Zadar, (IKA) – Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano je proslavljen u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru u petak 12. svibnja s četiri misna slavlja. Prijepodnevno misno slavlje predvodio je mons. Joso Kokić. U toj je crkvi sv. Leopold služio tri godine (1897.-1900.), djelujući kao poglavar pri kapucinskom samostanu koji je nekad bio uz tu crkvu, a srušen je u II. svjetskom ratu. „Molimo sv. Lepolda da razmišljamo kao što je on razmišljao. Leopold je razmišljao kao što je Isus razmišljao, a Isus kao što je Bog Otac razmišljao”, rekao je mons. Kokić, tumačeći navještaj Božje riječi u kojoj Isus sebe naziva pastirom. Židovi i ljudi na istoku nazivali su pastirima ljude koji su značili u narodu, vođe državne, civilne i vjerske vlasti. No, pastir može biti dobar i loš, rekao je mons. Kokić, dodavši da su državni i vjerski pastiri bili loši. „Nisu živjeli za narod, nego od naroda. Bili su u dosluhu s Rimljanima, porobljivačima židovskog naroda. Svoj su položaj često kupovali od Rimljana. Onda su odlazili među ljude i govorili da su oni njihovi pastiri”, rekao je mons. Kokić, istaknuvši da Isus ne kaže ‘Ja sam pastir’, nego ‘Ja sam dobri pastir’. „To je velika razlika. Isus, Dobri Pastir, susreće se s lošim pastirima, sa židovskom vjerskom i političkom vlašću”, rekao je mons. Kokić, istaknuvši da je Isus rekao da je dobri pastir nakon što je ozdravio slijepca od rođenja. Tzv. pastiri su ga optuživali kako je tom čovjeku tako iskazao dobrotu i ljubav. Židovi su ga izbacili iz sinagoge da nije imao nikakava prava. „Takvi su bili ti pastiri. Dobro je ukoliko se Bog uklapa u njihove sebične interese. Oni su zamišljali da će doći Mesija koji ih neće pozvati da se obrate nego će im sve odobravati. Isus se njima suprotstavio. To je vječna napast, čast i vlast. Svih struktura društva, pa i nas koji nemamo vlast. Ali smo skloni razmišljati samo zemaljski. To nije dobro”, upozorio je propovjednik, rekavši da, nažalost, Isus i danas tako prolazi. „Isus je dobri Bog. Problem je kad mi često gledamo samo ovozemaljsko. Tko god bude išao Isusu samo iz ovozemaljskih razloga, nikad neće upoznati tko je Isus. On će mu uvijek biti stranac, uvijek će ga odbiti i izdati. To se očituje kad nam u životu nešto ne ide kako mi mislimo da bi trebalo. Ne ide nam jer isključivo zemaljski razmišljamo i činimo. Naši zemaljski planovi o nama će nas kad tad dovesti u razočaranje jer ne dolaze od Boga, od onoga što nam Bog želi dati”, rekao je mons. Kokić, podsjetivši kako ljudskom srcu uvijek nešto treba, nikad nije sasvim zadovoljno. A čovjek se može smiriti samo u svom Bogu. Upozorio je i na opasnost misli kad svijet kaže da je ljubav Bog, gdje je ljubav, tamo je Bog. „Koja ljubav, čija ljubav je prije Božje? Jesu to naše želje? To želi Božji neprijatelj, zlo i njegovi sljedbenci – sve proglasiti Bogom, Boga poništiti. Bog jest u ovom svijetu, ali je iznad ovog svijeta. Bog nije isto što i ovaj svijet. Zato kažemo da je Bog svet. Kad ljudi kažu ljubav je Bog, znači, ono što smo mi spremili, skovali, zamislili da je ljubav, tamo je Bog. To nije Bog. Evanđelje kaže, Bog je ljubav. Isusov učenik Ivan ne kaže, gdje je ljubav tamo je Bog, nego gdje je Bog, tamo je ljubav. Tako kaže i Isus. Isus tumači koje je ishodište ljubavi. Kaže, kao što je mene Otac ljubio i poznaje, i ja vas Očevom ljubavlju ljubim i poznajem. Ljubav je od Oca. Dolazi na Sina, a Sin je dijeli s nama. Zato Isus kaže, Otac voli mene, ja vas, a vi jedni druge”, rekao je mons. Kokić, poručivši da „Isus ništa ne može učiniti bez Oca. Moramo uvijek paziti je li to Očevo ili moje, je li me đavao prevario. Dolazi li nešto od Oca ili od Zloga koji bi me prevario, zaveo, a ne da mi pomogne i ljubi; da svoj život da za mene, nego da moj život iskoristi”.
Zadarski nadbiskup Marijan Oblak crkvu Gospe od Zdravlja 1978. g. proglasio je svetištem sv. Leopolda. Nakon misa puk je ispred velike pokrajnje oltarne slike sv. Leopolda, počastio svečev relikvijar.