Gospić, (IKA) – “Patnja i križ nisu cilj našega puta!” poručio je vjernicima u svojoj korizmeno-uskrsnoj poruci gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Isusovi učenici unatoč tome što im je on otvoreno počeo govoriti o strašnim stvarnostima koje će mu se dogoditi u skoroj budućnosti nisu htjeli prihvatiti njegov križ, muku i stradanje, kaže biskup Križić. “Istina, svaki put kada govori o svojoj muci i smrti, Isus uvijek naglašava i svoje uskrsnuće. Međutim, učenici čuju samo ono prvo, dok na spomen uskrsnuća uopće ne reagiraju jer im je ta stvarnost posve daleko i o njoj ništa ne znaju.”
Podsjećajući kako su Petar i učenici računali samo na Isusovu slavu, a s njime i na svoju vlastitu, i to još za zemaljskog života te o drugom životu nisu imali nikakvu ideju, gospićko-senjski biskup ističe kako je njima svaki oblik križa i patnje bio neprihvatljiv jer nije bio u skladu s tim njihovim očekivanjima. „Bez obzira na to što Isus uvijek kada spominje muku i smrt spominje i uskrsnuće, Petar i drugi učenici registriraju samo onaj prvi dio navještaja, tj. da će Isus biti mučen i ubijen, a to u njima izaziva paniku. Ne mogu nikako doći do onoga „trećeg dana” odnosno do uskrsnuća.”
Od tuda i razočaranje dvojice učenika na putu za Emaus nakon Isusove smrti i pokopa. „Mi smo se nadali”, vele oni, ali se ta nada već posve ugasila. To pokazuje kako je slaba ljudska nada – niti tri dana ne može izdržati! Međutim, glavni problem je njihova slaba vjera. Iz slabe vjere ne može izići jaka nada, poručuje biskup Križić.
„Petar i učenici ne vide ništa drugo osim križa, patnje i smrti. Navještaj uskrsnuća, u tim trenutcima, ne daje im nikakvu utjehu. Kada čovjek gleda samo patnju i križ i zaustavlja se na tome, on se tada ne može otvoriti većoj stvarnosti, većoj Božjoj ponudi. Patnja i križ nisu cilj našega puta. Oni su sredstvo. No, iako su neizostavno sredstvo za ostvarenje cilja, uvijek je nužno i potrebno gledati na ono ‘iza’ križa. Bez toga križ nas može samo dotući, baciti u očaj i beznađe.”
Sinoptici navodeći točno vrijeme trajanja Isusove patnje na križu, za koje je nastala tama, daju i konkretnu poruku svim patnicima, kaže biskup: „Vašoj patnji je određena granica preko koje ona ne može. Brate i sestro koji trpite, nemojte očajavati, vaše patnje imaju granicu. I Bog neće dopustiti da se ta granica prijeđe. Bog je silno osjetljiv na ljudsku patnju. Kada ne bi bio takav, ne bi bio niti pravi otac. Kroz cijelu povijest spasenja vidimo kako je On blizu čovjeku patnje, dijeleći s njim njegovu patnju.”
Ljudski život je takav da je u njemu patnja neizbježna, jer je i smrt neizbježna, podsjetio je biskup Križić. „Ali smrt ne znači svršetak ljudskog života. Bog ne može dopustiti da njegova slika završi u ništavilu. Onima koji u njega vjeruju Isus obećava uskrsnuće i život vječni. Bez uskrsnuća i vječnog života, ovome životu na zemlji ne bi se mogao naći pravi smisao.” Podsjetivši na brojne mučenike, gospićko-senjski biskup naglasio je kako su oni život mogli dati i žrtvovati samo zbog jakog iskustva Boga i duboke sigurnosti vječnog života koju su crpili iz toga iskustva. Oni su smrt nazivali „dies natalis” – „dan rođenja” za novi i besmrtni život.
Pozvavši vjernike u ovoj pastoralnoj godini na razmišljanje o otajstvu ljudske patnje i gledanje u uskrslog Gospodina koji ima odgovor i lijek za naše patnje, biskup Križić zaključuje: „Blagdan Uskrsa je blagdan veličine ljudskoga života i njegova smisla. U ovom blagdanu možemo naći i smisao naših patnji, kakve god one bile. Neka blagdan Uskrsa prožme radošću svakog čovjeka vjere, neka bude istinsko ohrabrenje onima koji pate, koje ovaj život iscrpljuje do krajnjih granica. S tim željama i molitvama, svima vama, braćo i sestre u Domovini i inozemstvu, želim sretan i blagoslovljen Uskrs i s njime, u svima nama zajedno, uskrsnuće novih snaga, novih nada i novih životnih poleta!”