Vatikan, (IKA) – „’I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta’ (Mt 28, 20): obećanje koje daje nadu” bila je tema Papine kateheze na današnjoj općoj audijenciji. Papa je na početku primijetio kako te posljednje riječi iz Matejeva Evanđelja podsjećaju na proročki navještaj koji nalazimo na početku: ” nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!” (Mt 1, 23; usp. Iz 7, 14). Bog će biti s nama, u sve dane, sve do svršetka svijeta. Isus će hoditi s nama, sve dane, sve do svršetka svijeta. Čitavo je Evanđelje sadržano između ta dva citata, između riječi koje komuniciraju otajstvo Boga čije ime, čiji identitet je “biti-s”: on nije usamljeni Bog, on je Bog-s, posebno s nama, to jest s ljudskim stvorenjem. Naš Bog nije odsutan, zatvoren u daleko nebo, već Bog koji toliko ljubi čovjeka da se ne može od njega odvojiti, pa ni onda kada se naše srce ohladi. Naš život je hodočašće, hod, nastavio je Papa. Bog nas nikada ne ostavlja same. Naša je duša lutajuća. Biblija često opisuje hodočašća i putovanja, počevši od Abrahama, koji napušta kraj što ga je poznavao, kolijevku ondašnje kulture i ide u nepoznati svijet. Ne može se postati zreo, ako se ne osjeća privlačnosti obzora, one granice između neba i zemlje koja narod putnikâ doziva da prema njoj pođu. Na tom putu čovjek nije nikada sam, ponovio je Papa te primijetio kako to posebno vrijedi za kršćane. Proći će nebo i zemlja, propast će ljudske nade, ali Božja Riječ neće proći. Neće biti dana našeg života u kojem će se Božje srce prestati brinuti za nas. On se brine za nas i hoda s nama, jer nas ljubi te će se sigurno pobrinuti za sve naše potrebe. Ta sigurnost mora biti usidrena u našu dušu kako se ne bi nikada ugasila. Netko to naziva “Providnost”, to jest Božja blizina, Božja ljubav, Božji hod s nama naziva se također “Božja providnost”: on proviđa za naš život.
Nije slučajno da među kršćanskim simbolima za nadu ima jedan meni osobito drag, to je sidro. Ono izražava da naša nada nije prolazna; ne treba je brkati s promjenjivim osjećajem onoga koji želi učiniti ovaj svijet boljim nošen nejasnom težnjom i oslanjajući se isključivo na snagu vlastite volje. Kršćanska nada, naime, ne nalazi svoj korijen u privlačnosti budućnosti, već u sigurnosti onoga što nam je Bog obećao i ostvario u Isusu Kristu. Ako nam je on obećao da nas nikada neće napustiti, ako je početak svakog poziva jedno: “Slijedi me!”, kojim nam On jamči da će ostati uvijek pred nama, čemu onda strah? S tim obećanjem, kršćani mogu kročiti posvuda, rekao je Papa.
Ako se budemo uzdali samo u svoje vlastite snage, imat ćemo razloga osjećati se razočaranima i poraženima, jer svijet često pokazuje otpor prema zakonima ljubavi. Mnogo puta više voli zakone egoizma. Ali ako u nama preživi sigurnost da nas Bog nikada ne napušta, da Bog nježno ljubi nas i ovaj svijet, tada se odmah perspektiva mijenja: “Homo viator, spe erectus”, govorili su stari. Na tome putu Isusove obećanje: “Ja sam s vama” pomaže nam ostati uspravnima, čvrsto na nogama, s nadom u srcu, uzdajući se da dobri Bog već radi na ostvarivanju onoga što se ljudski gledano čini nemogućim, jer je sidro na nebeskoj obali, zaključio je Papa svoje današnje razmišljanje o kršćanskoj nadi.