Zagreb, (IKA) – Fotomonografija „Vir i uvir našega življenja. Trg sv. Lovre u Cirkovljanu”, autora sveučilišnog profesora kanonskoga prava dr. Matije Berljaka, objavljena je ovih dana u izdanju Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić” iz Zagreba.
Na 112 stranica slikama i riječima zabilježena je prošlost tog malog naselja u Međimurskoj županiji, u sastavu Grada Preloga i župe sv. Jakoba. Knjiga iscrpno progovara o tijeku uređenja jednog od najljepših trgova u Međimurju – Trga sv. Lovre, koji je od 2008. godine do danas postao prepoznatljiv po brojnim skladno ugrađenim spomenicima na tom trgu: od uređene crkve Sv. Lovre, kapelice Majke Božje Žalosne, kipa bl. Alojzija Stepinca, spomenika Petru i Katarini Zrinski te Franu Krsti Frankopanu, Josipu Jelačiću Bužinskom, Cirkovljančanki, a postavljena su i spomen sjećanja na pohode Ivana Pavla II. Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zaštitniku mjesta sv. Lovri prigodom tragičnih ratnih događanja Prvoga i Drugoga svjetskoga rata te Domovinske obrane, poprsje prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, vrelo Katarine Zrinski, reljef „Zar je naš grijeh Hrvatska”…
U Europi su naselja nastajala oko tržnica, sajmišta, a ponajviše oko crkava i samostana. Kako su se naselja širila i spomenuta mjesta napredovala, razvijali su se trgovi, posebno ispred crkava. Trg, kao i spomenici, govore o povijesti, o vjeri, kulturi i umjetnosti. Na njemu su se nalazile ili su ga okruživale, a i danas se nalaze i okružuju ga, važne ustanove i spomenici, kao i kuće mještana. Trg govori o povezanosti duhovnoga i svjetovnoga, vidljivoga i nevidljivoga, o teškoj, ali slavnoj povijesti, o muci i radosti, o vrijednostima horizontale i vertikale u našem ovozemaljskom, ali i o vječnom životu.
Nije poznato kada je mjesto Cirkovljan nastalo, ali crkva je sigurno spomenuta već davne 1334. godine, kao župna crkva. Stoljećima je to bila župna crkva, ne samo za Prelog nego i za dio Donjeg Međimurja. Sigurno je da je već u četrnaestom stoljeću crkva svetoga Lovre bila značajno povijesno, kulturno, vjersko i župno središte, ne samo Cirkovljana i Preloga nego i velikog dijela Donjega Međimurja, kao i to da je pred njom uvijek bio Trg na kojem su se odvijale razne aktivnosti, i oko kojega su se gradile kuće te druge potrebne ustanove.
„Ova fotomonografija svjedočenje je ljubavi prema zavičaju i odavanje počasti svom rodnom mjestu Cirkovljanu, velikanima hrvatske nacionalne povijesti, značajnima za Međimurje, ali i spomena svim ‘malim ljudima’, više ili manje poznatih i nepoznatih javnosti, koji su tkali život tog malog mjesta. Njihov je trud sličan životnoj lomači sv. Lovre – ali i njegovu blagoslovljenu zagovoru, jer su se svi oni ‘pekli’ na zahtjevnostima svakodnevnog života i u gorljivosti prema svojoj rodnoj grudi. Autorov opis prošlosti, kao i kronika događanja na trgu tijekom zadnjih desetak godina, pohvala je trgu kao učiteljici života koja grli sve ljude i događaje, brižno ih okupljajući ‘kao što kvočka okuplja piliće pod krila’ (usp. Mt 23,37). Trg, crkva i ostale zgrade na trgu bile su i bit će središte vjerskog, kulturnog, društvenog, gospodarskog, zabavnog, sportskog i svekolikog života. To je prostor gdje se izlazi iz privatne sferu u javnu, društvenu, koja poziva na angažman”, ističe u popratnoj riječi na početku knjige mons. Nedjeljko Pintarić, pročelnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.
„Povijest trga i iščitavanje njegovog umjetničkog uređenja poziv je na katarzu hrvatske povijesne memorije. Stvarnost trga ispružena je ruka u nadilaženju hendikepiranih političkih ili ideoloških filtera te nebrige i neznanja o vlastitoj hrvatskoj prošlosti. Autorova britka zapažanja o hrvatskoj povijesti te životu Cirkovljančanki i Cirkovljančana svjedoče o nutarnjoj dinamici nekadašnjeg života na selu, običajima, načinu razmišljanju, brizi za susjeda, siromaha i pastira te podsjećaju na poslove koji su nestali iz današnjeg načina života. Knjiga bilježi brojne etnografske i jezične pojedinosti tog dijela Međimurja te su vrijedan doprinos očuvanju nematerijalne kulturne baštine”, primjećuje mons. Pintarić, navodeći da „cirkovljanski ‘muzej na otvorenom’ pokazuje da ‘malena mjesta srca moga’ trebaju živjeti najprije u bliskosti s vrijednostima prošlih naraštaja, da bi se jednom ostvarila te postala poziv, kako sadašnjim i budućim mještanima, tako i svima kojima će fotomonografija doći u ruke, da s ljubavlju čuvaju, uređuju i obnavljaju ‘vrt svoje duše'”.
