Međugorje, (IKA) – Posebni izaslanik Svete Stolice za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, SAC, susreo se u srijedu 5. travnja u dvorani „Sv. Ivana Pavla II.” u Međugorju s novinarima. Uvodno je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina fra Miljenko Šteko podsjetio kako je prema priopćenju Svete Stolice od 11. veljače „svrha poslanja dobiti što dublje spoznaje o pastoralnoj situaciji ove stvarnosti, a ponad svega o potrebama vjernika koji tamo dolaze na hodočašće, te na osnovu njih sugerirati moguće pastoralne inicijative za budućnost. Poslanje će imati stoga isključivo pastoralni karakter. Predviđeno je da mons. Hoser, koji će nastaviti vršiti službu u Varšavi i Pragu, završi svoje poslanje do kraja nadolazećeg ljeta”.
Na početku je nadbiskup Hoser istaknuo kako je okvir njegova poslanja definirao Vatikan. „Riječ je dakle o ustanovljavanju stanja hodočasnika i pastorala u Međugorju. Ovo je moj prvi dolazak u Međugorje. Nisam znao kakvo je ovdje stanje, ali sam znao da je riječ o mjestu gdje se događaju međunarodna hodočašća”. Govoreći o značenju mjesta, istaknuo je kako u Međugorje godišnje dolazi oko 2,5 milijuna hodočasnika, a u Lurd 6 milijuna. „Lurd postoji već više od 160 godina, a Međugorje je staro tek 36 godina. To je vrijeme da se učine prve procjene i to je važno za budući razvoj ovoga mjesta”.
Postavljajući pitanje zašto toliko ljudi dolazi u Međugorje, rekao je da su „s jedne strane sigurno čuli za međugorska ‘ukazanja’ koja su se prvi puta dogodila 1981. S druge strane, oni koji dolaze ovamo otkrivaju nešto izvanredno. Prva stvar je ambijent, ozračje. To je ozračje mira i smirenja, ozračje unutarnjeg mira, smirenja srca. Isto tako otkrivaju prostor za duboku duhovnost. Ponovno otkrivaju ili otkrivaju u svome životu što znači nešto sveto, sakralno. U Međugorju se susreću sakralno vrijeme i sakralni prostor. Sakralno znači posebno pridržano za ono što je božansko. Obično se kaže da je Međugorje mjesto marijanskog štovanja i to je istina, ali ako pogledamo dublje vidjet ćemo da je međugorsko štovanje u biti kristocentrično, budući da je u središtu slavljenje euharistije, prenošenje Božje riječi, klanjanje pred Presvetim gdje se otkriva stvarna prisutnost Isusa Krista u njegovu božanstvu, i čovještvu. Neki otkrivaju molitvu krunice koja je meditativna molitva o otajstvima naše vjere. I kad mole križni put ulaze u pashalno otajstvo, a to je otajstvo muke, uskrsnuća Isusa Krista”.
Važnim je istaknuo i sakrament pomirenja, te dodao da je „s vjerskog stajališta Međugorje vrlo ‘plodna zemlja'”. Podsjetio je, i kako je proteklih godina bilo 610 svećeničkih i redovničkih zvanja koja su potaknuta Međugorjem, a najviše ih je iz Italije, SAD-a i iz Njemačke. U tom vidu ukazao je na činjenicu krize zvanja u starim zemljama gdje kršćanstvo postoji tisuću i više godina, te je ovo „nešto novo i nešto što nas može doista duboko ganuti”. Spomenuo je i kako je od 1986. godine podijeljeno 37 milijuna pričesti.
