Zagreb, (IKA) – Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško otvorio je u srijedu 5. travnja u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu izložbu „Katedrala i Komersteiner. Barokni oltari 1686.-1690.”, postavljenu u Domitrovićevoj kuli na Kaptolu 31 uz 800. obljetnicu posvećenja zagrebačke katedrale 1217. godine. Na otvaranju su, uz biskupa Šaška, govorili i mons. Nedjeljko Pintarić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, Jasmina Fučkan, kustosica izložbe i Vesna Kusin, zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika, a otvorenje izložbe glazbeno je uveličala Klapa „Škrljaki” iz Zagreba.
Izložba u organizaciji Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije i Muzeja za umjetnost i obrt može se razgledati od ponedjeljka do subote od 9 do 19 sati do 5. svibnja, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Majstor kipar iz posljednje četvrtine 17. stoljeća Johannes Komersteiner smatra se rodonačelnikom baroknog stila u kiparstvu sjeverne Hrvatske, a po kvaliteti oblikovanja zauzima vodeće mjesto na kiparskoj ljestvici toga vremena. Upravo on donosi u našu sredinu tordirani stup kao novi arhitektonski element oltara i dekoraciju s motivom akantusovih listova, čistih i s upletenim anđeoskim figurama, a kipovi se odlikuju stavom karakterističnoga kontraposta i individualnom tipologijom.
Majstor je podrijetlom iz Sankt Johanna kraj Kitzbühela u sjevernom Tirolu, a dokumentirana je i njegova djelatnost u Ljubljani gdje je 1673. godine zasnovao obitelj. Johannes Komersteiner se 1687. preselio u Zagreb, za koji je već bio vezan narudžbama za kipove i oltare za tadašnju isusovačku crkvu Sv. Katarine. U kiparskoj radionici na Kaptolu, odnosno na Potoku (današnja Tkalčićeva) gdje je majstor živio izvedeni su oltari za katedralu (oltar Blažene Djevice Marije, 1686. -88.; oltar sv. Ladislava ugarskog kralja, 1688. -90.; oltar sv. Emerika, 1689.). Oltar sv. Franje Borgije u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu od posebne je važnosti kao jedini Komersteineru pripisan oltar sačuvan in situ. Druga sačuvana i ugovorima potvrđena djela uključuju ponajprije dijelove nekadašnjih oltara iz zagrebačke katedrale poput preostalih dijelova katedralnih oltara BDM i sv. Ladislava kralja, danas u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt, te ovdje izložene kipove za oltar sv. Emerika, danas u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu i kipove s nekadašnjeg oltara sv. Jeronima, danas na oltaru u župnoj crkvi Sv. Marka u Jakuševcu.
Monografska izložba autorice dr. Nele Tarbuk posvećena djelu Johannesa Komersteinera i djelima njegovih sljedbenika, koji su nastavili s radom majstorove radionice i u prvom desetljeću 18. stoljeća održana je protekle godine u Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb i u Narodnoj galeriji u Ljubljani. S odabirom prilagođenom prostoru Domitrovićeve kule ovdje je prikazan najuži presjek radova koji svjedoče o majstorovu umjetničkom profilu i tek naznačen rukopis njegova anonimnog sljedbenika „Majstora širokih usta”.
Od oltara za zagrebačku katedralu potvrđenih ugovorima, sačuvana su u fragmentima oba apsidalna oltara, Blažene Djevice Marije i sv. Ladislava kralja, te također samo fragmentarno oltar sv. Emerika. U ugovoru je bilo naređeno da oltari u apsidama obaju bočnih brodova moraju biti na sliku i priliku glavnog oltara iz 1632. godine, koji je bio krilni oltar, a u svojoj zasnovanosti i taj je oltar morao opetovati sklop svog prethodnika, gotičkoga krilnog oltara koji je izgorio u požaru 1624. godine.
Oba oltara bila su odstranjena iz zagrebačke katedrale 1882. godine, kada se pristupilo velikoj obnovi pod vodstvom arhitekta Hermana Bollea s ciljem da se katedrala vrati u gotički slog u kojem je najvećim dijelom bila izgrađena. Oltar sv. Ladislava kralja bio je određen za crkvu u Lonji, u kojoj se morao prilagoditi dimenziji svetišta te je pritom ostao bez atike i još nekih dijelova. Oltar BDM trebao je biti određen za crkvu u Kraljevu Vrhu, no ondje nikada nije stigao, te je još u Zagrebu bio raspiljen, a neki dijelovi su se spojili s oltarom sv. Ladislava i bili poslani u lonjsku crkvu. Od oltara sv. Ladislava preostalo je više dijelova nego od oltara BDM, a nalaze se od 1921. godine u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt gdje su spojeni u jednu cjelinu. Jedan dio starih drvenih oltara već je bio u 18. stoljeću izmješten iz katedrale jer su postavljani novi mramorni oltari. Obično ih se smještalo u pokrajinske crkve i kapele koje su bile pod kaptolskim patronatom. Takav je bio slučaj i s navedenim katedralnim oltarom sv. Emerika, zamijenjenim u 18. stoljeću mramornim, dok se Komersteinerov oltar preselio u kapelu u Vurotu, gdje je imao funkciju glavnog oltara, ali pod novim titularom sv. Fabijana i sv. Sebastijana.
Komersteineru se mogu pripisati još neki oltari koji vjerojatno potječu iz zagrebačke prvostolnice, a nastali su u godinama majstorova djelovanja u Zagrebu, dakle tijekom osamdesetih godina 17. stoljeća. Sačuvali su se oltar sv. Marije Magdalene i oltar sv. Roka koji su još sredinom 18. stoljeća premješteni u kapelu Sv. Petra u Gotalovcu. Oltar sv. Jeronima iz 1691. godine, također je zamijenjen u 18. stoljeću mramornim oltarom istog patrocinija. Komersteinerov oltar sv. Jeronima danas je glavni oltar u crkvi u Jakuševcu posvećenoj sv. Marku evanđelistu.