O knjizi su govorili autori don Anđelko Zdeslav Kaćunko i akademik dr. Josip Pečarić te prof. dr. Ante Bežen i autori knjige. Moderatorica je bila Ivana Mihalić, a glazbeni prilog svojom je pjesmom i svirkom dao folklorni ansambl zagrebačkih Sinčarana.

Prvi govornik bio je dr. Ante Bežen, dugogodišnji suradnik i prijatelj biskupa Bogovića, rođeni Gospićanin. U svojemu izlaganju istaknuo je neke značajnije zajedničke poduhvate u toj plodnoj suradnji koja je započela susretom i upoznavanjem u Ministarstvu prosvjete i kulture 1991., nakon dogovora o povratku vjeronauka u škole. Slijedila je njegova suradnja s biskupom na području informiranja i izdavaštva, poput uređivanja časopisa „Vila Velebita“ te godišnjaka „Hrvatska vjernost“ koji je pratio tijek izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, pa je dr. Bežen bio i suautor knjige „Crkva hrvatskih mučenika na Udbini od ideje do ostvarenja“. Uz to, bio je priređivač triju značajnih biskupovih knjiga: „Žao mi je naroda“, „Srpska pravoslavna crkva i svetosavlje u Republici Hrvatskoj“ i „Glagoljica – bitna odrednica hrvatskog identiteta“. Iz tog višegodišnjeg razdoblja – poglavito sudjelujući na predstavljanjima biskupovih knjiga diljem Hrvatske, zajedno s nekolicinom hrvatskih intelektualaca kao što su Hrvoje Hitrec, Božidar Petrač, Milan Bešlić i Stjepan Damjanović koje je netko nazvao „Bogović bend“ – prof. Bežen se prisjetio mnogih zanimljivih zgoda i šaljivih trenutaka jer je biskup uvijek bio raspoložen za humor.

Zatim je, kao ilustraciju Bogovićevih stavova o društvenim i političkim okolnostima u Hrvatskoj, naveo nekoliko naslova i podnaslova iz intervjua s biskupom koji je objavljen u knjizi „Žao mi je naroda“. „Isus je vidio da narodu često ne ide dobro. Ne samo da je gladan, nego zato što izgleda kao ovce bez pastira. Trebaju mu učitelji, vođe i branitelji, a njih nema. – Gospić je simbol naše obrane, ali i neobranjenosti (haaške presude). – Naša država podiže spomenike onima koji su bili protiv svake hrvatske države. – Crkvi dijele lekcije udruge koje su se jedva izlegle. – Domovinski rat imao je ispravan etički okvir. – Tuđman je slušao bilo naroda, a njegovi nasljednici slušaju haašku politiku. – Za politiku su neki zločinci nedodirljivi, a druge sustavno proizvodi. – Nisam zarobljen prošlošću nego vjeran svojim korijenima. – Osnivanje Gospićko-senjske biskupije je događaj stoljeća. – Poštivati žrtve Srba, Židova i drugih manjina, ali ne podizati spomenike mržnje“, naveo je.

Zatim je izložio započete, a neostvarene Bogovićeve projekte. „Svehrvatski grob na Udbini, kao mjesto ukopa svih stradalih, čije su kosti razasute po raznim grobištima u Hrvatskoj i izvan nje; Potpuni hrvatski martirologij – popis svih hrvatskih žrtava Drugog svjetskog i Domovinskog rata; Hrvatski križni put (Krbavsko polje, Bleiburg, Vukovar).“ Na kraju izlaganja iznio je tri prijedloga, nazvavši ih „naš dug prema biskupu Mili Bogoviću“, a to su „Sistematiziranje njegove pastoralne, obnoviteljske, teološke i znanstvene ostavštine značajne za Liku i Hrvatsku; Uspostava trajnog sjećanja organiziranjem periodičnih Dana biskupa Bogovića u Gospiću (inicijativni odbor već postoji); Izrada studija o životu, radu, idejama i zaslugama biskupa Bogovića, u čemu je knjiga Kaćunka i Pečarića pionirski korak“, zaključio je.

