Zadar, (IKA) – Dvodnevni međunarodni znanstveni simpozij „Misijsko i evangelizacijsko poslanje Crkve u suvremenom multikulturalnom i multikonfesionalnom društvu” završen je u petak 26. svibnja u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. Održan povodom 25 godina teološko-katehetskog studija u Zadru, na simpoziju su 21 izlaganje održala 24 predavača iz Hrvatske, Italije, Poljske, Argentine i Gane. Završnog dana u izlaganju ‘Geografski aspekti kršćanskog misionarskog djelovanja’ prof. dr. Josip Faričić govorio je i o demografiji Katoličke Crkve. Prema podacima iz 2015. g., u svijetu je bilo 1,285 mlrd. katolika, što je 17,7% ukupnog svjetskog stanovništva. U odnosu na godinu prije, broj katolika u svijetu se povećao za svega 1%, a povećanje je znatno veće u Africi i Aziji. U Amerikama i Europi gotovo se ne povećava broj kršćana. Također, broj svećenika u Europi (415.656 ih je u svijetu) je u 2015. bio za 2502 manji u odnosu na 2014., dok se u Africi broj svećenika povećao za 1133, a u Aziji za 1104. I broj redovnica godinama se smanjuje, ali u Africi i jugoistočnoj Aziji se povećava. U izlaganju ‘Interkulturalizam kao pedagoški izazov’ doc. dr. Diana Nenadić Bilan rekla je da je u interkulturalnom kontekstu identitet među temeljnim pojmovima u analizi etničkog, manjinskog i nacionalnog problema. Svijest o značenju vlastite kulture dopušta prepoznavanje različitosti, jača prihvaćanje sebe, ali i prihvaćanje drugih. U izlaganju ‘Evangelizacijsko djelovanje u doba interneta: izazovi i mogućnosti’ izv. prof. dr. Jerko Valković rekao je da su u situaciji zamjene geografske dimenzije socijalnom, virtualni prostori mogućnost za dijalog i razmjenu susreta. Komunikaciju novih medija obilježava decentralizacija, jer se ne komunicira više iz središta prema periferiji. To je izazov vjerskoj zajednici jer internet na drugačiji način oblikuje shvaćanje autoriteta, a baština vjere izložena je proizvoljnim tumačenjima koje nije moguće kontrolirati. U izlaganju ‘Sekularizam: Prepreka evangelizaciji?’ dr. Stjepan Bartulica istaknuo je da tendencija makijavelizma, po kojoj cilj opravdava sredstvo, „otežava kršćanima da sudjeluju u javnom prostoru, politici, jer nas neki način prisiljava na razne kompromise kako bi se povećala moć. Znači, ništa nije sveto, pa smo svjedoci trulih kompromisa i nelogičnih koalicija”. Podsjetio je kako vlast kineskih komunista nije htjela da papa Ivan Pavao II. zakorači u tu zemlju. „Američki bankari, razni kapitalisti su dobrodošli u Kinu, ali vjerski vođa Katoličke Crkve nije uspio to ostvariti. Dobro su primijetili što je značila Papina prisutnost za cijelu istočnu Europu. To pokazuje da razumiju nešto o ljudskoj naravi, da će novac i profit manje ugroziti njihovu vlast, nego pojava Svetog Oca”, rekao je dr. Bartulica. Prof. dr. Zbigniew Jan Wesolowski, SVD govorio je o temi „Misijsko i evangelizacijsko djelovanje Crkve na Dalekom istoku – Kina (od 19. stoljeća do danas)”, a prof. dr. Mario Oscar Llanos, SDB „Sv. Jose Gabriel del Rosario Brochero, genijalni apostol ‘Sierras cordobesas’, nadahnuti prethodnik nove evangelizacije u Južnoj Americi”. U izlaganju „Postsekularno društvo i religijski pluralizam” prof. dr. Stipan Tadić i izv. prof. dr. Vine Mihaljević temeljem i istraživanja ‘Vjera i moral u Hrvatskoj’ (1998.) pokazuju da je porasla religioznost u Hrvatskoj nakon demokratskih promjena. Tema dr. Josipa Blaževića je „Misijsko i evangelizacijsko poslanje Crkve pred izazovom širenja joge na Zapadu”, u kojem upozorava da „umjesto raspoloživosti za međureligijski dijalog, misionari joge u Hrvatskoj prikrivaju njenu duhovnu narav, agresivno je namećući u odgojno-obrazovne i sportske ustanove, kao puku tjelovježbu. To za evangelizacijsko poslanje Crkve predstavlja izazov”.

U četvrtak 25. svibnja prof. dr. Giuseppe Biancardi, SDB, u izlaganju „Misijsko ‘obraćenje’ kateheze, između prošlosti i sadašnjosti, u Europi” govorio je o katehezi zauzetoj oko kerigmatskog navještaja u susretu s dekristijanizacijom Europe. Pojava termina ‘prvi navještaj’ krajem 1990.-ih godina ne znači ‘prvi’ u kronološkom smislu, nego jer je temeljan za vjeru. To je nastojanje da se od konvencionalne vjere dođe do vjerskog uvjerenja. U izlaganju „Razumijevanje misijskog djelovanja Crkve od apostolskog i otačkog vremena” izv. prof. dr. Ivan Bodrožić rekao je da riječ misija dolazi od latinskog glagola mittere (uputiti, poslati). Biti apostol znači biti misionar. Nakon Uskrsa apostoli idu svima, naslovnik od židovske zajednice postaje svijet, idu ad gentes, među narode. U izlaganju „Postkoncilski poticaji misijskom i evangelizacijskom djelovanju Crkve”, izv. prof. dr. Jadranka Garmaz otvorenim pitanjima misijskog djelovanja smatra Crkvu na raskrižju između obnove i samosekularizacije, migracije i imigracije većinom muslimanskog naroda, dijalog i navještaj Kraljevstva Božjeg u velikim gradovima i novu evangelizaciju u uvjetima indiferentnosti. U izlaganju „Misionarske i evangelizacijske aktivnosti Crkve u Africi” mons. dr. Matthew Kwasi Gxamfi, biskup u Gani opisao je izazove činjenice da su temeljna misijska i evangelizatorska djelovanja misionara u Africi otvaranje škola, poučavanje kršćanskog nauka i briga za zdravstvenu skrb, jer takva praksa ne vodi nužno ljude obraćenju, promjeni života i duhovnom iskustvu. U izlaganju „Misijski nalog Uskrsloga (Mt 28, 16-20) u svjetlu izabranja, poziva i poslanja apostola” dr. Arkadiusz Krasicki rekao je da „misijski nalog Uskrsloga ne sadrži isključivo teoriju Isusovog nauka. Isus prvo želi da apostoli prenesu iskustvo koje imaju u sebi, jer drugačije neće drugi povjerovati. Međutim, ne možemo izdvojiti nauk prenošenja kršćanskog znanja od vjere ili od osobnog iskustva, svjedočenja”, rekao je predavač, istaknuvši da se „misijski nalog Uskrsloga temelji na glagolima pođite, učinite učenicima, krstite, učite sve što je Isus naučavao. Apostoli ne idu u svoje, nego u Isusovo ime. Uloga učenika je da su odgovorni za polaganje temelja kršćanskom nauku”. U izlaganju „Inkulturacija i interkulturacija kao preduvjet valjanog misijskog djelovanja Crkve” doc. dr. Elvis Ražov pojasnio je tri pojma: akomodacija ili adaptacija znači ući u um i srce vjere i kulture naroda kojem treba priopćiti evanđeosku poruku spasenja. „Inkulturacija ne znači da se evanđeoska poruka treba prilagoditi ljudskoj kulturi, nego da se onom najbitnijem u evanđelju dopusti da preuzme oblik neke lokalne kulture. Interkulturacija znači susret različitih potencijalno otvorenih kultura čija međukulturalnost može dovesti do plodnih oblika nove kulture. Ratzinger preferira pojam interkulturacije jer smatra da je to prikladniji pojam koji vjeri ne oduzima njeno tijelo (kulturu), a kulturi ne odstranjuje dušu (vjeru.) Izlaganje „Papa Franjo i socijalna dimenzija evangelizacije” priredli su izv. prof. dr. Ana s. Thea Filipović, DSNG i lic. catech. Antonia Miočić. „Istinska vjera podrazumijeva želju za promjenom svijeta prenošenjem vrednota. Nauk Crkve pri tome ne može ostati uopćen, nego treba imati hrabrost za konkretizaciju, kako bi imao utjecaja na društvo i povijest. U situaciji dijaloga s islamom, Papa pokazuje svojim primjerom: odlazi u zemlje s većinski islamskim stanovništvom. Tamo