Vodice, (IKA) – Našašće svetog Križa i Dana grada proslavljeni su u srijedu 3. svibnja u Vodicama. Misno slavlje i procesiju ulicama grada predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Proslava blagdana počela je okupljanjem vjernika ispred crkvice Svetog križa na starom groblju. Nakon odrješenja za pokojne uslijedila je svečana procesija kroz mjesto do župne crkve. U procesiji su uz župnika don Franju Glasnovića i predvoditelja slavlja sudjelovala još devetorica svećenika.
Nagradu grada Vodica za životno djelo ove godine dobio je zauzeti vjernik Josip Mateša. Nagrađen je za doprinos razvoju kulture, humanosti, duhovnosti, političkoga i javnog života Grada Vodica.
U homiliji biskup Rogić razmišljao je o križu kao o slici ljudske duše i križu kao slici dimenzija ljudske duše – odnosa prema Bogu i braći. „Kad razmišljamo o Bogu, ili kad želimo s njim stupiti u kontakt, pomoliti se, obratiti mu se, uvijek doživljavamo da nas Bog beskrajno nadilazi. Često i glavu uzdignemo prema gore u nekoj žarkoj molitvi i potrebi. Bog nas nadilazi, on je gore – na nebu, a mi smo dolje – na zemlji. Tako doživljavamo najčešće svoj odnos s Bogom kao jednu vertikalu – okomicu. Kad razgovaramo s drugim ljudima, kad se nekom obraćamo, to doživljavamo kao odnos prema sebi ravnome. To je neka naša ljudska horizontala – ono vodoravno. Jako nas smeta kad se neko postavi kao ‘viši’, kao ‘iznad nas’. Tada, smatramo da se taj pravi važan, što se izdiže – kad smo svi ljudi, od krvi i mesa, jednaki”, pojasnio je biskup Rogić.
„Ako promislimo oba odnosa, onaj prema Bogu i onaj prema bližnjemu, onda su tu naša vertikala – odnos prema Bogu – i – naša horizontala – odnos prema drugom čovjeku. Nije li to opet križ? Ne odvija li se sve u našem životu upravo na tim razinama? Kao da su u križu sadržane dimenzije ljudske duše. Križ je slika i naše nutrine, kao jarbol na kojem su razapeta jedra naše duše, a vjetar koji dušu pokreće su naši odnosi prema Bogu i bratu čovjeku. Ako svi toga postanemo svjesni, sigurno ćemo biti – već sada, među nama – istinski graditelji boljeg svijeta u kojem se Kraljevstvo Božje već počinje očitovati. Treba ustrajno raditi na te dvije dimenzije: prijateljstvu i povezanosti s Bogom i međuljudskim odnosima. Onda Isusove riječi vrijede i za nas: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Onda smo u punini baštinici obećanja: Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne – nego da ima život vječni. Bog šalje svoga Sina da spasi svijet. Križ je naša staza – put u vječnost”, rekao je šibenski biskup.
Istaknuo je kako one vrijednosti, samo oni kriteriji koji mogu proći test križa ostaju zauvijek, pravi su. Drugim riječima: ako se oko nečeg dvoumimo, ne znamo što odlučiti ili izabrati, stavimo križ pred sebe i on će nam dati odgovor. Upitajmo se: „Isuse, ne znam kako bih postupio, bi li to bilo u skladu s onim za što si ti umro?” I siguran sam imat ćemo jasan odgovor. Božji zagrljaj moglo bi biti drugo ime za križ, ta sam Isus reče: A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi, zaključio je biskup Rogić.