Povodom obilježavanja spomena 160 godina od posvete prve župne crkve Rođenja BDM u Benkovcu, koja je srušena u Domovinskom ratu, na 32. godišnjicu njenog rušenja (3. rujna 1992. – 3. rujna 2024.), izlaganje o temi „Dijecezanski euharistijski kongres u Benkovcu 10. srpnja 1938.“, u utorak, 3. rujna, u dvorani Katoličkog doma u Benkovcu održao je mons. dr. Juraj Batelja.

Mons. Batelja pokazao je tijekom izlaganja pokaznicu u kojoj je nošen Presveti Oltarski Sakrament ulicama Benkovca na Euharistijskom kongresu 1938. godine. Njeni ostaci pronađeni su među građevinskim materijalom na smetlištu u Benkovcu 2008. godine. „Tu je bila hostija, ta je pokaznica bila u staroj župnoj crkvi u Benkovcu i s crkvom je uništena. To je sveti ostatak Isusove ljubavi, ali i ljudske mržnje. Moramo sve ljude ljubiti i poštivati, ali ne možemo zaboraviti da danas nema stare župne crkve. Ovo je relikvija stare župne crkve“, rekao je mons. Batelja. U Izlaganju je opisao kongresne svečanosti od 8. do 10. srpnja 1938. i političke okolnosti u kojima je uspješno održan.

Na kongresu u Benkovcu je sudjelovalo više od 20 000 vjernika iz svih krajeva sjeverne Dalmacije, osobito iz 80 župa ‘Ninske’ i Šibenske biskupije, u pratnji župnika, s crkvenim i društvenim zastavama, uz pjevanje pobožnih pjesama i u narodnim nošnjama. Baldahin za Presveti sakrament nosili su vjernici župe Ervenik u narodnim nošnjama. Crkvene i svjetovne novine pisale su da 15 000 ljudi sudjeluje u velikoj teoforičkoj procesiji koja je bila duga dva kilometra i trajala je sat i pol, a još 5 000 ljudi u špaliru promatra dok se pronosi Isus u Presvetom sakramentu. Predvodili su ih šibenski biskup dr. Jeronim Mileta i krčki biskup dr. Josip Srebrnić. Na slavlju je bio i zamjenik zadarskog nadbiskupa Petra Dujma Munzanija.

U povijesti euharistijskih kongresa Crkve u Hrvata, Euharistijski kongres u Benkovcu značajan je jer je održan na prostoru Apostolske administrature, tj. u dijelu Zadarske nadbiskupije koji je bio unutar Kraljevine Hrvata, Srba i Slovenaca, izdvojen od grada Zadra i njegove bliže okolice koji su bili pod talijanskom vlašću. Na području Zadarske nadbiskupije pod talijanskom vlašću bilo je održano više euharistijskih kongresa, a u Apostolskoj administraturi dva: u Preku 8. rujna 1925. i u Benkovcu 10. srpnja 1938., na kojima se narod „radovao u vjerničkom i nacionalnom pogledu“.

„Euharistijski kongres u Benkovcu vjernički narod u zajedništvu sa svećenstvom i biskupom doživio je kao prigodu za učvršćenje i osvješćivanje života po načelima katoličke vjere, koja je u to vrijeme bila izložena bezbožnoj propagandi i pravoslavnom presizanju. Narodne nošnje, instrumenti, glazba, pjesma, mnoštvo naroda svih uzrasta, crkvene zastave i barjaci, brojno svećenstvo, redovnice i redovnici, govornici, propovjednici i ispovjednici, značke i sličice, zborovanja, ispovijedanja, primanja pričesti i slavljenja misa te euharistijska klanjanja pridonijeli su buđenju narodne svijesti i produbljenoga vjerskog života“, rekao je dr. Batelja. Glavni pokretač euharistijske evangelizacije i euharistijskih slavlja bio je šibenski biskup Mileta, kojem je bila povjerena i uprava o sto župa Zadarske nadbiskupije u Kraljevini Jugoslaviji koje su činile Apostolsku administraturu.

Kongres u Benkovcu održan je za Šibensku biskupiju i Apostolsku administraturu. „To podsjeća na političke igre srpskih unitarista i talijanskih okupatora koji su za ostvarenje vlastitih političkih ciljeva dijelili hrvatsku zemlju i ljude. U izvješćima se naslućuje protukatoličko raspoloženje pravoslavnih Srba i pripadnika komunističke internacionale“, rekao je dr. Batelja. Podsjetio je na riječi komunističkog aktiviste Ivana Supeka da su se jugoslavenski komunisti vraćali iz Sovjetskog Saveza da „na brzinu u Hrvatskoj iskorijene radićevsku (narodnu) i katoličku tradiciju“. „Sučelice tim političkim protivnostima stajao je vjernički narod oboružan vjerom u euharistijskog Kralja i s krunicom u ruci. Tim oružjem katolički vjernici su svom hrvatskom narodu uzdržali opstojnost, držeći se vjere u Boga i nauka Katoličke Crkve, prianjajući uz Krista i njegovo Evanđelje te časteći majku Mariju“, istaknuo je dr. Batelja.

