Požega, (IKA) – U organizaciji Požeške biskupije 30. ožujka u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi održana je peta i posljednja ovogodišnja korizmena tribina, na kojoj je gostovao prof. dr. Ivica Raguž, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Tema njegova izlaganja bila je “O kršćanskoj kreposti: vrla žena i vrli muškarac”. Na tribini su bili nazočni požeški biskup Antun Škvorčević i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević te predstavnici braniteljskih udruga iz Požege i okolice, koji su prethodno u katedrali imali korizmenu duhovnu obnovu. Nakon što je pozdravio sve nazočne, biskup je predvodio molitvu. Potom je riječ preuzeo moderator tribine Zvonimir Zelenika, vjeroučitelj u Katoličkoj osnovnoj školi u Požegi i u požeškoj Gimnaziji, koji je sudionicima tribine predstavio predavača Raguža, istaknuvši da je riječ o jednom od najplodnijih katoličkih teologa mlađe generacije u našoj domovini.
Prof. Raguž je u uvodu predavanja rekao je kako će uglavnom govoriti o vrlinama muškarca, budući da je tribina prvotno namijenjena hrvatskim braniteljima, i to na primjeru starozavjetnog kralja Davida, istinskog i vrlog muškarca koji je protulik samoga Isusa Krista, koji kako znamo potječe iz Davidove loze, jer je Davidu prorok Natan obećao da će ga naslijediti poseban potomak čije će kraljevstvo trajati vječno. Rekao je da bi istinski muškarac poput Davida najprije trebao biti ratnik, vojnik, ustvrdivši da je glavno svojstvo vojnika da ne misli na samoga sebe jer sebe žrtvuje, poslušan autoritetu. Iz toga proizlazi dimenzija poništenja koja kod muškaraca, za razliku od žena, može otići u krajnost kad muškarci zbog pretjerane posvećenosti nekom idealu ili poslu mogu ugroziti svoje zdravlje, a tako i život. Drugo svojstvo kojem nas David uči je da muškarac mora znati ugoditi drugoj osobi, da ima osjećaj za pjesmu, da znade donositi radost i imati dimenziju opuštenosti. Ustvrdio je da je teološki najvažnije svojstvo u Davidovoj osobi bila vjernost koju je uvijek iskazivao Bogu – i kada je bio pastir kao i onda kada je postao kralj – kao i odsutnost častohleplja kod Davida. Sljedeća važna dimenzija je sloboda od gorčine i mržnje, a to je važno jer čovjek stalno doživljava neuspjehe, progonstva i poraze. David stalno traži savjete i ne boji se novoga mišljenja što ga čini poniznom osobom. Posljednja dimenzija kojoj nas David uči jest kajanje. Nakon što je s Bat-Šebom učinio preljub, i još gore, dao ubiti njezina muža iskreno se pokajao, “brutalno” je bez okolišanja i uljepšavanja priznao svoje grijehe. Bez spremnosti na kajanje nema niti napredovanja u istini i kreposti, zaključio je prof. Raguž.
Potom se razvila zanimljiva rasprava u koju se uključio i biskup, upitavši predavača kako model višestruke Davidove vrline uvjerljivo predstaviti i obrazložiti današnjim mladima da ga prihvate, jer je model današnjeg čovjeka siromašniji od starozavjetnog. Predavač je rekao „da bismo našu vjeru trebali živjeti po svetopisamskom, napose Isusovu uzoru, po kojem se postaje ispunjenim, cjelovitim i uravnoteženim bićem te se na taj način suprotstaviti duhu vremena u kojem živimo”.
Na koncu je biskup zahvalio prof. Ragužu, istaknuvši da ga je najviše zaintrigirala prva Davidova vrlina, ona ratnička, odnosno spremnost žrtvovati se za određene vrijednosti. Rekao je da su hrvatski branitelji bili upravo takvi ratnici koji su se žrtvovali za slobodu, obitelj i domovinu, istaknuvši da tu njihovu vrlinu treba poštivati. Potaknuo je hrvatske branitelje da i u miru nastave svjedočiti tu vrlinu u hrvatskom društvu. Istaknuo je da se nasuprot ratništva nalazi ratobrostvo koje nije povezano sa žrtvovanjem za opće dobro, nego je to suprotstavljanje koje stvara sukobe, i završava trošenjem snaga u bezvrijedno. Korizma, zaključio je biskup, je prigoda za molitvu da se ratoborstvo pretvori u ratničku vrlinu zauzimanja i žrtvovanja za ono što je dobro. Tribina je završila molitvom i blagoslovom koji je na sve zazvao biskup Škvorčević.