Dubrovnik, (IKA) – Tradicionalni križni put na Srđ održan je u nedjelju 2. travnja dvadesetu godinu u nizu, a predvodio ga je dubrovački biskup Mate Uzinić. Taj jubilarni križni put pratio je veliki broj ljudi, pretpostavka je više stotina, a kod svake postaje križnog puta ispred kojeg su se uz molitve čitala i razmišljanja pape Franje izmjenjivali su se čitači i nositelji križa. Redom su to bili mons. Stanko Lasić, katedralni župnik, i Ane Crnjak (župa Gospe Velike katedrala), Anita Lemo i Jozo Kitin (župa sv. Ilara Mlini), obitelj Miličević (župa sv. Andrije Pile), Marija i Nikola Kalinić (župa Marije Magdalene Mandaljena), Ružica i Krešimir Marković (župa sv. Petra Boninovo), Vinka Lale i Mario Sambrailo (župa Velike Gospe Postranje), Ivo i Mihael Vidojević (župa Svete Obitelji Nova Mokošica), fr. Ivica Debelić i s. Barbara Bagudić, Franica Radić i Luka Kraljić (župa sv. Ane Brgat), Renata Prkačin i Žarko Vraničić (župa Velike Gospe Rožat), Mici Morović i Nikša Burum (župa sv. Mihovila Lapad), Ana Rajič i Miho Jozović (župa Svetog Spasa Mokošica), Nikola Hrtica i Ivo Milovina (župa sv. Križa Gruž), a na posljednjoj postaji čitao je don Marinko Šljivić, župnik vikar župe sv. Mihovila Lapad, dok je križ nosio dubrovački biskup.
Podno križa na Srđu u svom nagovoru mons. Uzinić poručio je okupljenima kako križ predstavlja nadu, te da križni put predstavlja patnju i trpljenje koje je obilježeno ljubavlju i kako je to ono što čini Kristov križ posebnim. „I to je ono što u križu može otvoriti prostor za nadu. To je ono što križ može pretvoriti u uskrsnuće, ljubav. Svi smo podložni patnji i trpljenju. Vidjeli smo i da Isus nije toga oslobođen. Trpljenje je dio našeg ljudskog života”. Biskup se osvrnuo i na to kako se ove godine u sklopu Dana kršćanske kulture obilježava 350. obljetnica Velike trešnje, za koju je rekao kako predstavlja jednu od najstrašnijih nesreća u povijesti Grada i biskupije, ali i najvišu razinu trpljenja. Dodao je i kako su također trpjeli zbog drugih razloga poput Domovinskog rata prije 25 godina, čega ja križ na Srđu i simbol. Upozorio je kako „trpimo i zbog drugih koji nas obezvrjeđuju, zanemaruju i nemaju vremena za nas”. S obzirom na to da je ovo godina u kojoj se spominjemo starijih i bolesnih mons. Uzinić je poručio svima da probaju naći malo više vremena za svoje starije, pa barem vremena za telefonski poziv.
Biskup je također upozorio kako nekad trpimo glasno ali i kako nekad trpimo u sebi, tiho i nenametljivo, te da mnogi trpe u obiteljima, školama ili na radnim mjestima. Istaknuo je da trpljenje ostavlja na nama traga, ali i da ono ima smisla. „Može bit suobličeno Kristovom križu i Krist nam se u njemu može pridružiti ako mu pridružimo ljubav”. Rekao je i kako se „ne bismo trebali zaustaviti na svom trpljenju, već da se poput Isusa probamo pridružiti drugima u trpljenju”. „Da budemo poput Isusa oni koji u ljubavi na sebe preuzimaju patnju drugih. Onih odbačenih, prezrenih i izruganih. Možda ne možemo potpuno promijeniti njihovu situaciju, ali možemo pridružujući se u ljubavi olakšati. I možemo učiniti da se njihova patnja s ljubavlju pridruži Kristovoj patnji. Da se i njihova patnja zajedno s Kristom preobrazi u uskrsnuće”, zaključio je mons. Uzinić.
Jubilarni križni put održan je i u sklopu ovogodišnjih Dana kršćanske kulture koji se u Dubrovniku održavaju dvanaestu godinu u nizu, a u ovogodišnjem križnom putu prvi put su sudjelovali i skauti Odreda sv. Benedikta, prvog skautskog odreda u Dubrovačkoj biskupiji.
Prvi korizmeni križni put na Srđ moljen je 1998. godine, prve korizme nakon što je u jesen 1997. godine blagoslovljen novopodignuti kameni križ na Srđu, granatiran u Domovinskom ratu.