Krk, (IKA) – Svetkovina Uskrsa još je jednom u potpunosti ispunila krčku katedralu. Misno slavlje predvodio je biskup Ivica Petanjak, a koncelebrirao je umirovljeni biskup Valter Župan te krčki svećenici i redovnici. Pjevanje je animirao katedralni zbor.
U homiliji biskup Petanjak naglasio je kako je Isusovo uskrsnuće novo stvaranje. „S Isusovim uskrsnućem počinje novi svijet i nova civilizacija, koja svemu postojećem daje potpuno novi i drukčiji smisao. U čemu je ta novost? U smislu, važnosti, vrijednosti, jedinstvenosti i neponovljivosti svakog života koji dolazi na ovaj svijet. Svijest osobnog poslanja i misije koju dobiva svaki čovjek na ovom svijetu. A iznad svega, da svatko od nas ima odgovornost za ovaj svijet i za onoga tko je pored njega.”
U tom ostvarenju i u toj novosti života presudno je da svatko od nas izađe iz samoga sebe i okrene se prema drugome, traži dobro drugoga, pomaže da drugi uspije. „A onda najveća od svih misija, poradi Isusa Krista sve napustiti, ni na što i ni na koga na ovom se svijetu vezati, nego slobodan od svega poći svijetom i pronijeti tu Isusovu poruku svemu svijetu”, ističe biskup te nastavlja: „Sve dobro svijeta, pa bilo i najmanje, ugrađuje se u tu novu civilizaciju koja treba biti prožeta Božjim duhom i Božjim osjećajima. Započinje uistinu nova civilizacija, civilizacija ljubavi, koja ima svoj izvor u Bogu samome, i koja se po Sinu Božjemu očitovala na najbolji mogući način i razlila se po cijelom svijetu. Uskrsnuće svjedoči da ništa što je stvoreno, ništa što je izašlo iz Božje ruke, iz Božjeg zagrljaja, što je plod njegove ljubavi ne može propasti. U Isusu Uskrsnulom Otac nebeski zauvijek uspostavlja most s ovim svijetom. Nastavlja voditi dijalog sa svijetom. Ne prepušta ovu civilizaciju stihiji svijeta.”
Razmišljajući o značaju Uskrsa i toga slavlja, biskup pojašnjava: „U središtu našeg slavlja je život. Slavimo život. Slavimo pobjedu života nad smrću, ali smrt je jednako bremenita svojim značenjima kao i život. Smrt kao kraj jedne zemaljske egzistencije samo je zbroj i kruna svih mogućih malih i velikih smrti kroz koje prolazimo tijekom života. Tako je i uskrsnuće zbroj svih onih malih života, zbroj svega onoga što je za vrijeme jednog ljudskog vijeka bilo svijetlo, lijepo, dobro, pošteno, humano. Bez tih malih zrnaca dobra ne bi imalo što uskrsnuti, ne bi imalo što vječno živjeti. Isusovo uskrsnuće za sva vremena usmjerava tijek ove ljudske povijesti prema vječnosti koja se gradi i izgrađuje ovdje u prostoru i vremenu.
Ako nam život prođe samo u zadovoljavanju svojih potreba i prohtjeva neće imati što uskrsnuti, neće imati što pred Boga ići, neće biti „materijala” za kontinuitet života. Tada je smrt uistinu definitivni kraj. Zato Uskrs nije u prvom redu pitanje vječnosti, nego sadašnjosti. Sada moramo uskrsnuti. Sada se moramo osloboditi svih oblika ropstva, tame, mržnje, zla.”
„Kad govorimo o uskrsnuću onda pred sobom imamo takvu kvalitetu života. Života koji je disanje punim plućima, a nije životarenje. Života koji se daje, koji se troši, koji gori, ali se ne može konzumirati i uništiti, jer se pretvara u novi oblik postojanja. Ugrađuje se u novi svijet i novi poredak koji je započeo s Isusom Kristom, nastavlja se u svakome od nas i u novom nebu i novoj zemlji zadobit će konačni oblik”, zaključio je biskup Petanjak.

.