Samobor, (IKA) – Ovogodišnje slavlje Nedjelje muke Gospodinove – Cvjetnice u župi Sv. Anastazije mučenice u Samoboru predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu s domaćim svećenicma župnikom preč. Davorom Štuljanom, župnim vikarom vlč. Josipom Čuligom te prof. Fra Antom Crnčevićem.
Liturgijsko slavlje započelo je ophodom i blagoslovom grančica ispred župne crkve. U uvodnim riječima, biskup je podsjetio kako su nam „poznati razni dolasci i ulasci znamenitih ljudi u gradove, na trgove, u pratnji glazbe, radosnih povorka ili vojske. Koliko je samo osvajača ili osloboditelja ušlo u Jeruzalem prije i nakon Isusa. Koliko je i u našim danima kraljeva, vojskovođa, državnih poglavara, športaša, bilo praćeno okupljenim mnoštvom. Pa ipak, Isusov je ulazak od svih drugačiji. U svojoj vjeri ga se spominjemo sa zahvalnošću i u njega unosimo sva naša iskustva, moleći da u nasljedovanju Krista Gospodina na njegovom križnom putu imamo udjela u njegovu uskrsnuću. Neka nam spomen toga budu i grančice koje ćemo blagosloviti. One su znak prepoznavanja Krista kao Spasitelja i ujedno znak da smo svi grane ucijepljene u drvo križa, drvo poniženja, drvo života, uskrsnuća i proslave.”
U propovijedi je biskup zapitao te ujedno posvijestio vjernicima „zašto su evanđelisti uopće zapisali izvještaj o Muci? Prvi su kršćani bili svjesni da je važna činjenica koju trebaju prenijeti, koju trebaju predati budućim naraštajima Isusovo uskrsnuće. Oni su svjedoci toga događaja i znaju da ih je Isus spasio pobijedivši smrt. Na temelju toga mogli su Muku smatrati nekom vrstom usputnosti, zadnjim pokušajem zla da se odupre Isusu. Osim toga, mogli su samo naznačiti neke glavne činjenice, a ne – kako su učinili – posvetiti u Evanđeljima toliko prostora i unositi detalje o ta dva, odnosno tri dana. Ali, tako učiniti, značilo bi iznevjeriti istinskoga Isusa. Naime, s pravom kažemo da nas je spasio ‘cijeli Isus’, Isus u svojoj cjelovitosti koja obuhvaća i njegovo trpljenje.”
Tijekom mise pjevanje je predvodio zbor mladih „Ignis” pod ravnanjem Ivana Gajšaka.
U poslijepodnevnim satima mons. Šaško predvodio je i tradicionalni križni put na samoborskoj Kalvariji od kapele Sv. Ane do kapele Sv. Jurja. Postaje ovog križnog puta podignute su 1933. godine „prigodom 1900. godišnjice spasenja po Isus Kristu”, a obnovljene su 2006. godine sredstvima Grada Samobora i Hrvatskih šuma, kako stoji zapisano na spomen-ploči na 14. postaji. Od tada na blagdan Cvjetnice veliki broj vjernika svake godine sudjeluje u ovoj pobožnosti. Razmatranja o postajama križnoga puta čitali su župljani. Mons. Šaško, ovaj susret s vjernicima Samobora završio je riječima: „Isuse Kriste, raspeti naš Gospodine, vodi nas od križa do uskrsnuća i neprestano nas uči da zlo nema ni zadnju riječ, ni zadnji zvuk, ni zadnji dodir. Posljednja je vjera, nada i ljubav, posljednji je zvuk Božji poziv, posljednja boja osmijeh neba i posljednji dodir poljubac vječnosti. Spušta se večer na našim Samoborom…. Čuvaj ga, Gospodine, čuvaj u dolini i na brežuljcima, kao i cijelu Domovinu. Ne dopusti da prevlada strah. Nađi nas svojim pogledom i daj nam snage da za tim pogledom čeznemo i da ga susrećemo. Svojim licem blagoslovi sve ljude i pomozi nam da budemo tvoje lice za sve koji trpe; lice uskršnje zore, svjetlo vazmene svijeće i melodija vazmenoga hvalospjeva. Svojim licem uđi u naš počinak i svojim nas licem budi svakoga dana.”