Zbirke su predstavili dr. sc. Ivana Tomić Ferić, urednik i grafički priređivač dr. sc. Vito Balić i profesor liturgike na KBF-u u Splitu dr. sc. fra Domagoj Volarević.

U glazbenom dijelu nastupili su Zoran Velić na klaviru (Victimae paschali laudes), Loris Grubišić na violini i Vid Veljak na violončelu (duo – Polaganje u grob i trio – VI Marijina riječ).

Blaženko Juračić skladatelj je i izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu, redoviti član HDS-a, čiji opus obuhvaća više stotina skladbi duhovne i svjetovne provenijencije s naglaskom na zborskoj i komornoj glazbi, vrstama kojima pripadaju i zbirke koje su predstavljene.

Riječ je o dvama novim notnim izdanjima: o zbirci latinskih skladbi a cappella „Jubilate Deo, omnis terra“ u izdanju splitske Glazbene mladeži i Umjetničke akademije te o zbirci instrumentalnih skladbi „Musica Verbi“, također u nakladi UMAS-a čiji naslov sažima bit Juračićeva skladateljskoga habitusa duboko ukorijenjenoga na postulatima gregorijanskoga odnosa Melosa i Logosa.

Zbirka moteta „Jubilate Deo, omnis terra“ sastoji se od šezdeset i pet sakralnih skladbi za mješoviti, ženski i muški zbor, jednostruki i dvostruki, a u četiri skladbe i uz soliste koje je sam skladatelj razdijelio u sedam tematskih kategorija.

Druga zbirka „Musica Verbi“ okuplja Juračićeva ciklična višestavačna djela i jednostavačne skladbe za različite sastave: gudački kvartet, gudački trio, gudački kvintet, klavirski kvintet,  puhački kvintet,  klavir solo, orgulje te razne druge kombinacije instrumenata (flauta-gitara, flauta, klarinet-sopran sakosfon, flauta-oboa, violina-violončelo, viola-violončelo, dvije violine, klavirski kvintet itd.).

Dr. Ferić u svom predstavljanju zbirki objasnila je da su „skladbe oblikovane na čvrstim temeljima klasične orijentacije protkane finom estetikom; uravnotežene i zaokružene cjeline zaodjenute ruhom suvremenoga zborskog izričaja u spoju tradicionalnog i suvremenog. Čitava zbirka odiše dubokom pobožnošću koja, lišena potrebe za vanjskom dopadljivošću, pronalazi uporište u tradicionalnoj, gotovo arhaičnoj zvučnosti, ali smisleno redizajniranoj uporabom suvremenih skladateljskih i zborskih tehnika. Naslanjajući i nadahnjujući se na tisućljetnoj riznici gregorijanskih intonacija i impostacija, Juračić je spreman osluškivati i razmišljati o iskustvima stoljećâ ispunjenih neumama, melizmama, univerzalno poznatim incipitima, ali – nadasve – vođen njihovim po(r)ukama te stavom poklonstvenosti Utjelovljenoj Riječi. Juračić koristi i sasvim suvremene zborske tehnike (uzvik, kanonska stretta – pravilna i nepravilna, con vibrato, senza vibrato, melodijski cluster, glissando) nastojeći se uvijek vraćati glavnom melodijskom motivu u mjeri koja odgovara sakralnosti sadržaja i forme koja ih oblikuje. Sam naslov zbirke poziv je na Božju hvalu, klicanje i slavu koje nas nukaju da se usudimo zaroniti u dubinu u koju i sâm skladatelj nastoji trajno proniknuti – kako poradi sebe samog tako i radi svih kojima ovu zbirku upućuje, a koji će pronositi njen sadržaj, bit, suštinu, put, smisao i ostvarenje kroz praksu lijepe umjetnosti, kroz uzvišenost duhovne glazbe.“

Dr. Balić je u svom govoru istaknuo da „u Juračićevom procesu skladanja Božja riječ, promatrana šire od same informacije, je doživljena aktivno, kao da se Riječ obraća samom skladatelju prodirući u njegov duh, dušu i tijelo iz čijih stanja on crpi izvorišta za svoja nadahnuća. U njegovom izražavanju glazbeni se stilovi isprepliću u jedan novi, sličan najstarijoj tehnici skladanja – „čentonizaciji“, ali na stilskim razinama. Vrelo njegova nadahnuća su gregorijanski napjevi koji su izvor tema, motiva i citata zadržavajući tako i najglazbeniju od svih glazbenih značajki, melodijsku liniju koja postaje zvučna supstanca samog djela uz određenja formalna proširenja.“

Dr. fra Domagoj kontekstualizirao je zbirke kroz glagol „stavljati zajedno“, tj. simbol. „Vjera nas ujedinjuje s otajstvom, a muzika je nadahnutost, u ovom slučaju Riječju koja je osnova liturgijske glazbe koji je glavni kontekst onoga što je Blaženko zapravo učinio. Samo onaj glazbenik koji je dotaknut otajstvom može iznjedriti i skladati pravu liturgijsku glazbu pa stoga možemo obje zbirke nazvati „Musica Verbi“ jer su nadahnute Riječju. Juračičeve instrumentalne skladbe su prave liturgijske meditacije u kojima su skladno ujedinjene i liturgijske i glazbene forme. Za njega je glazba molitva, pa shvaćena duboko refleksivno, ona se u predstavljenim skladbama molitveno razvija u dijalogu i kroz disonantne sklopove probija prema bistrijim ikonama svetoga tražeći punu angažiranost slušatelja koji je pozvan zaći u intimne krajolike glazbene kontemplacije Otajstva Kristova predanja.  Fasciniran Logosom, koji je srž svake molitve, ispovijeda svoje umjetničko nadahnuće kao Božji dar, a glazbu kao molitvu na putu prema Kristu – Čovjeku. Taj put simbolički je utisnut kao ideja i ideal Juračićeve „harmonije svijeta“ koja tijesno povezuje Logos s Melosom, pjesan s bogoslužjem, glas s otajstvom, a instrument s osjećajem vjere“, objasnio je.

Na kraju je Blaženko Juračić zahvalio svima koji su sudjelovali u nastajanju zbirki i njihovoj promociji.