Potom je don Kaćunko prikazao sadržaj knjige, istaknuvši također veličinu biskupa Bogovića u njegovoj jednostavnosti, stručnim nastupima i komunikaciji s ljudima svih staleža. Ukazao je posebno na neke nastupe i govore koji su, ne samo presedan u našoj Crkvi, nego imaju povijesno i antologijsko značenje. „On je vele-bitan za biskupiju iza Velebita jer je njezin utemeljitelj, a i velik je kao Velebit! No, kad se u vožnji po autocesti A1 od Velebita udaljavamo on nam biva sve manji, a kako se vremenski udaljavamo od biskupa Mile biva nam sve veći! To potvrđuje i ova knjiga. Njegova se veličina očituje i u tome što je u presudnim godinama borbe za hrvatsku slobodu i državu stao u prvi red duhovne bojišnice i u njoj imao bitnu ulogu ne samo za dio Hrvatske koji pokriva sadašnja Gospićko-senjska biskupija, nego i za cijeli Hrvatski narod“, zaključio je.

Akademik Pečarić u svojemu izlaganju najprije je podsjetio kako je rad na knjizi počeo još dok je biskup bio živ, a završili su je zajedno on i don Anđelko nakon biskupove smrti. „Knjiga o biskupu Bogoviću jedna je od brojnih Pečarićevih knjiga koje prikazuju domoljubni rad niza izuzetnih Hrvata, a jedan od takvih je i biskup Bogović. Njegov doprinos je u tome što je redovito detaljno zapisivao svoju suradnju s nizom izuzetnih Hrvata u domoljubnom radu pa je poslije od tih tekstova mogao složiti knjigu o njima. Tako su, poput ove knjige, nastale i knjige o našim biskupima Košiću, Pozaiću i Mrzljaku, a prema jednoj poruci kardinala Kuhariću nastala je knjiga ‚Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima!‘ Od tri dijela knjige, suradnja s biskupom Bogovićem prikazana je u prvom poglavlju pod naslovom ‚Biskup Bogović u Pečarićevim knjigama‘, a drugo poglavlje donosi biskupove govore, propovijedi, poruke, intervjue itd. Ood posebnog značaja je biskupovo sudjelovanje u otvorenim pismima koje je inicirao, a prvo takvo pismo bilo je u povodu štrajka glađu Branimira Glavaša koje su potpisali također biskupi Valentin Pozaić, Želimir Puljić i Marin Srakić te devetnaest akademika čiji je ishod bio da je Glavašu spašen život. Dvije godine poslije bio je potpisnik i dvaju pisma u povodu napada na Marka Perkovića Thompsona, a 2011. potpisnik dvaju otvorenih pisma: Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i Prosvjed zbog napada na pravni suverenitet Republike Hrvatske. Prvo se pismo odnosilo na sramotni sud u Haagu i naše generale Gotovinu i Markača za koje znamo da su na kraju oslobođeni. Potpisalo ga je dvadeset biskupa i akademika te supotpisalo još više od četiri tisuće naših ljudi. Posljednje pismo potpisao je 2015., a upućeno je Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Ono se odnosi na laži o Jasenovcu koje su i danas sveprisutne u RH. Potpisao ga je veliki broj uglednih Hrvata, a među njima nadbiskup Marin Barišić, biskupi Vlado Košić, Mile Bogović, Valentin Pozaić, Ante Ivas, Josip Mrzljak te deset akademika. Svi znamo kako i danas neki u vlasti i veliki dio oporbe podržavaju laži o Jasenovcu pa se u tom kontekstu napada i utemeljitelja RH povjesničara dr. Franju Tuđmana. Biskup Bogović je također bio povjesničar. Surađivao je i s uglednim hrvatskim povjesničarima pa ima preko stotinu radova indeksiranih u Google Scholaru i oko tristo citata. Svi se trebamo otvorenije u javnosti boriti za istinu jer neki stalno rade na agendi da treba uništiti sve što je hrvatsko. Biskup Bogović se itekako borio za to hrvatsko! O tome govori ova knjiga“, poručio je.

Nakon programa u dvorani, prisutni su se zadržali u predvorju Sveučilišta uz pjesmu i razgovor na domjenku koji je priredilo Zavičajno društvo Sinac.