Tekstovi mogu biti sljedećih žanrova: kratka priča (duljine do sedam autorskih kartica tj. 12 600 znakova s razmacima), ciklus poezije (najmanje sedam pjesama) i esejistička proza. Tema je natječaja 2024./ 2025.: „Da noć ne ugasi zvijezde“. Natječaj se objavljuje u dvjema kategorijama: mlado pero (do 20 godina uključno) i veliko pero (iznad 20 godina). U objema će kategorijama biti nagrađena tri najbolja djela, neovisno o žanru kojim su napisana. Za ciklus poezije minimalan je broj pjesama sedam, a gornja granica nije određena.

Prva nagrada iznosi 150 € uz objavu teksta u književnom časopisu i prigodnom zborniku, druga nagrada iznosi 100 € uz objavu teksta u književnom časopisu i prigodnom zborniku, a treća nagrada iznosi 70 € uz objavu teksta u književnom časopisu i prigodnom zborniku.

Svi su natjecatelji pozvani sudjelovati u književnom susretu povodom dodjele nagrada i radionici kreativnoga pisanja koju će tom prilikom voditi renomirana književnica ili književnik. Tekstovi trebaju biti strojno natipkani i poslani do 23. studenog 2024. na e-adresu udrugas.marija@gmail.com ili poštom na adresu Vinarski prolaz 4, 21260 Imotski, s napomenom „za natječaj Anka Petričević“.

Potrebno je naznačiti žanr za koji se tekst prijavljuje, ime i prezime autora, zaporku, OIB, nadnevak i mjesto rođenja i e-adresu, i to na posebnom papiru, na kojem nije otisnut rad. Zaporka treba biti navedena na kraju rada, bez podataka o autoru. Zaporka se treba sastojati od najmanje sedam slova i triju znamenki (npr. KOLIBRI902).

Članovi povjerenstava pri procjeni vrijednosti tekstova vodit će se sljedećim kriterijima: estetska kvaliteta teksta s obzirom na poetičke odrednice; afirmacija ideala i etičkih vrijednosti; dubina duhovne poruke. Ciljevi su ovoga natječaja dublje upoznati hrvatsku javnost s njezinim djelom, omogućiti njegovu punu recepciju i vrednovanje te potaknuti pojavu novih glasova u suvremenoj hrvatskoj književnosti.

Anka Petričević (2. siječnja 1930. – 23. srpnja 2023.) istaknuta je hrvatska književnica koja je pjesništvom, esejima, dramama, prozom, prevodilaštvom i uredničkim radom zadužila hrvatsku kulturu. Njezin bi se opus najkraće mogao opisati kao more sjaja, što je i naslov njezine zbirke poezije iz 1983. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je francuski jezik i književnost; tijekom studija pisala je poeziju, surađujući u Kolu i Krugovima.

Književni Jadran 1952. dodijelio joj je prvu nagradu za poeziju, a pjesme su joj uvrštene i u antologiju hrvatske mlade poezije „Četrdesetorica“. Tijekom studija pripadala je „krugu mladih“ okupljenih oko Tina Ujevića. Prema dostupnim podatcima, ona je jedina žena koju je Ujević pod kraj života primao u društvo svojih sustolnika; jedino je njezine stihove želio slušati.

Boro Pavlović 1965. opisao ju je kao „crnu krunu nad lijepim, velikim, upitnim očima“ a prisjećajući se studentskih večeri poezije, zapisao je: „Bilo je tada malo pjesnikinja: Vesne nije bilo, jer bijaše Jesen, a ostale primadone naše poezije nisu se kretale, nego po literarnim salonima, i tako je Anka bila toliko uočljivija, zapaženija, a ona utoliko neobičnija.“ Nakon studija, u doba pjesničke popularnosti, 1955. odlučila je ući u Red sv. Klare te od 1956. život provodi u klauzurnom samostanu klarisa u Splitu, kao jedna od „siromašnih gospođa“.

Završivši filozofsko-teološki studij, 1975. pokrenula je izdavačku kuću asketsko-mističnih djela Symposion za koju je uredila 135 knjiga. Prevela je gotovo cijelu literaturu mističnoga kršćanstva s francuskoga na hrvatski jezik. Autorica je 75 knjiga poezije, meditativno autobiografske proze i drama, a amaterski se bavila i slikarstvom. U svojim djelima dubinski je raščlanjivala društvene i literarne prilike svoga vremena. Uvrštena je u brojne antologije i prevođena na poljski jezik a svojim najboljim ostvarenjima pripada vrhovima hrvatske poezije 20. stoljeća. Prema Dunji Fuchs, ona je „zaseban glas hrvatskog pjesništva“, osebujan primjer ženskog pisma i poetike neizrecivoga. Polazeći iz kršćanskoga nadahnuća, njezino je pismo poprimilo općeljudski karakter te je kao „poesia perrenis“ blisko mnogim čitateljima.

HAZU joj je 2010. dodijelio nagradu za poeziju (Zaklada Dragutin Tadijanović). Dobitnica je nagrade A. B. Šimić za poeziju Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, a na Danima pjesničkih susreta Dobro jutro more 2016. dodijeljena joj je nagrada Društva hrvatskih književnika. Anka Petričević isticala je važnost čovjekove veze s vlastitim duhovnim bićem i njegovim izvorom.

„Ako smo s Bogom duhovno povezani i naša će poezija biti produhovljena; ona po svojoj vrijednosti ima pravo zauzeti mjesto u hrvatskoj književnosti“, rekla je u jednome intervjuu. Tekstovi Anke Petričević vrijedni su i u književnom i u filozofskom teološkom smislu te se za njezin opus očekuje potpuno stručno vrednovanje, pokretanje književnoga natječaja pod njezinim imenom, istovremeno je priznanje pokojnoj pjesnikinji i poticaj stvaranju suvremenih autora.

S obzirom na to da je Anka Petričević autorica kršćanskoga nadahnuća koja je čovjeka razumjela integralno
personalistički, a stihove kao „mistične girlande koje zalaze s one strane naše svakodnevice“, u „sfere ljubavi zbog ljubavi kao svrhe“, i s obzirom na to da je smisao nagrađivanja prema Alfredu Nobelu promicanje istaknutih postignuća usmjerenih prema idealima, želja je pokretača ovoga natječaja da snaga riječi – kako Ankine, tako i novih autora – zasja punim sjajem, izvijestili su iz Udruge.