Vatikan, (IKA) – „Uskrsli Krist, nada naša” bila je tema kateheze pape Franje na današnjoj općoj audijenciji u Vatikanu. Nastavljajući niz kateheza posvećenih kršćanskoj nadi Papa je tumačio tekst iz Prve poslanice Korinćanima gdje sveti Pavao Uskrslog Krista predstavlja kao „našu nadu”.
Uskrsnuće je ishodišna točka kršćanstva, to nije ideologija, to nije filozofski sistem, nego hod vjere koji ima svoje ishodište u jednom događaju, kojeg su posvjedočili prvi Isusovi učenici. Pavao osobito insistira na posljednjem dijelu vazmenog otajstva, to jest na činjenici da je Isus uskrsnuo. Da je naime sve završilo smrću, u Njemu bismo imali primjer najviše predanosti, ali to ne bi moglo pobuditi našu vjeru, jer vjera se rađa iz uskrsnuća. Prihvatiti da je Krist umro, i to raspet, nije čin vjere, to je povijesna činjenica. Vjerovati, međutim, da je uskrsnuo jest čin vjere. Naša se vjera rađa na uskrsno jutro, objasnio je Papa.
Govoreći zatim o Pavlovu dramatičnom životu, koji je od progonitelja postao revni navjestitelj Krista, Papa je primijetio da je temelj Pavlove vjere, ali i vjere ostalih apostola, vjere Crkve i naše vjere, iskustvo i susret s Isusom Kristom uskrslim.
Kršćanstvo je, u suštini, upravo to! To nije toliko naše, kolebljivo traženje Boga, nego Božje traganje za nama. Isus nas je uzeo, uhvatio nas, osvojio nas je da nas nikada više ne napusti. Kršćanstvo je milost, to je iznenađenje, i stoga pretpostavlja srce sposobno za čuđenje. Zatvoreno srce, racionalističko srce nije sposobno za čuđenje i ne može shvatiti što je kršćanstvo. Jer kršćanstvo je milost, a milost se može samo iskustveno doživjeti, štoviše susreće se u susretu ispunjenim čuđenjem, rekao je Papa.
Dakle, premda smo grešnici – a svi to jesmo –, ako su naše dobre namjere ostale tek mrtvo slovo na papiru, ili ako, promatrajući svoj život, shvatimo da smo nagomilali tolike neuspjehe… Na uskrsno jutro možemo postupiti poput onih osoba o kojima se govori u Evanđelju: poći na Isusov grob, vidjeti veliki kamen odvaljen i misliti na to kako Bog za mene, za sve nas, ostvaruje neslućenu budućnost. Tu se krije sreća, tu se kriju radost i život, gdje su svi mislili da je samo žalost, poraz i tmina. Bog daje da njegovi najljepši cvjetovi rastu usred najsušeg kamenjara, rekao je Papa.
Biti kršćani znači ne polaziti od smrti, već od Božje ljubavi prema nama, koji je pobijedio našeg najljućeg neprijatelja. Bog je veći od ništavila, i dovoljna je tek jedna zapaljena svijeća da razbije najgušću tamu noći. Pavao dovikuje, i u njegovim riječima odzvanjaju riječi prorokâ: “Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” (r. 55). U ovim uskrsnim danima nosimo taj povik u srcu. I ako nas budu pitali koji je razlog našeg osmijeha koji darujemo drugima i našeg strpljivog dijeljenja, tada ćemo moći odgovoriti da je Isus još uvijek ovdje, da je i dalje živ među nama, da je Isus ovdje, na trgu, s nama: živi i uskrsli, rekao je Sveti Otac na kraju kateheze.