Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević predstavio je novinarima 11. travnja u Biskupskom domu u Požegi svoju uskrsnu poruku koju je naslovio geslom Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa “Krist danas i uvijeke naša nada, Aleluja!”. Najprije biskup u poruci svima čestita Uskrs o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres. Potom se osvrće na ugrozu u kojoj se našla hrvatska tvrtka Agrokor i nastojanje hrvatske Vlade, banaka, drugih vjerovnika i dobavljača da je spase od propasti te sačuvaju tisuće radnih mjesta, osigura egzistencija brojnih obitelji, izražavajući nadu da će se u tom uspjeti. Ustvrdio je da najteža propast koja nam prijeti nije gospodarske, materijalne naravi, nego je to zlo i smrt. Istaknuo je da nas od smrtne propasti ne mogu spasiti naša ljudska sredstva, nego samo „Jedan koji za nas umrije”, kako tvrdi sv. Pavao, odnosno samo moć Božje ljubavi, njegov „za nas” na križu kojim je Sin Božji pobijedio zlo i smrt.
Biskup je potom ustvrdio kako vjernici krštenjem postaju dionicima Isusove uskrsne pobjede, istaknuvši da je “krštenje najveći događaj u kojem je sam Isus Krist snagom svoga Duha ušao u našu smrtnost da bi nas očistio od rane grijeha i darovao besmrtnost”. Podsjeća zatim da nas je “Crkva kao brižna majka i ove korizme poticala da pokorom, molitvom, slušanjem Božje riječi, vršenjem djela milosrđa i sudjelovanjem u svetim otajstvima obnovimo ono što je u sakramentu krštenja Isus na nama ostvario, da od gubitnika zbog grijeha i ranjenosti na smrt postanemo s njime pobjednici”. U tom smislu poziva vjernike da obnovom krsnih obećanja u uskrsnom bdjenju novim žarom posvjedoče svoje puno predanje Isusu Kristu u njegovoj Crkvi Katoličkoj, čiju pripadnost žive u požeškoj mjesnoj Crkvi, što ima osobito značenje za Uskrs o 20. obljetnici njezina utemeljenja pod geslom „Krist danas i uvijeka, naša nada, Aleluja”.
Biskup zatim podsjeća vjernike na Isusovu riječ „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao, tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke”, te na Gospodinov nalog na posljednjoj večeri da u euharistijskom slavlju čine spomen na njegov „za čovjeka”. Potiče ih na potrebu da se nakon svoga krsnog preporoda hrane Kristovim euharistijskim tijelom i na taj način crpe snagu za život. Ističe da “kao što se materijalni kruh koji jedemo i vino koje pijemo stapa u jedno s nama i postaje naša snaga, tako se Isus Krist, kad u svetoj pričesti blagujemo njegovo sakramentalno tijelo i pijemo njegovu krv, sjedinjuje u jedno s nama te postaje naša hrana za život vječni”. U poruci biskup upućuje na potrebu da vjernici, nahranjeni kruhom života, u svakodnevnom životu svjedoče besmrtnu Božju nadu. U tom smislu poručuje: „Po vama, draga braćo i sestre, koji mu vjerujete i nastojite se hraniti kruhom života, Hrvatska je zemlja njegovih besmrtnih nada. Isus Krist pobjeđuje u našoj domovini kad supružnici u euharistijskom ‘za nas’ trajno pronalaze snagu za svoj bračni ‘jedno za drugoga’, svjesni da živjeti jedan protiv drugoga znači gubitništvo. Oni u Isusovoj žrtvi ljubavi otkrivaju smisao svoje žrtvu koju dragovoljno prihvaćaju, opredjeljujući se za rađanje potomstva i ulažući sebe u odgoj vlastite djece. Slično se zbiva kad stariji u slavljenju euharistije traže lijek svojim nemoćima, poteškoćama i osami. Mladi ljudi postaju našom hrvatskom nadom kad unatoč tome što bi mogli otići u inozemstvo u potrazi za boljim materijalnim životom, svjedoče da za njih postoje veće vrijednosti od toga, te svoje energije ulažu u nastojanje oko društvenih promjena kod nas i stvaranja uvjeta za bolji život u svojoj domovini. Hrvatske nade svjedoče i svi drugi koji ne idu za lagodnim, ugodnim i površnim životom, nego se po Isusovu primjeru na svim razinama, poput naših hrvatskih branitelja, znaju staviti na posljednje mjesto, služiti općem dobru, umirati kao pšenično zrno, da bi pobijedio život, sloboda i dostojanstvo”.
Biskup u poruci upućuje Pobjedniku nad smrću molitvu da vjernicima Požeške biskupije kao učenicima u Emausu u svakom euharistijskom slavlju otvara oči vjere da ga u beznađima svijeta prepoznaju kao istinsku nadu i smisao života te izražava radost zajedništva koje će se ostvariti na Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu u nedjelju 24. rujna u Požegi.