Nuncij Jagodziński predvodio misu za hrvatsku zajednicu u Johannesburgu
FOTO: Marija Belošević // Nuncij Jagodziński slavio misu za hrvatsku zajednicu u Johannesburgu
Johannesburg (IKA)
Apostolski nuncij u Južnoj Africi, Lesotu, Namibiji i Esvatiniju Henryk Mieczysław Jagodziński slavio je misu na šesnaestu nedjelju kroz godinu, 21. srpnja u crkvi sv. Jeronima u Johannesburgu, gdje se okupljaju vjernici Hrvatske katoličke misije sv. Jeronima. Nuncij Jagodziński je u Južnu Afriku stigao 14. srpnja te mu je ovo bila prva misa izvan kapele Nuncijature.
U koncelebraciji euharistijskog slavlja bio je tajnik nuncijature u Pretoriji mons. Dario Paviša, koji je na početku mise vjernicima kratko predstavio nuncija Jagodzińskog, a potom je predsjednik Župnog vijeća Ivica Obadić uputio riječ dobrodošlice.
Uvodno je naglasio kako je hrvatska zajednica u ovoj crkvi imala priliku ugostiti kardinale, biskupe, prelate, svećenike, političare, drage prijatelje iz domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine, „ali danas mi je posebna čast pozdraviti Vas, predstavnika Svetog Oca u našoj drugoj domovini Južnoj Africi. Pozdravljam vas i kao Poljaka, Witamy. Poznavajući duge veze Hrvata i Poljaka, mogu reći da Vas pozdravljam i kao prijatelja. Vjerujem da ćete u budućnosti biti ne samo naš gost, već jedan od nas, koji će u ovom kutku hrvatskog prostora na Afričkom kontinentu, u Južnoj Africi, pronaći dio dalekog doma koji ste ostavili u Poljskoj, jer naše kulture, vjera, običaji, vrijednosti su toliko bliski da smo poput dvojice braće Slavena. Ako nas je u povijesti itko razumio to je poljski narod, a posebno vaš i naš Sveti papa Ivan Pavao II.“.
Uz vjernike, misi je nazočio Ante Cicvarić, veleposlanik Republike Hrvatske u Južnoj Africi koji je predvodio pjevanje.
Započinjući homiliju, nuncij Jagodziński je rekao: „drago mi je, da ovu misu služim na hrvatskom jeziku, što mi budi lijepe uspomene na boravak u Hrvatskoj u Nuncijaturi od 2005. do 2008. i u Bosni i Hercegovini od 2018. do 2020. I sada mi u sjećanje dolaze lica mojih dragih prijatelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sve te godine provedene među Hrvatima dale su mi uvid koliko je moj sunarodnjak sveti Ivan Pavao II. volio Hrvate i koliko Hrvati vole svetog Ivana Pavla II., sve do danas“.
U duhu misnoga evanđelja po Marku, rekao je da su „drevni kraljevi i vladari, kao i svećenici i oni koji su odgovorni za bogoslužje, često sebi davali naziv ‘pastiri’. Time se htjelo naglasiti da oni, obavljajući razne važne javne funkcije, brinu za ljude koji su im povjereni, kao što pastir brine za svoje stado i okuplja ga oko sebe, osiguravajući mu hranu i sigurnost. Evanđelist prikazuje Isusa kao dobrog pastira i ispunjenje Jeremijina predviđanja. Isus je neprestano među bolesnicima i onima koje je život kušao, bezuvjetno im je posvećen: ‘toliko ih je dolazilo i odlazilo da nisu imali vremena ni jesti’. (Mk 6:31)“.
Isus – dobri pastir koji brine za svoje ovce uzor je svim pastirima, rekao je nuncij te podsjetio na riječi svetog Ivana Pavla II., koje je izrekao u zagrebačkoj zračnoj luci tijekom svog prvog putovanja u Hrvatsku 10. rujna 1994. o svetim hrvatskim pastirima: „Posebno bih htio izraziti svoje poštovanje prema Hrvatima koji su se istaknuli u evanđeoskim krepostima, koji su se dokazali svetim i uzornim životom: mislim, među ostalim, na mučenika franjevca svetoga Nikolu Tavelića (+1391.); na oca kapucina svetog Leopolda Bogdana Mandića, apostola sakramenta ispovijedi, kojega sam imao radost proglasiti svetim godine 1983.; mislim na blaženog Augustina Kažotića (+1323.), dičnog Pastira ove biskupije; na svećenika i mučenika blaženog Marka Križevčana (+1619). Treba potom podsjetiti na istaknutu i uvelike štovanu osobu sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, bedem Crkve u Hrvata, te na bezbrojne sinove i kćeri ove zemlje koji su posvjedočili svoju vjeru i hrabrost, i u novije vrijeme kada su se, u ime ljudskih prava i kršćanskog dostojanstva, suprotstavljali jarmu ateističkoga komunizma“.
Neka nam zagovor ovih svetih pastira pomogne da uvijek možemo ispunjavati Božju volju svaki dan svoga života, riječi su kojima je nuncij Jagodziński zaključio homiliju.
Nakon popričesne molitve, riječ zahvale predvoditelju slavlja uputio je mons. Paviša. „Kao Vaš bliski suradnik u Apostolskoj nuncijaturi i prijatelj, želim Vam uime cijele hrvatske zajednice iskazati neizmjerno hvala za Vaš dolazak u našu prelijepu crkvu svetog Jeronima. Gledao sam ove drage ljude kako s iskrom u očima slušaju nadahnutu propovijed na vašem tečnom hrvatskom jeziku. Hvala Vam za trud, vrijeme i žrtvu dolaska među nas, kao prvu župu koju ste posjetili u Južnoj Africi i prvu misu koju ste slavili izvan Nuncijature. Ova zajednica, nikada neće zaboraviti ovu čast koju ste nam iskazali. Osobno sam iskusio da su njihova srca i vrata njihovog doma uvijek otvorena. I da će ovo započeto prijateljevanje imati dugi vijek na obostrano zadovoljstvo i duhovnu rast ovih dragih ljudi“. Mons. Paviša zahvalio je i na nuncijevu daru, misnici Srca Isusova i Marijina, te dodao: „ovo će nas podsjećati na Vas i poticati nas da molimo za Vašu misiju u ove zemlje gdje Vas je poslao Sveti Otac“.
Po završetku mise, vjernici su imali prigodu i osobno pozdraviti apostolskog nuncija, koji im je rado udijelio Papinski blagoslov te svakome poklonio sličicu Ivana Pavla II. koja sadrži relikvije trećeg stupnja, dio tkanine kojom su dotaknute kosti, relikvije svetoga Pape.
Nadbiskup Henryk Mieczysław Jagodziński rođen je u Małogoszczu (Poljska), 1. siječnja 1969. Za svećenika je zaređen 3. lipnja 1995., te je inkardiniran u poljsku biskupiju Kielce. Doktorirao je kanonsko pravo. U diplomatsku službu Svete Stolice stupio je 1. srpnja 2001. Službovao je kao tajnik i savjetnik u Papinskim predstavništvima u Bjelorusiji, u Hrvatskoj, u Odjelu za odnose s državama Državnog tajništva Svete Stolice, u Apostolskoj nuncijaturi u Indiji i u Bosni i Hercegovini. Dana 3. svibnja 2020. imenovan je Apostolskim nuncijem u Gani i naslovnim nadbiskupom Limosana u Italiji. Ove godine, 16. travnja imenovan je Apostolskim nuncijem u Južnoj Africi i Lesotu, a 19. srpnja nuncijem u Namibiji i Esvatiniju. Govori poljski, hrvatski, francuski, engleski, talijanski, ruski i španjolski.