Banja Luka, (IKA/TABB) – U organizaciji Europske akademije Banjolučke biskupije u ponedjeljak 24. travnja započeo je s radom dvodnevni Međunarodni znanstveni skup „Dubički arhiđakonat u Srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća”.
Na skupu će biti predstavljeno 20 stručnih izlaganja poznatih znanstvenika iz Hrvatske, Mađarske i Bosne i Hercegovine.
Pozdravne riječi su uputili su načelnik Kozarske Dubice Radenko Reljić, Veliki Prior Teplarskog reda u Hrvatskoj Vinko Lisec, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, te direktor i voditelj Akademije mons. dr. Miljenko Aničić i mr. Frano Piplović.
Tijekom održavanja znanstvenog skupa bit će otvorena u prostorijama Ordinarijata i vrijedna izložba tridesetak povijesnih karata autora akademika Mithada Kozličića iz Zadra te predstavljena knjiga „Bihać slobodni i kraljevski grad” prof. dr. Fikreta Midžića iz Bihaća.
Sudionicima skupa uputio je riječi dobrodošlice i zahvalnosti domaći biskup Franjo Komarica.
Ono, što bi – iako vrijedno pamćenja i objektivnog, adekvatnog vrednovanja – trebalo nestati – toga se mi želimo sjetiti i spriječiti nestanak, rekao je biskup Komarica. Želimo ispuniti – makar djelomično – jednu našu moralnu obvezu prema bremenitoj, ali – nažalost, općenito široj javnosti – pa i ne rijetkim autorima povijesnih uradaka – nedovoljno poznatoj povijesti. Također i prema raznovrsnom blagu, koje su, iza svoje plodne višestoljetne nazočnosti na geografskom području između rijeke Vrbasa, Une i Save ostavile katoličke crkvene institucije. Radi se o pisanim dokumentima, toponimima i brojim nedovoljno istraženim lokalitetima s tragom crkava i drugih crkvenih građevina – arheolozi govore o više od 200 katoličkih samostana i crkava – župnih, samostanskih, dvorskih – koje su bile u sastavu ondašnjeg Dubičkog arhiđakonata prostrane zagrebačke biskupije, tj. ovdašnjeg srednjoeuropskog kulturno-civilizacijskog područja. To područje danas pokriva veliki dio moje biskupije koji u zadnja dva i pol desetljeća, pred očima domaće i europske javnosti, doživljava – u kontinuitetu – sličnu sudbinu depopulacije katoličkog stanovništva i uništenja sakralnih tragova – kao i nekadašnji Dubički arhiđakonat. Poznato nam je da „historia docet” – povijest poučava! Postoji uz ovu tvrdnju i pitanje: koga ima za savjesnog i iskrenog učenika željna te pouke?
Objektivno proučavanje prošlosti ujedno je služenje istini, koja bi trebala usrećivati svakog istinoljubvog čovjeka. Iskustvo nas uči da je istina nešto može i zaboljeti, ali u konačnici ona liječi sve, prvenstveno one, koji se žele osloboditi bilo od vlastitog neznanja ili zablude, bilo od uvriježenih stereotipa.
Vjerujem da ćete se mnogi moći sa mnom složiti ako ustvrdim kako su i drugdje, a osobito ovdje nama veoma potrebni ovakvi znanstveni poduhvati. Oni nam redovito proširuju naša saznanja o događajima, dostignućima pa i promašajima prošlih generacija – u ovom slučaju uvjetno rečeno – naših predaka. Ujedno nam oni mogu koristiti za naše današnje i buduće vjerodostojno i postojano življenje na našim drevnim, dubokim korijenima, učeći izbjegavati pogrješke ranijih generacija, a koristiti njihove vrline -u našoj obvezi da kao ljudi, a osobito kao vjernici – kršćani – katolici ili pravoslavni ili muslimani – što bolje odgovorimo sadašnjim izazovima i sadašnjim „znakovima vremena”.
Usuđujemo se očekivati, da svi vi, vrlo cijenjeni izlagači na ovom simpoziju – svojom profesionalnom znanstvenom akribijom, slobodni od nekih uvriježenih stereotipa, i na temelju najnovijih vaših stručnih istraživanja ove specifične, pa i kompleksne problematike – potaknete sve nas i sve one druge, koji će vaše uratke čitati u Zborniku, kojega kanimo što je moguće prije izdati – na još veće njegovanje duha međusobnog uvažavanja i dijaloga, kao zajedničkog napora oko izgradnje budućnosti dostojne stanovnika ovog područja, rekao je biskup Komarica otvarajući Simpozij.