Šimun Kožičić Benja (1509.-1536.). Od otočkih biskupa ističe se Vinko de Andreis (1493.-1520) a od senjskih biskup Filip koji je 1248. godine dobio dopuštenje da može glagoljati. Iz obitelji de Dominis značajni su bili Ivan de Dominis koji je bio i vojskovođa koji je poginuo u bitci kod Varne 1444., Antun je 1596. poginuo s uskocima pod Klisom dok je Marko Antonije bio reformist i sukobio se s uskocima. Najveći je, pak, biskup prema Bogoviću Marko Ožegović (1833.-1869.) koji je osnovao u Senju teološko učilište po njemu nazvao Ožegovičianum, dok je najveći noviji biskup svakako Josip Pavlišić koji je u biskupiju došao 1952. godine.
Biskup Bogović zahvalio je izdavačima što je uspio izdati knjigu koju je radio cijeli život. Na kraju je istaknuo naredne planove vezano za obradu župa u Podgorju te predstavljanje teksta mons. Josipa Frkovića.