Genova, (IKA) – Zapadne li rad u krizu, onda će doći i do krize demokracije, upozorio je papa Franjo 27. svibnja za vrijeme susreta s oko 3000 predstavnika „svijeta rada”, prve postaje njegova jednodnevnog pastoralnog pohoda Genovi. Odgovarajući na pitanja nekolicine nazočnih, Sveti Otac istaknuo je važnost dostojanstva rada. Gospodarstvenici su govorili o problemima u gospodarstvu, pretjeranoj birokratizaciji, nedostatku odgovarajuće infrastrukture zbog čega se gubi mnogo energije. Nažalost, ni uvođenje novih industrija nije donijelo kvalitetnija radna mjesta, nego su se socijalne nejednakosti umnožile. Jedan se radnik potužio na nedostatnu solidarnost među kolegama, dok konkurentnost i karijerizam određuju radnu okolinu. Nezaposlena žena opisala je što znači biti osuđen na pasivnost kada čovjek više nije dio svijeta rada. Sveti Otac istaknuo je da se bez rada može preživjeti, no kako bi se živjelo potreban je rad. Izbor je to između preživljavanja i življenja i zbog toga je potreban rad za sve. Papa je pritom istaknuo nezaposlenost mladih, upozoravajući da je riječ o hipoteci za budućnost. Rad predstavlja ljudski prioritet te je stoga i Papin prioritet. U Genovi je upozorio da se rad obezvrjeđuje ako se misli da ljudi rade isključivo za plaću, jer tu je riječ o dostojanstvu. Jedna od bolesti gospodarstva jest kada poslodavci postanu špekulanti koji gledaju isključivo na dobit, rekao je papa Franjo, upozoravajući da politika često podupire tu težnju za profitom. Veliki trgovački centri, koji su otvoreni 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, novi su hramovi koji obećavaju spasenje, vječni život, kao i ispunjavanje svih želja. Riječ je o novom kapitalizmu kojem je stalo samo do užitka. A kada se rad pokorava potrošnji šteti se demokraciji i društvu, upozorio je Sveti Otac te zaključio upravo molitvom za rad „O dođi, Stvorče, Duše Svet”.
Uslijedio je susret s biskupima, svećenicima, redovnicama, redovnicima te sjemeništarcima u katedrali Sv. Lovre, na početku kojega je Papa pozvao na kratku molitvu za nastradale egipatske Kopte, a zatim odgovarao na pitanja. Na pitanje o kriterijima za življenje intenzivnoga duhovnog života u okolnostima složenosti suvremenog života i administrativnih poslova, Papa je istaknuo da se ne treba bojati napetosti u kojoj živimo, bivajući u pokretu, na putu i pozvao: Dopustimo da nas ljudi „zamaraju” i nemojmo biti zabrinuti za vlastitu „smirenost”. To je uvijek križ, ali ona umornost koju doživimo u susretu s ljudima, je svetost, rekao je. Isus se nikada nije vezivao za strukture, nego za odnose. To su „stari” kriteriji života Crkve, koji su „nad-suvremeni”, zaključio je Papa, popraćen jakim pljeskom i odobravanjem.
Na pitanje kako bolje živjeti bratstvo među svećenicima, odgovorio je da je to svakodnevno nastojanje i svojevrsna „askeza”. Kada među svećenicima nema bratskog odnosa, onda se brat „izdaje” i „prodaje” radi drugih ciljeva ili interesa, rekao je Papa te upozorio i na velike neprijatelje bratstva među svećenicima: mrmljanje, ogovaranje, zavist, ljubomora i kleveta. Usporedivši zatim Crkvu s rijekom, rekao je kako je važno biti unutar korita, unutar Crkve, a manje je važno hoće li netko biti po sredini korita ili bliže jednoj ili drugoj strani. Također je istaknuo da mladi danas traže poslanje i apostolsku gorljivost, život za druge i općenito sebedarje.
Slijedio je susret s mladima angažiranima u biskupiji, kojima je istaknuo da se ništa ne može ostvariti bez ljubavi, a sastavni je dio te ljubavi dodirivati i ne suditi oštro. Papa je mlade potaknuo da ne budu „turisti života”, da odbace površno gledanje na stvarnost, a da prihvate ozbiljan djelatan stav prema životu. Savjetovao im je također da se uvijek pitaju: „Je li to normalno?” Je li normalno što je Sredozemno more postalo groblje? Je li normalno da mnoge zemlje zatvaraju vrata ljudima koji bježe od gladi i rata, tražeći sigurnost? Ako to nije normalno, moram se angažirati kako se to ne bi događalo, poručio je Sveti Otac. Zatim je zatim ručao sa 135 osoba, siromašnima, beskućnicima, izbjeglicama te 11 zatvorenika. Putem video-linka uputio je poruku ohrabrenja osobama na odsluženju kazne u zatvorima Pontedecimo i Marassi.
U popodnevnim satima Papa je pohodio dječju bolnicu Gaslini, koju je prije 80 godina osnovao, lišavajući se svih svojih dobara, senator Gerolamo Gaslini, u čast svoje kćeri koja je preminula u nježnoj dobi. Zbog toga ta bolnica, priznata i cijenjena u Italiji i u svijetu, ima posebnu ulogu: i dalje biti simbol velikodušnosti i solidarnosti, istaknuo je Sveti Otac. Znamo da vjera djeluje ponajviše kroz ljubav, a bez nje je mrtva, dodao je papa Franjo te ohrabrio sve da budu pozorni na potrebe malih pacijenata, prigibajući se nježno nad njihove slabosti, i gledajući u njima Gospodina.
Pohod Genovi Papa je zaključio svečanim misnim slavljem na Kennedyjevu trgu, potaknuvši oko 100.000 vjernika da njeguju misionarski duh i da se uzdaju u Boga. Upozorio je na suvremeni način života koji nas tjera da toliko trčimo i radimo, da se zalažemo za mnogo toga, no pritom riskiramo da navečer budemo umorni i da nam duša bude opterećena. Za Svetoga Oca rješenje je svakodnevno usidravanje u Bogu, „iznoseći mu sve naše teškoće”. To je snaga molitve koja povezuje Nebo i zemlju, koja omogućuje Bogu da uđe u naše vrijeme. Kršćanska molitva je ljubav prema bližnjemu, iskanje, traženje, kucanje. Prva odgovornost kršćanina je neumorno zagovaranje drugih. To je naše poslanje, koje istodobno umara i daje mir. To je naša snaga: ne biti snažniji ili vikati glasnije prema logici ovoga svijeta, nego vršiti nježnu snagu molitve kojom se mogu zaustaviti ratovi i postići mir. Kršćanin je hodočasnik, misionar, maratonac nade; pun pouzdanja i u isto vrijeme djelatan; krotak, ali odlučan u hodu; kreativan, a pun poštovanja; snalažljiv i otvoren; radišan i solidaran, poručio je papa Franjo i potaknuo vjernike da „konkretno rade za opće dobro i mir”: „Hrabro se angažirajmo, uvjereni da je radosnije davati negoli primati”.