pokazuje respekt prema islamu, ističe vrijednosti islama u štovanju Boga, ali jer s tog polazišta kreće, kaže, dužni ste štititi manjine. Dati prava manjinama. To je put društvenog dijaloga, put uključivanja koji predlaže Papa, a taj put uvijek ide preko križa, preko pashalnog otajstva”, poručila je dr. Filipović. Temu „Izazov islama za misijsko i evangelizacijsko djelovanje Crkve” priredili su dr. Tomo Mlakić i mr. Vikica Vujica. „Promatrajući povijest, vidimo da tamo gdje je došao islam, kršćanske zajednice lagano, negdje progresivno, nestaju ili su već stoljećima nestale”, rekla je mr. Vujica, istaknuvši da je izazov islama za kršćanstvo u tome da kršćani probaju ponovno otkriti ljepotu svoje vjere i otvoreno je žive. Stoga većim izazovom smatra vjerski indiferentizam. U izlaganju „Sveta braća Ćiril i Metod (apostoli Slavena) i misijsko djelovanje Crkve među Hrvatima” mr. don Zdenko Dundović je rekao da je hrvatsko glagoljaštvo jedini kulturni posrednik između Rima i Carigrada i nosilac europskog jedinstva, književnog i religioznog, Istoka i Zapada, baštinjen iz ćirilometodske tradicije. U izlaganju „Novi misijski i evangelizacijski poticaji II. vatikanskog sabora – Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve ‘Ad gentes’ u svjetlu drugih koncilskih dokumenata” prof. dr. Carmelo Dotolo rekao je da u razmišljanju pape Franje postoji veza između evangelizacije i reforme Crkve: „Komunikacija Evanđelja, ako želi pridonijeti realnoj društveno-kulturalnoj promjeni mora biti što jednostavnija, dublja, isijavajuća. Papa Franjo želi podsjetiti Crkvu na odlučujuću odgovornost navještaja evanđeoske poruke u ponovnom otkrivanju da smo Božji narod, suputnik na putu mira, solidarnosti. Evangelizacija poziva stvarati nove oblike međusobnih odnosa i prihvaćanja institucionalne obnove”.

U izlaganju „Mistagoška dimenzija nove evangelizacije” izv. prof. dr. Ivica Pažin rekao je da je krštenje s drugim sakramentima inicijacije temeljno polazište crkvenih otaca i njihovog razumijevanja mistagogije. Katehezom se oni koji će primiti sakramente pripremaju na ta otajstva, a mistagoškim katehezama se tumače. Doc. dr. Klara Ćavar u izlaganju „Vjernici laici i nova evangelizacija” istaknula je da koncilski nauk više ne identificira Crkvu s hijerarhijom, nego daje prvenstvo Božjem narodu u cjelini, a vjernika prepoznaje kao subjekt poslanja. Prema nauku Drugog vatikanskog koncila, na laike ne spada samo svjetovno područje, nego i duhovno i eklezijalno, misija cijelog kršćanskog naroda u Crkvi i svijetu; zato su pozvani sudjelovati u različitim oblicima apostolata u Crkvi. U izlaganju „Misijska dimenzija kateheze u Hrvatskoj”, lic. catech. s. Marijana Mohorić, SCJ, opisala je odgojnu, mistagošku, katekumenalnu i evangelizacijsku dimenziju kateheze, istaknuvši da se upravo zbog skupina krštenih koji se ne prepoznaju kao članovi Crkve te provode život daleko od Krista i njegovog evanđelja, govori o potrebi nove evangelizacije. Ta se kategorija gotovo izjednačuje s onom za koju su predviđene misije ad gentes, s time da se zahtijeva drugačiji pristup, rekla je s. Mohorić. Zajednicu Molitva i Riječ i seminare koje je vodio pokojni dr. Tomislav Ivančić istaknula je kao autentičan hrvatski model duhovne obnove i evangelizacije Crkve i društva.
Na kraju simpozija održan je i okrugli stol. Sve je sudionike pozdravio i na velikom doprinosu svim predavačima zahvalio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić.