Rijeka, (IKA) – U Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci u utorak 4. travnja predstavljena je nova knjiga profesora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Rijeci i župnika sv. Jurja mučenika na Gornjoj Drenovi doc. dr. Nikole Vranješa „Za novi život u Kristu. Prilozi pastoralu sakramenata”. Moderatorica predstavljanja knjige bila je doc. dr. Mirjana Pinezić. O djelu su govorili recenzenti knjige doc. dr. Richard Pavlić i dr. Mario Tomljanović.
Dr. Pinezić na početku je pozdravila riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića i riječkog imama Hajrudina Mujkanovića.
O pastoralnoj tematici knjige govorio je doc. dr. Richard Pavlić. Pohvalio je knjigu i rekao kako je ona spoj teorije i prakse i da se vidi da ju je pisao netko tko ima iskustva u pastoralu. „Istovremeno sam se divio samom autoru i njegovoj sposobnosti spajanja teološke refleksije i pastoralne prakse. Mislim i imam to iskustvo da je za teološko promišljanje bilo koje specijalizacije pastoralno iskustvo od neprocjenjive vrijednosti. Kod kolege Vranješa primjećujem da ima jako dobar spoj teorije i prakse. Vidi se da knjigu piše teolog, pastoralac, onaj koji ima iskustvo onoga o čemu govori i iza kojeg stoji ozbiljna pastoralna zauzetost. U uvodu o sakramentima autor govori o razlikovanju tri momenta: ono što prethodi sakramentu – priprava, samo slavlje sakramenta te život uz primljeni sakrament – ono što slijedi. Vranješa zanima ono što prethodi i ono što slijedi. O dobroj pripravi ovisi ono što slijedi nakon slavljenja, a to je dobar sakramentalni život ili život u Kristu. Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja koja slijedi klasičan put od sedam sakramenata koje možemo podijeliti u tri grupe: sakramenti kršćanske inicijacije, sakramenti ozdravljenja te sakramenti služenja. U prvoj grupi sakramenata autor poseban naglasak stavlja na ono što prethodi slavlju i onome što slijedi. Dijagnosticira probleme koje danas ovdje susrećemo i promišlja o mogućim rješenjima. Knjiga dotiče problem koji je muka svakom pastoralcu – formalizam od strane vjernika, a možda i od strane poslužitelja. Govornik se dotaknuo problema oko sakramenta krštenja i potvrde. Vranješ ne daje recepte, već promišlja, propituje i daje nove perspektive. Mladi izlaze od razloga priprave sakramenta potvrde bez osobnog i zajedničarskog iskustva molitve, slavlja i zajedništva. Papa Franjo poziva na uspostavljanje nove sinteze sa suvremenom kulturom. Mladi su tipični predstavnici nove kulture i treba uspostaviti modele i načine katehiziranja mladih. Autor naglašava da je župna zajednica jedna od glavnih čimbenika kateheze”, rekao je dr. Pavlić.
Kod govora o euharistiji, autor je poprilično ozbiljan. Ukazuje na određene izazove, problematične prakse te pokušaj traženja boljih rješenja. Činjenica da se kod različitih crkvenih događaja misa ‘prikrpa’ kao sastavni dio programa da se popuni program jer je to najlakše. Autor spominje nedovoljno poznavanje liturgijskih knjiga od strane određenoga broja svećenika, selektivno pristupanje obredom, slabo pripremljene propovijedi. Spominje problematiku slavlja krštenja i potvrde u misi pri čemu se euharistijsko otajstvo marginalizira.
Posljednja dva poglavlja knjige volumenom odskaču od ostalih dijelova rada jer se radi o dvama najvećim poglavljima. To je opravdano jer se radi o dvama najvažnijima sakramentima služenja – sveti red i ženidba. U njima se osim teološko pastoralne tematike sakramenata bavi i pitanjem krize svećeničkog identiteta te suvremene krize pastorala obitelji.
U zaključku dr. Pavlić naveo je da se knjiga bavi pastoralnom teologijom, a uža tema je pastoral sakramenata, naglasak je na praksi. Autorovo stručno teološko-pastoralno promišljanje sakramenata otvara mogućnost za interdisciplinarno proširenje ovih tema. Knjiga je namijenjena svima koji su na bilo koji način uključeni u pastoral, širem krugu čitatelja, a osobito pastoralnim djelatnicima, svećenicima, vjeroučiteljima i studentima. Prilozi sakramenata predstavljaju dobar spoj teorije i prakse i otkrivaju autorovu originalnost i stručnost na polju teološko-pastoralne refleksije iza koje stoji ozbiljna pastoralna zauzetost, rekao je na kraju.

Dr. Mario Tomljanović osvrnuo se na duhovno-psihološki aspekt knjige. Ako uđemo u duhovnu dimenziju naslova „Za novi život u Kristu” ne ulazimo samo u neku čudnovatu duhovnost, nego ulazimo u egzistenciju svakoga kršćanina. Od sakramenta se živi, sakrament je život. Žao nam je kad čujemo različite isprike vjernika jer u dubini svoga srca vjeruješ da od sakramenta imaš život. Zato je ovaj naslov jako dobar, ali osobito ako uđemo u sva poglavlja knjige. Djelo nas uvodi za čitanje i predstavlja nam sakramente kao središte života. Korisno djelo u području pastoralne teologije u potpunosti odgovara naslovu samoga djela. Autor svoje teološko-pastoralne ideje koncentrira na promišljanje o sakramentima koji proizlaze iz vjernikove potrebe za sakramentima što odaje jasnoću da sakramenti nisu odvojeni od narodnog života, rekao je dr. Tomljanović
„Svećenik mora biti osjetljiv, mora imati empatijski susret jer bez toga nema ničega. Ta osjetljivost je potrebna zbog dubine, milosrđa. To je zrak u moru kojeg plivajući uzimam. Ako želim doći do milosrđa, ja moram uroniti u milosrđe. Autor nam pomaže u tome, osobito svećeniku da shvati koliko je značenje On za ovaj svijet. Treća točka je od grešnika do obraćenog čovjeka. Uvijek jedan proces mora biti živahan u nama, ne možemo biti statični. Ne možemo misliti da smo sve učinili priznajući se samo grešnicima. Moramo se i obratiti”, primijetio je predstavljač.
Govoreći o svetom redu o kojemu je riječ u šestom poglavlju Sveti red u službi novoga života, istaknuo je svećenika u odnosu prema Bogu, Crkvi i ljudima kojima je on postavljen po službi. Teološko-pastoralna tematika o kojoj autor prožima u šestom poglavlju ukazuje na bitnu temu krize svećeničkog identiteta. Kriza identiteta nastupa i dolazi kada ja ne znam odgovoriti na pitanje tko sam ja. Kada nedostaje taj odgovor kriza je prisutna. Kriza svećeničkog identiteta je ona kriza koja se ponekad čak i od samog svećenika koji je u krizi ne prepoznaje. Jako dobro je, primijetio je dr. Tomljanović, što sam autor spominje jedan pojam koji možda našoj literaturi i nije toliko poznat, a to je burn out. To bi mogli prevesti kao sagorijevanje, izgaranje kao finija i duhovnija riječ. To je veliki problem. Približavajući se ovom pojmu koji je jako zanimljiv pitamo se kada možemo izgorjeti. Kada nam je svega dosta, kada ne znamo više kako naprijed, kojim putem krenuti i u toj cijeloj situaciji ne znam kojim putem krenuti. Odabirem uvijek onu krivu situaciju i odem krivim smjerom jer ne vidim jedinu pravu Istinu, jedini pravi put. Laži je uvijek puno, ali samo jedna je Istina. U tim trenucima moramo se samo obratiti jednom – Istini. Nitko se ne koncentrira na evanđeosku poruku koju nam svećenik govori i koju nam treba proširiti, rekao je predstavljač.
Govoreći o dijelu knjige posvećenom ženidbi predstavljač je primijetio kako autor ističe najaktualnija učenja crkvenog učiteljstva, pobliže upoznaje čitatelja sa suvremenom krizom obitelji te nudi izlaz iz iste po življenju jasne duhovnosti u braku i obitelji.
Na kraju se svima obratio i sam autor knjige. „U naslovu ove knjige je život i neprestano se govori o životu pa prije svega zahvaljujem dragom Bogu što me poslao u život i što mi je omogućio da mogu nešto napraviti, da mogu biti čovjek, kršćanin, svećenik i da mogu nešto i napisati”, rekao je autor. Svoje zahvale uputio je nadbiskupu i nadbiskupiji, kolegama recenzentima, kolegama s fakulteta prijateljima i svim okupljenima.