Nadalje je istaknuo kako u procjeni događanja u Međugorju treba razlikovati tri prostora. „Prvi prostor je župa. Ona se brine za stanovništvo koje ovdje živi, koje ovdje djeluje. Župa je već stara, primjećuje se da je broj stanovnika župe porastao za 1000 – 1500. Župa koja je tridesetih godina prošloga stoljeća sagradila križ na Križevcu prihvatila je međugorski fenomen. U priču župe Međugorje upisuje se i ono što nazivamo fenomenom ‘vidjelaca’. Drugi prostor su hodočasnici: do 2,5 milijuna godišnje, a taj broj ima tendenciju rasta. To je jasno enormni izazov za svećenike koji ovdje služe. Taj fenomen doveo je do povećanja infrastrukture koja mora odgovoriti potrebama hodočasnika. U to spada ova dvorana, kapelica klanjanja i veliki prostor kod crkve. Sve je to bilo dodavano s vremenom prema potrebama hodočasnika. S druge strane vidimo razvoj samoga mjesta: sve više hotela, restorana, pansiona, trgovina. To me podsjeća na mali Lurd. Ne zna se da je Lurd najveći hotelski grad u Francuskoj poslije Pariza. Možda je i to budućnost Međugorja u odnosu na Sarajevo. Dakle, populacija raste, raste i mogućnost prihvata, smještaja hodočasnika”.
Na trećem mjestu nadbiskup Hoser istaknuo je tridesetak zajednica i drugih humanitarnih aktivnosti prisutnih u Međugorju. „Neki su međugorske inspiracije, ovdje su im korijeni, ima ih koji postoje i utemeljeni su drugdje, a neki su se ovdje naselili da bi živjeli međugorski fenomen”. Podsjetio je i na inicijative franjevaca poput Majčina sela i Domus Pacis – kuće za duhovne vježbe u tišini kroz koju je prošlo više od 1200 skupina s više od 42.000 sudionika. Tome je dodao i brojne seminare koji su važno iznašašće međugorske župe, poput godišnjeg seminara koji je otvoren svima a organizira se već 23 godine, potom seminara za svećenike koji se organizira 21 godinu, sedamnaest seminara za bračne parove, potom već četiri godine seminar za liječnike i drugo medicinsko osoblje, te od prošle godine seminar za zaštitu ljudskoga života i seminar za osobe s invaliditetom.
Posvijestio je važnost svetišta danas, jer u svetištima ljudi „primaju ono što nemaju kod kuće. U mnogim našim starim kršćanskim zemljama individualna ispovijed više ne postoji. U mnogim zemljama više ne postoji klanjanje pred Presvetim, niti se više ne pozna Križni put, ne moli se krunica. Takvo presahnjivanje sakralnog prostora jasno dovodi do kriza vjere, i ovamo ljudi dolaze na izvor. Ovdje taže svoju žeđ, žeđ za svetim, žeđ za Bogom, žeđ za vjerom, otkrivaju molitvu i sve se to događa uz pomoć Blažene Djevice Marije”.
U Međugorju se naglasak stavlja na naziv BDM kao Kraljice mira. Možemo reći da to nije ništa novo, jer posvuda u svijetu postoje crkve posvećene Kraljici mira, ali ako gledamo svjetski kontekst današnjeg života vidimo ono što je papa Franjo nazvao Treći svjetski rat u dijelovima. Najokrutniji, najdestruktivniji oblik rata su građanski ratovi. Vi koji živite na Balkanu doživjeli ste nedavno jedan oblik građanskoga rata. Ja sam proživio genocid u Ruandi. U Siriji se danas uništava zemlja gdje je najstarija kršćanska prisutnost. Sad se koristi i kemijsko oružje. To je naš današnji krajolik. Dakle, zazivati Majku Božju Kraljicu mira je važno. Specifična uloga Međugorja u tome je iznimno važna”, rekao je nadbiskup Hoser, te dodao: „Dragi prijatelji, vi biste trebali biti nositelji Radosne vijesti. I možete reći cijelom svijetu da se u Međugorju ponovno nalazi svjetlo. Potrebne su nam te točke svjetlosti u današnjem svijetu koji se ruši i upada u tamu. Isto tako vam preporučujem da se upišete na neki seminar ovdje u Međugorju, da otkrijete nešto o čemu ni ne sanjate”.
Na pitanje novinara o mjestu Međugorja u evangelizaciji Crkve, rekao je kako se Međugorje već nalazi na crti nove evangelizacije, što potvrđuju i spomenute brojke i dinamika porasta broja hodočasnika.
Jedan novinar spomenuo je kako je objavljeno da se susreo s vidjeocima, na što je mons. Hoser odgovorio: „Kontakt s vidjeocima bio je upisan u moj opis poslanja, ali to nije bio produbljeni kontakt. Oni odgovaraju onome što radi Komisija koja pripada Kongregaciji za nauk vjere i to vodi kardinal Camillo Ruini. Oni su tamo sve obrazložili. Imao sam sasvim običan kontakt s njima. Ne zaboravimo: to nisu više mladići i djevojke, neke od njih već su bake. Treba primijetiti da su oni uronjeni u svakodnevni život, život obitelji, moraju privređivati za život svoje djece. Žive sličan život kao i svi mi: neki su bolesni, neki se bore kako će zaraditi dovoljno za život. To je uobičajeni, normalan život, iako kažu da su imali tu povlasticu ‘ukazanja’, za razliku od drugih. Nije moja uloga da se izrazim o autentičnosti ‘ukazanja’, jer se Crkva još uvijek nije o tome očitovala”.
Osvrnuo se i na poruke koje se mogu čitati iz priznatih ukazanja, te je naglasio kako svim tim ukazanjima postoji zajednički nazivnik. Blažena Djevica Marija poziva na obraćenje, da se napusti život grijeha. U tom je kontekstu spomenuo i ukazanje u Kibehu, gdje je bio član liječničke komisije za ukazanja. „BDM je već pokazala spektar genocida koji se dogodio dvanaest godina poslije. To je bilo upozorenje. Poruka je slična onoj koja je rečena u Međugorju: poziv na obraćenje, mir i ta su ukazanja u Crkvi priznata. Rekao bih da su Kibeho i Međugorje po povijesnom kontekstu i po sličnosti dva sestrinska mjesta. U početku su postojale sumnje jesu li ti vidjeoci autentični. Neki vidjeoci bili su isključeni. Zato vas molim za strpljenje, jer što je složeniji fenomen, to treba više vremena da bi se došlo do važećih zaključaka”.
Spomenuo je kako je njegova misija ne samo razgovarati s ljudima, nego i obići mjesta, pa se tako popeo na Podbrdo, do kipa BDM. „Već sama činjenica da tamo postoji kip vrijedi da se do njega svi popnu”.
Na primjedbu da govoreći o Međugorju koristi izraz ukazanja, a ne navodna ukazanja, nadbiskup Hoser odgovorio je „Govorim o ukazanjima, jer tako se ovdje govori. Kad to kažem, to stoji u navodnicima. Ali kad govorim, navodnici se ne mogu vidjeti. Kao i vi, očekujem konačnu komisiju i odluku Svetog Oca”.
Na pitanje što Papa misli o Međugorju, odgovorio je: „Papa isto tako treba pogledati kakvi su zaključci Komisije. Ali mislim da s obzirom na težinu koju Međugorje ima u kontekstu nove evangelizacije, to će sigurno utjecati na konačni sud”.
Pojašnjavajući specifičnost ‘ukazanja’ u Međugorju, nadbiskup Hoser naglasio je kako se ona događaju u drukčijim dimenzijama nego prije. Tako je istaknuo da ‘ukazanja’ traju već 36 godina. „Makar možemo vidjeti u životopisima nekih svetaca da su imali ukazanja sve do kraja života. Druga specifičnost je broj ukazanja. Neki su nabrojili do 47.000 osobnih ukazanja. S obzirom da ima šest vidjelaca koji imaju česta ‘ukazanja’ zbrojite 36 godina možda se može doći do te brojke”. Dodao je i kako ovo nisu ‘ukazanja’ vezana uz mjesto. Npr. u Lurdu se Gospa uvijek ukazivala u špilji, u Fatimi iznad jednog stabla, hrasta, a ovdje prema onome što kažu vidjelici ‘ukazanja’ prate osobu „to može biti kod kuće, na putu, u crkvi. Sve su to specifičnosti koje otežavaju rad u donošenju odluka”.
Cijela konferencija za novinare može se poslušati na https://www.youtube.com/watch?v=vrlQ36fdKAE.

.