1. Providnosni milosni događaj, koji je za Crkvu bio Jubilarna godina, uvodi Crkvu gledanju s povjerenjem i nadom na tek započeti put u novom tisućljeću. Naš korak, na početku ovoga novog stoljeća – napisao sam u apostolskom pismu “Ulaskom u novo tisućljeće” – treba biti hitriji … Na tom putu nas prati Presveta Djevica kojoj sam … povjerio treće tisućljeće (br. 58).
Stoga sam s dubokom radošću saznao da Karmelski Red, u svoje dvije grane, drevnoj i obnovljenoj, nastoji izraziti vlastitu sinovsku ljubav prema svojoj Zaštitnici, posvećujući 2001. godinu Njoj, nazvanoj Karmelskim Cvijetom, Majkom i Voditeljicom na putu svetosti. S obzirom na to, ne mogu ne podcrtati jednu sretnu podudarnost: slavlje ove marijanske godine za čitav Karmel dolazi, kako prenosi časna predaja istoga Reda, o 750. obljetnici izručenja Škapulara. Stoga je to slavlje koje za čitavu Karmelsku Obitelj predstavlja prekrasnu priliku za produbljenje ne samo njene marijanske duhovnosti, nego i da ju se živi uvijek više u svjetlu mjesta koje Djevica Majka Boga i ljudi zauzima u otajstvu Krista i Crkve, te da stoga slijedi Nju, koja je Zvijezda evangelizacije (usp. Ulaskom u novo tisućljeće, br. 58).

2. Razna pokoljenja Karmela, od početaka do danas, na svome putu prema svetome brdu, Isusu Kristu, našem Gospodinu (Rimski misal, Zborna Mise u čast BDM od Gore Karmel, 16. srpnja), tražili su kako oblikovati vlastiti život po Marijinu primjeru.
Zbog toga u Karmelu, i u svakoj duši koja je potaknuta nježnim osjećajem prema Presvetoj Djevici i Majci, cvate motrenje one, koja je od početka znala biti otvorena osluškivanju Božje Riječi i poslušna njegovoj volji (Lk 2,19.51). Marija je, u stvari, odgojena i oblikovana po Duhu (usp. Lk 2,44-50), bila sposobna čitati u vjeri vlastitu povijest (usp. Lk 1,46-55), te je poučljiva Božjim poticajima napredovala na hodočašću vjere te vjerno čuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez božanskog nacrta, stajala uz njega (usp. Iv 19, 25), duboko trpeći sa svojim Jedinorođencem i pridružujući se majčinskim duhom Njegovoj žrtvi (LG 58).

3. Motrenje Djevice predstavlja ju dok kao brižna Majka gleda kako raste njezin Sin u Nazaretu (usp. Lk 2,40.52). slijedi ga duž puteva Palestine, prati ga na svadbi u Kani (usp. Iv 2,5), te podno Križa postaje Majka združena s njegovim prinosom i dana svim ljudima u izručenju, u kojem Ju je sam Isus dao svom ljubeljenom učeniku (usp. Iv 19,26). Kao Majka Crkve, Sveta Djevica je sjedinjena s učenicima u stalnoj molitvi (Dj 1,14), te kao nova žena koja u sebi anticipira ono što će se jednog dana ostvariti sa svima nama u uživanju Trojstvenog života, uznesena je na Nebo, odakle prostire plašt zaštite svoga milosrđa nad svojom djecom koja hodočaste prema svetoj gori slave.
Sličan kontemplativni stav duha i srca vodi divljenju iskustva vjere i ljubavi Djevice, koja već živi u sebi ono što svaki vjernik želi i nada se ostvariti u otajstvu Krista i Crkve (usp. SC 103; LG 53). Zbog toga su s pravom karmelićani i karmelićanke izabrali Mariju kao vlastitu Zaštitnicu i duhovnu Majku, te uvijek imaju pred očima srca Nju, Prečistu Djevicu koja sve vodi savršenoj spoznaji i nasljedovanju Krista.
Tako cvate prisnost duhovnih odnosa koji uvijek više unapređuju zajedništvo s Kristom i s Marijom. Za članove Karmelske Obitelji, Marija, Djevica Majka Boga i ljudi, nije samo uzor za nasljedovanje, već i slatka prisutnost Majke i Sestre u koju se ima povjerenja. S pravom je poticala sv. Terezija od Isusa: Nasljedujte Mariju i mislite kakva mora biti veličina ove Gospe i kakva blagodat imati nju za Zaštitnicu (Zamak III, 1, 3).

4. Ovaj intezivni marijanski život, koji se izražava u povjerljivoj molitvi, u zanosnoj hvali i marljivom nasljedovanju, vodi k shvaćanju kako je najčišći oblik pobožnosti Presvetoj Djevici, izražen poniznim znakom Škapulara, posveta njezinom Bezgrešnom Srcu (usp. Pio XII, Pismo Neminem profecto latet od 11. veljače 1950, u: AAS 42 (1950) 390-391; LG 67). I tako se u srcu ostvaruje rastuće zajedništvo i bliskost (familijarnost) sa Svetom Djevicom, kao novi način življenja za Boga i nastavljanja ovdje na zemlji ljubavi Sina Isusa prema njegovoj majci Mariji (usp. nagovor uz Angelus, u: Insegnamenti XI/3, 1988, 173). Tako nas se stavlja, prema izrazu blaženog mučenika karmelićanina Tita Brandsme, u duboki sklad s Marijom Bogorodicom, te postajemo kao ona prenositelji božanskog života: I nama Gospodin šalje svoga anđela … i mi moramo primiti Boga u naša srca, nositi ga u našim srcima, hraniti ga i dati mu da u nama raste na takav način da u nama bude rođen i da živi s nama kao Bog s nama, Emanuel (iz relacije bl. Tita Brandsme na Mariološkom kongresu u Tongerloo, kolovoza 1936.).

5. U znaku Škapulara vidno se opaža efikasna sinteza marijanske duhovnosti, koja hrani pobožnost vjernika čineći ih osjetljivima na ljubljenu prisutnost Djevice Majke u njihovu životu. Škapular je u biti redovničko odijelo, habit. Tko ga prima postaje pribrojen ili pridružen za jedan stupanj, manje ili više prisan, Redu Karmela, posvećenom služenju Gospi za dobro čitave Crkve (usp. Obrazac postavljanja škapulara u “Obredu blagoslova i postavljanja Škapulara”, odobrenom od Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 5. siječnja 1996). Tko obuče Škapular biva stoga uveden u zemlju Karmela da se hrani njenim plodovima (Jr 2,7), te kuša slatku i majčinsku prisutnost Marije, u svakodnevnom nastojanju da se iznutra obuče u Isusa Krista, te ga očituje u sebi živim za dobro Crkve i čitavog čovječanstva (usp. Obrazac postavljanja Škapulara).
Stoga su dvije istine koje evocira znak Škapulara: s jedne strane, neprestana zaštita Presvete Djevice, ne samo za vrijeme životnog puta, nego i u času prijelaza prema punini vječne slave; s druge strane, spoznaja da se pobožnost prema Njoj ne može ograničiti na molitve i izraze štovanja u njenu čast u nekim okolnostima, nego mora predstavljati “habit”, tj. stalno odredište vlastitog kršćanskog ponašanja, satkanog od molitve i nutarnjeg života, po učestalom primanju sakramenata te stvarno vršenje djela duhovnog i tjelesnog milosrđa. Na taj način Škapular postaje znak “saveza” i uzajamnog zajedništva između Marije i vjernika: on u stvari znači na konkretan način Isusovo izručenje njegove Majke, koju je na križu predao Ivanu, i u njemu svima nama, te izručenje ljubljenog učenika i nas njoj, koja je postala našom duhovnom Majkom.

6. Divan primjer ove marijanske duhovnosti, koja iznutra oblikuje osobe te ih suobličuje Kristu, prvorođenom među mnogom braćom, su svjedočenja svetosti i mudrosti tolikih svetaca i svetica Karmela, koji su svi izrasli u sjeni i pod Majčinom zaštitom.
I ja nosim na svom srcu već dugo vremena karmelski Škapular! Po ljubavi koju gojim prema zajedničkoj nebeskoj Majci, čiju zaštitu neprestano kušam, želim da ova marijanska godina pomogne redovnicima i redovnicama Karmela te pobožnim vjernicima koji je sinovski časte, u rastu u njenoj ljubavi te u zračenju ovom svijetu prisutnosti ove žene šutnje i molitve, zazivane kao Majka milosrđa, Majka nade i milosti.

S ovim željama rado podjeljujem Apostolski Blagoslov svoj braći, monahinjama, sestrama te laicima i laikinjama karmelske Obitelji, koji toliko rade na širenju među Božjim narodom prave pobožnosti prema Mariji, Zvijezdi mora i Cvijetu Karmela!

U Vatikanu, 25. ožujka 2001.

IVAN PAVAO II.

Vjesnik karmelićana, 1/2001, str. 3-4.