Zagreb, (IKA) – U dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu u srijedu 5. travnja održana je šesta tribina iz niza „Korizma na Peščenici”. O temi „Vjera i politika u medijima” govorili su dugogodišnja novinarka i urednica i bivša ravnateljica Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina) Smiljana Škugor Hrnčević i predsjednik Programskoga vijeća Hrvatske radiotelevizije (HRT) i profesor na Veleučilištu VERN dr. Zdravko Kedžo.
Dajući osnovne podatke o HINI, Smiljana Škugor Hrnčević podsjetila je da je HINA osnovana 1990. godine na početku stvaranja demokratske Republike Hrvatske aktom Vlade RH, a na prijedlog predsjednika Franje Tuđmana. Njemu je glavna misao bila da mlada hrvatska država neće moći parirati informacijama tadašnjega TANJUG-a ili iz svjetskih medijskih agencija. Tako je prva vijest HINE objavljena u kolovozu 1990., to je bila vijest o početku balvan revolucije.
Smiljana Škugor Hrnčević bila je među prvih deset koji su pozvani stvarati HINU. Tim se brzo ekipirano te je pokrenut servis vijesti na hrvatskom i engleskom jeziku koje su se putem faksa distribuirale svjetskim agencijama. Zakon o HINI donesen je 2000. godine i on i dalje vrijedi. Osnovno načelo HINE je, da je ona javni servis, većim dijelom financira se iz državnog proračuna, a dijelom iz svojih sredstava prodajom svojih vijesti.
Dr. Kedžo pojasnio je kako javni servis u koji spada i HRT nije samo to što se plaća pretplata, ono što bi trebalo i što ga razlikuje od drugih medija je zakonski utemeljena obveza što bi on trebao pružati hrvatskoj javnosti za razliku od ostalih medija koji to ništa ne moraju. Naime, ostali mediji moraju pružiti ono što plaćate.
Programsko vijeće HRT-a postoji zato da bi javnost mogla utjecati na to kakve će programe proizvoditi HRT. Devet članova Programskoga vijeća bira Hrvatski sabor, a dva člana su iz redova HRT-a.
U osvrtu na praćenje vjerskih tema u medijima, Smiljana Škugor Hrnčević iznijela je nekoliko primjera HINE te je ustvrdila kako su te teme loše praćene.
Osvrnuvši se na prisutnost vjerskih tema u javnom servisu, dr. Kedžo ustvrdio je: „nije problem ni u minutama, ni u satima, ni u naslovima, ni tome koliko će toga uopće biti. O zastupljenosti nečega što zovemo religiozni program mišljenja sam da treba promijeniti odnos Crkve prema medijima. Nije Crkva ta koja revolucionarno krči putove, to nije nikad radila: ne mora biti prva, ali ne mora biti ni posljednja, nego miljama daleko iza svih koji su došli u medijski prostor. Dakle, riječ je o pogrešnom odnosu prema javnom servisu. Nije moguće živjeti u vremenu u kojem jesmo, a da Crkva nema potrebu i izgrađeni način na koji će komunicirati s javnošću”. To nisu programi u kojima se sjedi i moli Boga, za to ne treba medij. Treba vam medij da Crkva na taj način promovira u medijskom prostoru neke dobre sadržaje, a ti sadržaji su ljubav, plemenitost, pravednost, poštenje. Mi ćemo Boga moliti na ovaj, onaj i na osobne načine što i radimo. Mišljenja sam da je Crkva u tom smislu trebala davno pronaći svoje mjesto, rekao je Kedžo, te istaknuo kao dobar primjer HKR. Nadalje je važnim istaknuo obrazovanje od vrtića, škole, društva. „Nije obrazovanje prepoznati krizna žarišta koja danas postoje u hrvatskom društvu radi krize u društvu. Mi nemamo krizu u društvu, mi imamo krizu društva. Za to ne trebaju novci. Nama se ljestvica društvenih vrijednosti izokrenula. Mi smo kao društvo ukinuli pojam ‘radnika’. Mi smo priču s ‘djelatnikom’ napravili da ne bi ispalo da smo obični radnici. Zašto obrazovanje? Zato što to obrazovanje nije odmah, nije sutra i nije u ponedjeljak nakon izbora. Obrazovanje je sustav, pristup koji treba trajati dugo, i onda ćete imati sustav da vrijednosti koje neće biti izokrenute budu prepoznate.” U tom je kontekstu istaknuo ulogu Crkve, a osobito laika koji mogu pomoći u nedostatku komunikacijskih alata prema van.
Škugor Hrnčević istaknula je kako je Crkva dosta napravila u svojoj vidljivosti u vidu organizacije tribina, ili pak susreta katoličke mladeži. „No, nažalost o tome u HINi nećete imati niti slova, a na HRT će biti u ‘getoiziranim’ emisijama. Mislim da katolička vjera ne može u Hrvatskoj biti getoizirana”. Spomenula je i da Crkva ima jako dobar informativni web. Bio je spomenut i Ugovor o suradnji između HRT-a i HBK, te se govorilo i o objektivnosti u medijima u odnosu na teme vjerskoga sadržaja.
Na kraju je Kedžo podsjetio kako postoje osobe ili skupine koje odlučuju kakvi su mediji. Na prvom mjestu su to vlasnici, drugi akter su neposredni kreatori urednici i novinari, a treći su javnost. „Ništa oni ne proizvode što mi ne naručujemo i ne želimo”. Stoga je zaključio kako ne pristaje na tezu da se ništa ne može promijeniti u medijskom prostoru, no svatko mora podnijeti svoj dio odgovornosti, što se odnosi i na Crkvu. Škugor Hrnčević također je ustvrdila kako „se svi zajedno moramo više angažirati od pojedinca, Crkve i države”. Tribinu je moderirao i vodio dr. Anto Gavrić, OP.