„Kada iz korijenja prošlosti crpimo ispravno i poticajno sjećanje, znamo da je to jedini provjereni put u budućnost. Jer sve se brzo zaboravlja, a zapisani i ostavljeni plemeniti trag u kamenu i bronci ili kojem drugom umjetnički oblikovanom materijalu, putokaz je da se ne ide ‘malen ispod zvijezda’, zaključuje mons. Pintarić.

Matija Berljak rođen je 23. veljače 1945. godine u Cirkovljanu. Osmogodišnju školu završio je u rodnome mjestu i u Prelogu, a gimnaziju u Zagrebu; diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s radom Ambijentalni preduvjeti Pavlove teološke misli, Zagreb, 1971.
Za svećenika je zaređen u lipnju 1970. godine te je nakon toga godinu dana bio župni vikar (kapelan) u župi sv. Josipa u Zagrebu. Od 1971. godine studira u Italiji kanonsko pravo i moralnu teologiju. Na Pravnom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu položio je licencijat s radom La personalità giuridica delle „Piae causae” secondo il diritto di Giustiniano, Roma, 1973., a doktorirao je s tiskanjem doktorske disertacije Il diritto naturale e il suo rapporto con la Divinità in Ugo Grozio, (n. 2801), Roma, 1977.; dobio je nagradu Papinskog sveučilišta Gregorijana. U Rimu je također završio moralnu teologiju na Alfonzijanumu (Papinsko Lateransko sveučilište) s radom Sulla sacramentalità del matrimonio „nel Signore”, Roma, 1975. godine.
Matija Berljak je redoviti sveučilišni profesor u trajnom zvanju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je dugi niz godina pročelnik Katedre kanonskoga prava, a u nekoliko navrata vršio je i službu prodekana; predavao je i na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, a kao gost profesor predavao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i na Scuola di formazione teologica – Pisa (Italija). Radio je kao savjetnik i sudac na Ženidbenom sudu u Zagrebu, a bio je i sudski vikar ili oficijal Međubiskupijskog prizivnog sudu u Zagrebu.
Bio je član Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke, a kao kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog bio je „magister” i „lektor”, obavljao je službu Kalničkog i Turopoljskog arhiđakona, bio je član Konzistorija Zagrebačke nadbiskupije, član je Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, uz to vrši i mnoge druge crkvene službe. Imenovan je protojerejem Križevačke eparhije.
Jedan je od utemeljitelja Muzeja Croata insulanus u Prelogu kojemu je darovao sva umjetnička djela hrvatskih i inozemnih umjetnika koja su izložena u stalnoj postavi Muzeja; uz to darovao je Knjižnici i čitaonici Grada Preloga mnogo vrijednih knjiga. U rodnome mjestu Cirkovljanu osmislio je i obogatio Trg svetog Lovre darovavši jedanaest velikih umjetničkih djela te objavio knjigu o tom trgu.
Član je Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić”, Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronim, Zrinske garde Čakovec i Matice hrvatske Zagreb. Ove godine dr. Matija Berljak primio je javno priznanje Zlatnu plaketu „Grb Grada Pakraca” za područje kulture.
Držao je predavanja na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao je u mnogim povjerenstvima za izradu ugovora i drugih pravnih akata. Savjetnik je crkvenim i državnim fizičkim i pravnim osoba glede kanonskih propisa.
Dr. Berljak je pisac knjiga, priručnika, članaka, a znanstveno-istraživalački rad je usmjerio istraživanju pravne znanosti, hrvatsko kanonsko-pravnog nazivlja, prijevodu pravnih izvora, partikularnom zakonodavstvu, tumačenju i analiziranju pravnih odredbi, a i diplomaciji i politici Marka Antuna de Dominisa, Huge Grotiusa, Josipa Pazmana…
Članke je objavljivao u raznim časopisima, publikacijama, zbornicima i katalozima. Prevodio je s nekoliko stranih jezika, a bio je urednik i nekoliko knjiga. Obradio je mnogo pojmova za Hrvatski leksikon, I. sv. (A-K), Zagreb 1996., i za II. sv. (L-Ž), naklada Leksikon u suradnji s Leksikografskim zavodom „Miroslav Krleža”, Zagreb, 1997., i za Opći religijski leksikon (A-Ž), izdanje Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža”, Zagreb, 2002., te za Pravni leksikon u kojem je bio i urednik struke „kanonsko pravo”, izdanje Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža”, Zagreb, 2007.
U svom bogatom spisateljskom opusu, objavio je više knjiga iz kanonskoga prava te sudjelovao u prijevodima Zakonika kanonskoga prava iz 1983, te u izdavanju Kodeksa kanonskoga prava iz 1917, uređenog po odredbi pape Pija X., a proglašen po nalogu pape Benedikta XV, prvo u prijevodu Franje Hermana, a zatim u prijevodu dr. Josipa Pazmana.
Protekle godine objavio je knjigu Dvadeseta obljetnica potpisivanja ugovora između Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu, s cjelovitom dokumentacijom od 1952. do 2016. godine, u izdanju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba.