Beograd, (IKA) – Srpski patrijarh Irinej sa svim arhijerejima Srpske pravoslavne Crkve uputio je uskrsnu poslanicu svećenstvu, monaštvu i svim vjernicima. U poslanici se ističe kako je „Uskrs najveći kršćanski blagdan, blagdan vjere, života i svakoga Božjeg blagoslova. Sva naša vjera je u Uskrsu i Uskrs u vjeri. Otuda apostol Pavao, učitelj naroda, koga slobodno možemo nazvati i najvećim propovjednikom uskrsnuća, Kristova i našeg, jasno kaže: ‘Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud i vjera vaša’, a odmah potom dodaje: “Ali sada Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih’. Vjera u Kristovo uskrsnuće bit je apostolske propovijedi i učenja, temelj Crkve, njenog bogoslužja i bogoslovlja.
Nadalje se ističe da je uskrsnuće središnja tema u Svetom pismu, kako Starom, tako i u Novom zavjetu. „O njemu se govori u dva međusobno povezana smisla: kao sveopćem uskrsnuću mrtvih na kraju ljudske povijesti i Kristovu uskrsnuću, predskazanom od starozavjetnih proroka, a utvrđenom kroz propovijed svetih apostola”. U nastavku se upućuje na pojedina mjesta u svetopisamskim tekstovima, te se podsjeća kako su prvi svjedoci Kristova uskrsnuća bile žene nositeljice pomasti, a potom sveti apostoli i punoća rane Crkve. Njima se pridružuju ranokršćanski mučenici i svi sljedeći mučenici, istinski svjedoci uskrsnuća Kristova, kao i Oci Crkve, koji su kroz svete sabore, kroz Nicejsko-carigradsko vjerovanje, te svoje dogmatsko učenje ostavili vjeru u uskrsnuće. Crkva je svjedok da je Krist s nama u vijeke. Ona to posebno svjedoči svetom liturgijom koja se vrši u spomen „smrti i uskrsnuća Kristova”.
U poslanici se upozorava: „S tugom i bolom u srcu moramo reći da današnji svijet ne ide putem uskrsnuća već više putem smrti i beznađa. Kada to kažemo, imamo na umu podatak da i u Srbiji svake godine umire po jedan veliki grad zbog smrtnosti mnogo veće nego što je rađanje. Taj podatak je razlog za plač i ridanje, ali i alarm za uzbunu. Mora se nešto učiniti da se taj put smrti zaustavi”. Nadalje se ističe kako je čedomorstvo svagda i svugdje, pa i u srpskom narodu, smrtni grijeh koji vapi nebu. „Prestanimo ubijati vlastitu djecu u utrobi! I ona imaju pravo na život i na uskrsnuće. Pitamo se gdje su ‘borci za ljudska prava’ da zaštite najslabije, a to su još nerođena djeca u utrobi svojih majki. Iziđimo, braćo i sestre, iz zemlje grijeha i smrti, kao starozavjetni Izrael iz Egipta, i Bog će nas blagosloviti svakim blagoslovom duhovnim, da bismo bili Narod Boga živoga. Neka radosni plač novorođene djece nadjača bespomoćne krikove smrti! Neka Srbija – i sav svijet – ponovno postane velika Kolijevka! Vratimo se vjeri u život, vratimo se uskrsnuću!”
U poslanici se također upućuje na činjenicu da današnji svijet uvelike prihvaća „filozofiju širokog puta koji vodi u propast”. U osvrtu na mlade, upozorava se da im se umjesto primjera vrijednosti i čestitosti nude idoli i antiheroji, neposlušnost roditeljima i odbacivanje svakog autoriteta. Velika je odgovornost Crkve, ali i svih prosvjetnih institucija, jer mladima treba pomoći da pronađu put autentičnog života i uskrsnuća. Poučavajmo djecu da budu slična evanđeoskom koji je pitao Gospodina „Što mi je činiti da baštinim život vječni?” Taj mladić je od Krista dobio odgovor „Drži zapovijedi!” Eto puta spasenja, eto uskrsnuća, zaključuje se u poslanici.

.