1. Srdačno pozdravljam brojne mladiće i djevojke iz Rima i Lacija, okupljene na Trgu svetoga Petra za “Dan mira”, koji je organizirala Katolička akcija mladeži. Hvala, predragi, što ste došli, zajedno sa svojim roditeljima, svećenicima i odgojiteljima.
U ovom mjesecu siječnju, kada sam doživio završetak Velikoga jubileja, obrađivali ste temu dijaloga među raznim uljudbama, koju sam predložio u poruci za Svjetski dan mira 1. siječnja. Važno je da djeca i mladi, osobito ako su kršćani, rastu u otvorenosti za susret sa svakom osobom, učeći u svakome prepoznati brata. Tako se postaje apostolima mira. Kažem vama i svim mladićima i djevojkama u Italiji, počevši od onih u Katoličkoj akciji mladeži: Crkva računa na vas, da čovječanstvo više ne bi poznavalo zablude rasne, etničke i vjerske mržnje. Stoga, kako ne spomenuti da je jučer u Italiji proslavljen “Dan sjećanja”, prigodu ustanovljenu upravo da se ne zaborave strahote Shoaha i svake druge ljudske zablude, koja proizlazi iz odbijanja dijaloga među različitim uljudbama i religijama. Golubice, koje će vaši predstavnici pustiti s ovoga prozora, neka budu izraz želje solidarnosti i mira za novu tek započetu godinu.

2. Slijedeći što sam započeo protekle nedjelje, drago mi je navijestiti imena kardinala koje sam bio sačuvao “in pectore” na Konzistoriju 21. veljače 1998. Oni su: mons. Marian Jaworski, latinski nadbiskup u Lavovu (Ukrajina); mons. Janis Pujats, nadbiskup Rige (Letonija).

“In pectore”, to jest u srcu, imao sam u nedjelju također druga tri imena koja sam, iz različitih razloga, smatrao zadržati do danas. I oni će, unatoč utvrđenoj brojčanoj granici, na Konzistoriju 21. veljače biti uvršteni među kardinale. Među njima je ponajprije: mons. Lubomir Husar, novoizabrani ukrajinski veliki nadbiskup u Lavovu. U njegovoj osobi, kao i u osobama gore spomenute dvojice biskupa, namjeravam počastiti dotične Crkve koje su, osobito u tijeku dvadesetog stoljeća, bile teško iskušavane i dale svijetu primjer tolikih kršćana i kršćanki koji su znali svjedočiti svoju vjeru svakovrsnim patnjama, sve do žrtvovanja vlastitoga života.

Druga su imena zaslužnih pastira: mons. Johaness-Joachim Degenhart, nadbiskup Paderborna (Njemačka); mons. Julio Terrazas Sandoval, nadbiskup Santa Cruza de la Sierra (Bolivija); mons. Wilfrid Fox Napier, nadbiskup Durbana (Južna Afrika); mons. Karl Lehmann, nadbiskup Mainza (Njemačka).

3. Povjerimo sada te plemenite pastire zaštiti Presvete Djevice kako bi njezinom pomoći mogli s obnovljenom zauzetošću nastaviti svoju službu u dotičnim partikularnim Crkvama, potičući u njima još veće plodove tek proslavljenoga Velikog jubileja.

Poslije Anđelova pozdravljenja
S velikom zabrinutošću pratim vijesti koje dolaze iz Indije, gdje se prije dva dana dogodio vrlo snažan potres koji je prouzročio tisuće žrtava i goleme štete. Još nisu nadvladane nevolje u El Salvadoru, a evo novog, još razornijeg potresa. Pozivam sve da sjedine svoje moralne i materijale sile, kako ne bi ponestalo nužne pomoći toj našoj braći i sestrama tako okrutno iskušanima. Dok molim za žrtve, jamčim svoju blizinu s osjećajima duboke solidarnosti, narodima Indije i Pakistana, pogođenima tako groznom nesrećom.

Želim, osim toga, zajamčiti svoju solidarnost i posebno sjećanje u molitvi također bolesnima od gube, kojima je posvećen današnji “Svjetski dan”. Izražavam zahvalnost onima koji se na razne načine zauzimaju za nadvladavanje Hansenove bolesti i onima koji su njome pogođeni. Osobito pozdravljam Talijansku udrugu prijateljâ Raoula Folleraua, koja aktivno budi zanimanje javnoga mnijenja za tu bolest, požurujući nužni doprinos za njezino konačno iskorjenjivanje.

Pozdravljam sada skupine župljana koji doleze iz Genove, Chivarija i Romita Magra, želeći im plodonosno hodočašće na grobove apostolâ. Sada ću, zajedno s dječacima iz Katoličke akcije koji su ovdje pokraj mene, pustiti na slobodu nekoliko golubica kao želju za mirom cijeloga čovječanstva.