Uvod

Cilj je ovoga dokumenta dati prinos raspravi o proizvodnji i korištenju matičnih stanica zametka koja se širi kako u znanstvenoj i etičkoj literaturi tako i u javnome mišljenju. S obzirom na rastuću važnost koju rasprava o granicama i dopuštenosti proizvodnje i korištenja tih stanica dobiva, javila se žurna potreba da se razmotre postojeće etičke implikacije.
U prvome dijelu bit će ukratko izloženi najnoviji znanstveni podaci o matičnim stanicama te biotehnologiji njihove proizvodnje i korištenja. U drugome dijelu pozornost će biti usmjerena prema najvažnijim etičkim problemima koje su pobudila ta nova otkrića i njihove primjene.

Znanstveni vidici

Premda određeni vidici zahtijevaju dublje proučavanje, opće prihvaćena definicija “matične stanice” opisuje ju kao stanicu koju karakteriziraju dvije značajke: 1) sposobnost neograničenoga samo-obnavljanja odnosno auto-reprodukcije kroz duži vremenski period, a da se pri tome ne mijenja; te 2) sposobnost proizvodnje nepostojanih nasljednih stanica, s ograničenom sposobnošću razmnožavanja, čime nastaje mnoštvo vrlo raznovrsnih stanica (živčane stanice, mišićne stanice, krvne stanice, itd.). U posljednjih tridesetak godina matične su stanice predmet širokog polja istraživanja kako na tkivima odraslih (1) i na tkivu zametka tako i na području uzgoja in vitro matičnih stanica zametka pokusnih životinja (2). No, pozornost javnosti prema tim stanicama privukla je nedavna prekretnica u tome istraživanju: proizvodnja matičnih stanica ljudskog zametka.

Matične stanice ljudskog zametka

Priprava matičnih stanica ljudskog zametka (ES, ESc – od engleskog izraza Embryo Stem cells) danas obuhvaća (3): 1) proizvodnju ljudskih zametaka i/ili korištenje prekobrojnih zametaka nastalih oplodnjom in vitro ili zamrzavanjem; 2) razvoj tih zametaka do stupnja početka blastule; 3) izdvajanje stanica blastule zametka ili unutarnje stanične mase (ICM = Inner Cell Mass) što dovodi do uništenja zametka; 4) uzgoj tih stanica na sloju fibroblasta ozračenih miševa (feeder) i u prikladnom mediju, gdje se umnožavaju i srašćuju sve dok ne oblikuju kolonije zvane embrioidi (EBs, embryoid bodies); 5) ponavljanje uzgoja tih kolonija, koje vode oblikovanju staničnih linija sposobnih za beskonačno umnožavanje čuvajući mjesecima i godinama obilježja matičnih stanica (ES).
No, te matične stanice (ES) predstavljaju tek polaznu točku u pripremi diferenciranih staničnih linija, odnosno stanica koje imaju obilježja koja poprimaju u različitim tkivima (mišićnim, živčanim, epitelnim, krvnim, tkivima zametka, itd.). Metode njihova dobivanja još su uvijek u fazi proučavanja (4), no ubrizgavanje matičnih stanica u pokusne životinje (u ovom slučaju miša), i njihov uzgoj in vitro u kontroliranoj okolini do njihova srašćivanja pokazali su da su one sposobne proizvesti izdiferencirane stanice koje, u normalnom razvojnom procesu, potječu iz tri različita sloja tkiva zametka: endoderm (interstinalni epitel), mezoderm (hrskavica, kost, glatki i poprečno-prugasti mišić) i ektoderm (osjetni epitel, pokrovni epitel) (5).
Rezultati tih eksperimenata izvršili su snažni utjecaj kako na znanost tako i na biotehhologiju, osobito medicinu i farmakologiju, no jednako tako i na svijet tržišta i javnih glasila. Probudile su se velike nade da će primjena tih spoznaja dovesti do novih i sigurnijih načina liječenja teških bolesti za koje se već godinama traži lijek (6). No, ta su istraživanja osobito potresla svijet politike (7). Posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je, kao odgovor na dugogodišnje protivljenje Kongresa da se sredstva iz federalnog proračuna koriste za istraživanja u kojima se uništavaju ljudski zameci, snažni pritisak, među inima, izvršio Nacionalni institut za zdravstvo (NIH) da se odobre sredstva bar za korištenje matičnih stanica koje su proizvele privatne skupine, kao i preporuke Nacionalnoga savjetodavnog odbora za bioetiku (NBAC), koji je ustanovila federalna vlada, povjerivši mu zadaću proučavanja tog problema, da se novcem iz federalnog proračuna financira ne samo istraživanje matičnih stanica zametka već također i njihova proizvodnja. Čak se ustrajno insistira na konačnom poništenju postojeće zakonske zabrane o korištenju federalnog novca za istraživanja na ljudskome zametku.
Slični se pritisci vrše također u Velikoj Britaniji, Japanu i Australiji.

Terapijsko kloniranje

Postalo je očito da je terapijsko korištenje matičnih stanica, kao takvih, sa sobom nosilo znatne opasnosti, budući da – kako se ustanovilo u pokusima na miševima – izazivaju tumore. Bilo bi stoga nužno pripraviti specijalizirane linije izdiferenciranih stanica ako i kada je to potrebno, a prema svemu sudeći za to će trebati dosta vremena. No, i kada bi se u tome uspjelo bit će vrlo teško postići sigurnost u apsolutnu odsutnost matičnih stanica u terapijskom cjepivu ili implantatu što za sobom povlači odgovarajuće rizike. Štoviše, bit će nužno pribjeći daljnjim postupcima za prevladavanje imunološke inkompatibilnosti. U skladu s tim predložena su tri načina “terapijskog kloniranja” (8) upravljena pripremi pluripotentne matične stanice ljudskog zametka s dobro definiranom genetskom informacijom iz čega bi uslijedila željena diferencijacija.
1. Zamjenjivanje jezgre ljudske spolne stanice s jezgrom neke stanice zadanog subjekta, praćena razvojem zametka do stadija blastule i korištenjem unutarnje stanične mase (ICM) iste kako bi se dobila matična stanica i, od nje, željene diferencirane stanice.
2. Premještanje jezgre neke stanice zadanog subjekta u spolnu stanicu neke druge životinje. Pretpostavlja se da bi eventualni uspjeh u tome postupku doveo do razvoja nekoga ljudskog zametka koji bi se mogao koristiti kao i u prethodnom slučaju.
3. Reprogramiranje jezgre stanice zadanog subjekta stapajući je sa citoplazmom matične stanice, čime bi se dobio “hibrid”: ta je mogućnost tek u fazi proučavanja. U svakom slučaju ta bi metoda također zahtijevala prethodnu primjenu matičnih stanica iz ljudskog zametka.
Današnje znanstveno istraživanje daje prednost prvom načinu, no očito je da su, s moralnoga gledišta – kao što ćemo vidjeti – neprihvatljiva sva tri predstavljena rješenja.

Matične stanice odraslih

Proučavanja matičnih stanica odraslih (ASC – Adult Stem Cells) u proteklih trideset godina jasno su pokazala da mnoga tkiva kod odraslih sadrže matične stanice, no matične stanice koje su sposobne proizvesti samo stanice vlastite tome tkivu. Nije se mislilo da bi se te stanice mogle reprogramirati. Posljednjih godina međutim (9) pluripotentne matične stanice otkrivene su i u različitim ljudskim tkivima – u koštanoj srži (HSCs), u mozgu (NSCs), u mezenhimu (MSCs) (embrionalno vezivno tkivo iz kojeg se razvijaju sve ostale vrste vezivnoga i potpornog tkiva poput hrskavice, kostiju, krvnih žila, op. pr.) različitih organa te u krvi pupčane vrpce (P/CB, placental/cord blood). Te su stanice sposobne proizvesti više vrsta stanica, uglavnom krvne, mišićne i živčane stanice. Ustanovilo se kako se mogu prepoznati, odabrati, kako ih poduprijeti u razvoju i navesti da oblikuju različite vrste zrelih stanica putem čimbenika rasta i ostalih regulacijskih proteina. Štoviše, na eksperimentalnom je području već učinjen znatni napredak, primjenom također najnaprednijih metoda genetskog inženjeringa i molekularne biologije u analizi genetskog programa koji djeluje u matičnim stanicama (10) te u uvođenju željenih gena u matične i nasljedne stanice koje su, nakon implantacije, sposobne nadomjestiti posebne funkcije povrijeđenih tkiva (11). Dovoljno je istaknuti, na temelju nekih radova spomenutih u bilješci, da u ljudskom organizmu matične stanice koštane srži, od koje se oblikuju različite linije krvnih stanica, imaju kao svoj znak raspoznavanja molekulu CD34; i da su, kada se pročiste, sposobne u cijelosti vratiti normalni broj krvnih zrnaca kod bolesnika koji prima doze radijacije i kemoterapije, i to brzinom koja je proporcionalna količini korištenih stanica. Osim toga, već postoje naznake o tome kako voditi razvoj živčanih matičnih stanica (NSCs) putem korištenja različitih proteina – među kojima neuroregulina i koštanoga morfogenetskog proteina 2 (BMP2 – Bone Morphogenetic Protein 2) – koji mogu usmjeravati NSCs da postanu neuroni ili glia (pomoćne živčane stanice koje proizvode mijelin) ili čak glatko mišićno tkivo.
Zadovoljstvo, premda uz određeni oprez, kojim se zaključuju mnogi od navedenih radova znak je velikih obećanja koje “matične stanice odraslih” pružaju u pogledu djelotvornog liječenja brojnih bolesti. Tako D. J. Vatt i G. E. Jones tvrde: “Mišićne matične stanice, bilo linije mioblasta zametka ili odrasle osobe, mogu postati stanice od presudne važnosti za tkiva različita od izvornoga, odnosno budućih terapija različitih od miogenih” (str. 93), J. A. Nolta i D. B. Kohn ističu: “Napredak u korištenju prijenosnih gena u hematopoeskim stanicama (stanice za proizvodnju krvi, op. pr.) doveo je do početka kliničkih eksperimentiranja. Tako dobivene informacije upravljat će budući razvoj. Na kraju će genoterapija omogućiti liječenje brojnih genetskih i nasljednih bolesti bez današnjih složenih zahvata presađivanja stanica koštane srži s alogenetskih stanica” (str. 460). D. L. Clarke i J. Frisén tvrde: “Ove studije upućuju na to da bi matične stanice u različitim tkivima odraslih mogle biti mnogo sličnije stanicama ljudskog zametka no što se prije mislilo i možda u nekim slučajevima imaju raspored razvoja koji je vrlo sličan njihovu” (st. 1663) i “pokazuju da živčane stanice odraslih imaju vrlo veliku sposobnost razvoje te se možda mogu koristiti za proizvodnju različitih vrsta stanica za transplantaciju u slučaju različitih bolesti” (str. 1660).
Svi ti napreci i već postignuti rezultati na području matičnih stanica odraslih (ASC) pokazuju, dakle, ne samo veliku gipkost, nego i mogućnost njihove široke primjene, koja se po svoj prilici mnogo ne razlikuje od matičnih stanica zametka, budući da gipkost u velikoj mjeri ovisi o genetskoj informaciji, koja bi se mogla reprogramirati.
Očito je da još nije moguće uspoređivati terapijske rezultate koji su postignuti ili se mogu postići koristeći matične stanice zametka i matične stanice odraslih. Što se tiče ovih drugih, različite farmaceutske tvrtke već provode klinička istraživanja (12), koja pokazuju neke uspjehe i rađaju istinske nade za ne tako daleku budućnost. Glede matičnih stanica zametka, premda različiti eksperimentalni pristupi daju pozitivne znake (13), njihova primjena na kliničkom području – upravo zbog ozbiljnih etičkih i zakonskih problema koji su uz njih vezani – moraju se iznova ozbiljno razmotriti te zahtijeva snažni osjećaj odgovornosti prema dostojanstvu svakoga ljudskog bića.

Etički problemi

S obzirom na narav dokumenta, ključni etički problemi vezani uz te nove tehnologije ukratko su dolje predstavljeni, s naznačenim odgovorom koji proizlazi iz pomnoga i dubokog promišljanja ljudskog subjekta od trenutka njegova začeća. To je promišljanje koje izražava stav koji potvrđuje i predlaže Učiteljstvo Crkve.

Prvi etički problem, ujedno i temeljni, može se ovako formulirati: Je li proizvodnja i/ili korištenje ljudskih zametaka za pripravu matičnih stanica moralno dopuštena?
Odgovor je negativan i to zbog sljedećih razloga:
1. Na temelju cjelovite i ispravne biološke analize živi ljudski zametak je – od trenutka sjedinjenja gameta – ljudska jedinka s potpuno utvrđenim identitetom. Od tada započinje njegov vlastiti koordinirani, kontinuirani i postupni razvoj, zbog čega se ni u nekom narednom stadiju ne smije smatrati jednostavnom nakupinom stanica (14).
2. Iz toga proizlazi da “ljudski pojedinac” ima pravo na vlastiti život i da zbog toga svaki zahvat koji ne ide u prilog istome zametku predstavlja čin kojim se to pravo krši. Moralna je teologija oduvijek učila da se u slučaju “ius certum tertii” ne smije primjenjivati sustav probabilizma (15).
3. Zbog toga odvajanje unutrašnje stanične mase (ICM) od blastule, čime se ljudskom zametku nanosi pogibeljna i nenadoknadiva šteta i prekida se njegov razvoj, jest ozbiljno nemoralan i samim tim potpuno nedopušten čin.
4. Nijedan cilj koji bi se smatrao dobrim, poput korištenja matičnih stanica za stvaranje drugih diferenciranih stanica u svrhu terapijskih postupaka od kojih se mnogo očekuje, ne može opravdati taj postupak. Dobar cilj ne može ispraviti čin koji je sam po sebi zao.
5. Crkveno je Učiteljstvo taj svoj stav vjernicima izričito potvrdilo u enciklici Evangelium vitae koja, pozivajući se na naputak Donum vitae Kongregacije za nauk vjere, ističe: “Crkva je uvijek naučavala, i još sada uči, da se plodu ljudskog rađanja, od prvog časa njegova postojanja, jamči bezuvjetno poštovanje koje moralno pripada ljudskom biću u njegovoj potpunosti, tjelesnom i duhovnom jedinstvu: #!Ljudsko biće se mora poštivati i s njime valja postupati kao s osobom od samog njegova začeća pa mu se stoga od toga istog časa moraju priznati prava osobe među kojima je prije svega nepovredivo pravo svakog nevinog ljudskog bića na život#! (Donum vitae, I: 1)” (16).

Drugi etički problem mogao bi se ovako formulirati: Je li moralno dopušteno izvršiti takozvano “terapijsko kloniranje” proizvodnjom kloniranih ljudskih zametaka i njihovim uništavanjem kako bi se dobile matične stanice?
Odgovor je negativan zbog sljedećih razloga:
Svako terapijsko kloniranje, koje nužno podrazumijeva proizvodnju ljudskih zametaka i njihovo uništavanje kako bi se iz njih uzele matične stanice, jest nedopušteno; zbog toga što je prisutan gore spomenuti etički problem na koji odgovor može biti samo negativan (17).

Treći etički problem može biti ovako formuliran: Je li moralno dopušteno koristiti matične stanice i diferencirane stanice izdvojene iz njih, koje bi se mogle koristiti za ostala istraživanja ili u komercijalne svrhe?
Odgovor je negativan jer:
osim sudjelovanja – formalnoga ili nekog drugog – u moralno nedopuštenim namjerama glavnoga počinitelja, u ovome slučaju postoji i materijalna suradnja u proizvodnji i manipuliranju ljudskim zamecima onih koji ih proizvode ili tome pružaju potporu.

Zaključak

Nije teško stoga uvidjeti ozbiljnost i težinu etičkog problema koji predstavlja želja za širenjem na područje humanog istraživanja proizvodnje i/ili korištenja ljudskih zametaka čak i u humanitarnom pogledu.
Mogućnosti, koje su sada već potvrđene, korištenja matičnih stanica odraslih za postizanje istih ciljeva koji se žele postići matičnim stanicama zametka – premda se zahtijevaju brojni daljnji koraci prije no što se dođe do jasnih i konačnih rezultata – ukazuju na taj put kao najrazboritiji i najhumaniji način za ispravan i valjan napredak na tome polju istraživanja i u terapijskoj primjeni koje ono obećava. Te primjene nesumnjivo predstavljaju izvor velike nade znatnom broju oboljelih.

Papinska akademija za život, Vatikan, 25. kolovoza 2000.

Predsjednik
JUAN DE DIOS VIAL CORREA

Potpredsjednik
Biskup mons. ELIO SGRECCIA

BILJEŠKE

(1) Usp. M. LOEFFLER, C. S. POTTEN, Stem Cells and Cellular Pedigrees – a Conceptual Introduction, u: C. S. POTTEN (izd.), Stem Cells, Academic Press, London 1997, str. 1-27; D. VAN DER KOOY, S. WEISS, Why Stem Cells?, Science 2000., 287, 1439-1441.
(2) Usp. T. NAKANO, H. KODAMA, T. HONJO, Generation of Lymphohematopoietic Cells from Embryonic Stem Cells in Culture, Science 1994., 265, 1098-1101; G. KELLER, In Vitro Differentiation of Embryonic Stem Cells, Current Opinion in Cell Biology 1995., 7, 862-869; S. ROBERTSON, M. KENNEDY, G. KELLER, Hematopoietic Commitment During Embryogenesis, Annals of the New York Academy od Sciences 1999., 872, 9-16.
(3) Usp. J. A. THOMSON, J. ITSKOVITZ-ELDOR, S. S. SHAPIRO i dr., Embryonic Stem Cell Lines Derived from Human Blastocysts, Science 1998., 282, 1145-1147; G. VOGEL, Harnessing the Power of Stem Cells, Science 1999., 183, 1432-1434.
(4) Usp. F. M. WATT, B. L. M. HOGAN, Out of Eden: Stem Cells and Their Niches, Science 2000., 287, 1427-1430.
(5) Usp. J. A. THOMSON, J. ITSKOVITZ-ELDOR, S. S. SHAPIRO i dr., nav. dj.
(6) Usp. U.S. CONGRESS, OFFICE OF TECHNOLOGY ASSESSMENT, Neural Grafting: Repairing the Brain and Spinal Cord, OTABA-462, Washington, DC, U.S. Government Printing Office, 1990; A. MC LAREN, Stem Cells: Golden Opportunities with Ethical Baggage, Science 2000., 288, 1778.
(7) Usp. E. MARSHALL, A Versatile Cell Line Raises Scientific Hopes, Legal Questions, Science 1998., 282, 1014-1015; J. GEARHART, New Potential for Human Embryonic Stem Cells, isto, 1061-1062; E. MARSHALL, Britain Urged to Expand Embryo Studies, isto, 2167-2168; 73 SCIENTISTS, Science Over Politics, Science 1999., 283, 1849-1850; E. MARSHALL, Ethicists Back Stem Cell Research, White House Treads Cautiously, Science 1999., 285, 502; H. T. SHAPIRO, Ethical Dilemmas and Stem Cell Research, isto, 3065; G. VOGEL, NIH Sets Rules for Funding Embryonic Stem Cell Research, Science, 1999., 286, 2050; G. KELLER, H. R. SNODGRASS, Human Embryonic Stem Cells: the Future Is Now, Nature Medicine 1999., 5, 151-152; G. J. ANNAS, A. CAPLAN, S. ELIAS, Stem Cell Politics, Ethics and Medical Progress, isto, 1339-1341; G. VOGEL, Company Gets Rights to Cloned Human Embryos, Science 2000., 287, 559; D. NORMILE, Report Would Open Up Research in Japan, isto, 949; M. S. FRANKEL, In Search of Stem Cell Policy, isto, 1397; D. PERRY, Patients Voices; the Powerfull Sound in the Stem Cell Debate, isto; N. LENOIR, Europe Confronts the Embryonic Stem Cell Research Challenge, isto, 1425-1427; F. E. YOUNG, A Time for Restraint, isto, 1424; EDITORIAL, Stem Cells, Nature Medicine 2000., 6, 231.
(8) D. SOLTER, J. GEARHART, Putting Stem Cells to Work, Science 1999., 283, 1468-1470.
(9) Usp. C. S. POTTEN (izd.), Stem Cells, Academic Press, London 1997., 474; D. ORLIC, T. A. BOCK, L. KANZ, Hemopoietic Stem Cells; Biology and Transplantation, God. N. Y. Acad. Sciences, vol. 872, New York 1999., 405; M. F. PITTENGER, A. M. MACKAY, S. C. BECK i dr., Multilineage Potential of Adult Human Mesenchymal Stem Cells, Science 1999., 284, 143-147; C. R. R. BJORNSON, R. L. RIETZE, B. A. REYNOLDS i dr., Turning Brain into Blood; a Hematopoietic Fate Adopted by Adult Neural Stem Cells in Vivo, Science 1999., 283, 534-536; V. OUREDNIK, J. OUREDNIK, K. I. PARK, E. Y. SNYDER, Neural Stem Cells – A Versatile Tool for Cell Replacement and Gene Therapy in the Central Nervous System, Clinical Genetics 1999., 56, 267-278; I. LEMISCHKA, Searching for Stem Cell Regulatory Molecules: Some General Thoughts and Possible Approaches, God. N. Y. Acad. Sci. 1999., 872, 274-288; H. H. GAGE, Mammalian Neural Stem Cells, Science 2000., 287, 1433-1438; D. L. CLARKE, C. B. JOHANSSON, J. FRISÉN i dr. , Generalized Potential of Adult Neural Stem Cells, Science 2000., 288, 1660-1663; G. VOGEL, Brain Cells Reveal Surprising Versaility, isto, 1559-1561.
(10) Usp. R. L. PHILIPS, R. E. ERNST, I. R. LEMISCHKA, i dr. ,The Genetic Program of Homatopoietic Stem Cells, Science 2000, 288, 1635-1640.
(11) Usp. D. J. WATT, G. E.JONES, Skeletal Muscle Stem Cells: Function and Potential Role in Therapy, u: C. S. POTTEN, Stem Cells, nav. dj., 75-98; J. A. NOLTA, D. B. KOHN, Haematopoietic Stem Cells for Gene Therapy, isto, 447-460; Y. REISNER, E. BACHAR-LUSTIG, H-W. LI i dr., The Role of Megadose CD34+ Progenitor Cells in the Treatment of Leukemia Patients Without a Matched Donor and in Tolerance Induction for Organ Transplatation, God. N.Y. Acad. Sci. 1999., 872, 336-350; D. W. EMERY, G. STAMATOYANNOPOULOS, Stemm Cell Gene Therapy for the ß-Chain Hemoglobinopathies, isto 94-108; M. GRIFFITH, R. OSBORNE, R. MUNGER, Functional Human Corneal Equivalents Constructed from Cell Lines, Science 1999, 286, 2169-2172; N. S. ROY, S. WANG, L. JIANG i dr., In Vitro Neurogenesis by Progenitor Cells Isolated from the Adult Hippocampus, Nature Medicine 2000., 6, 271-277; M. NOBLE, Can Neural Stem Cells Be Used as Therapeutic Vehicels in the Treatment of Brain Tumors?, isto., 369-370; I. L. WEISSMAN, Translating Stem and Progenitor Cell Biology to the Clinic: Barriers and Opportunities, Science 2000., 287, 1442-1446; P. SERUP, Panning for Pancreatic Stem Cells, Nature Genetic 2000., 25, 134-135.
(12) E. MARSHALL, The Business of Stem Cells, Science 2000.,
287, 1419-1421.
(13) Usp. O. BRUSTLE, K. N. JONES, R. D. LEARISH i dr.,Embryonic Stem Cell-Derived Glial Precursors: a Source of Myelinating Transplants, Science 1999., 285, 754-756; J. W. MCDONALD, X-Z LIU, Y. QU i dr.,Transplanted Embryonic Stem Cells Survive, Diferentiate and Promote Recovery in Inyured Rat Spinal Cord, Nature Medicine 1999., 5, 1410-1412.
(14) Usp. A. SERRA, R. COLOMBO, Identitiy and Status of the Human Embryo: the Contribution of Biology, u: PAPINSKA AKADEMIJA ZA ŽIVOT: Identitet i status ljudskog zametka, Libreria Editrice Vaticana, Citta del Vaticano 1998., 128-177.
(15) Usp. I CARRASCO DE PAULA, The Respect Due to the Human Embryo: a Historical and Doctrinal Perspective, u: PAPINSKA AKADEMIJA ZA ŽIVOT, nav. dj., 48-73; R. LUCAS LUCAS, The Anthropological Status of the Human Embryo: Ethical and Normative Aspects, u: isto, 260-300; L. EUSEBI, Protection of the Human Embryo: Juridical Profiles, u: isto., 301-313.
(16) IVAN PAVAO II., enciklika Evangelium vitae (25. ožujka 1995.), br. 60, u: Acta Apostolicae Sedis 87 (1995) 469. Usp. također KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Naputaka o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja Donum vitae (22. veljača 1987), u: Acta Apostolicae Sedis 80 (1988) 70-102.
(17) KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, nav. dj., I, br. 6, u: Acta Apostolicae Sedis 80 (1988.) 84-85; C. B. COHEN (izd.), Special Issue: Ethics and the Cloning of Human Embryos, Keneddy Institute of Ethics Jurnal 1994., br. 4, 187-282; H. T. SHAPIRO, Ethical and Policy Issues of Human Cloning, Science 1997, 277, 195-196; M. L. PIETRO, Dalla clonazione animale alla clonazine dell#!uomo?, Medicina e Morale 1997., br. 6, 1099-2005; A. SERRA, Verso la clonazine dell#!uomo? Una nuova frontiera dela scienza, La Civilta Cattolica 1998 I, 224-234; isto., La clonazione umana in prospettiva “sapienzale”, isto., 329-339.
1

2