Između dva svjetska rata u 20. st., u Crkvi u Hrvata održana su dva nacionalna i oko 150 pokrajinskih, biskupijskih, dekanatskih i župnih euharistijskih kongresa na kojima je sudjelovao brojni narod, a njihove poruke imale su odjek na javni, obiteljski i osobni život. No, „liberalni tokovi u društvu i komoditet u sâmoj Crkvi doveo je u drugoj polovici 20. st. i u Crkvi u Hrvata do opadanja euharistijskog zanosa, pomanjkanja vjere i ljubavi prema euharistiji“, upozorio je dr. Batelja.

„Pronositelj euharistijske misli u hrvatskom narodu bio je ‘Euharistični glasnik’ koji je 1908. u Zadru pokrenuo fra Hugolin Didon iz Provincije Sv. Jeronima. Euharistijskom pokretu u Hrvatskoj doprinijelo je Društvo svećenika klanjalaca, časopis ‘Presveta Euharistija’ tiskana u Krku na inicijativu biskupa Josipa Mahnića, euharistijska udruženja, bratovštine, pobožnosti – osobito 40-satno klanjanje, molitvenici, euharistijski kongresi i župna klanjanja“, rekao je mons. Batelja.

Dr. Batelja predstavio je i Proglas i najavu Euharistijskog kongresa u Benkovcu koje je uputio biskup Mileta na Papin Dan, 6. veljače 1938. godine. Mons. Mileta piše da će kongres biti od duhovne koristi jer će se prije njega po raznim dekanatima održavati misije. Potiče se da se ožive ili utemelje u župama vjerska društva i društva ‘Katoličke akcije’. „Dušobrižnici župa iz Benkovačkog, Ninskog, Biogradskog, Zemuničkog, Ražanačkog, Novigradskog i Skradinskog dekanata uložit će sve nastojanje da njihovi župljani pođu u masama ili u velikom broju, po mogućnosti i procesionalno, pod vodstvom župnika, sa crkvenim barjakom, na Euharistijski kongres u Benkovac. Iz Šibenika će poći znatan broj sudionika, kojima će se priključiti razni iz Vodica, Skradina i drugih župa“, napisao je biskup Mileta u Proglasu.

U bližoj pripravi za Kongres, potiče da se tjedan dana prije u župama, od 3. do 10. srpnja, održi pobožnost, svake večeri blagoslov s Presvetim i propovijed. Za vjernike i svećenike koji neće doći u Benkovac, biskup je odredio da na dan kongresa, u nedjelju 10. srpnja, u župama Šibenske biskupije i Apostolske administrature bude svečana misa i prigodna propovijed, po mogućnosti i procesija sa Presvetim.

U vrijeme održavanja kongresa, župnik u Benkovcu bio je don Jeronim Juravić koji je u pripremi za kongres svećenicima, redovničkim zajednicama i vjernicima laicima podijelio propovijedi i govore s kongresa. Održane su staleške konferencije za djecu, mlade, žene i muževe. Teme propovijedi, govora i konferencija bili su: čvrstoća u katoličkoj vjeri usprkos napada na Boga i Crkvu, vjera u euharistiju, misa, ljubav prama Majci Božjoj i krunici, prvenstvo Pape, dobri tisak te obrana vjere i morala; obitelj, euharistijski život vjernika, česta  sv. Pričesti, svetkovanje nedjelje i blagdana, nemoralne pojave u javnosti, vjerska društva, borba protiv psovke.

Biskup potiče da „teoforička procesija“ koja će uključivati sve staleže Crkve predvođene biskupom i svećenicima, po mogućnosti, bude održana u svim župama dviju biskupija, svečano, slično procesiji Tijelova. Napominje da se na toj „vjerskoj i crkvenoj“ svečanosti na kongresu nose samo crkvene zastave i zastave vjerskih društava te onih Katoličke akcije.

U pripremi Euharistijskog kongresa, općinske vlasti zabranile su isticanje hrvatske zastave te prikupljanje sredstava za dovršenje doma za siromahe u Benkovcu. Zbog toga je biskup Mileta intervenirao kod Načelništva Sreza benkovačkog u Benkovcu 20. lipnja 1938., štiteći „Materinsko društvo katoličkih žena u Benkovcu“ koje su prikupljale sredstava za gradnju doma za siromahe u Benkovcu. Biskup je rekao da će se „prikupljenim milodarima pomoći Družbi sv. Vinka Paulskog u Benkovcu da sagradi dom u kojem bi bilo mjesta i za starce, trajno nesposobne, zapuštenu djecu itd.“.

Na dan kongresa, stanovi katoličkih vjernika u Benkovcu bili su okićeni zelenilom i euharistijskim simbolima, a ulice Benkovca narodnim zastavama. Glavna ulica Benkovca bila je okićena ukrasnim slavolucima s vjerskim natpisima, kao i novi Hrvatski katolički dom, stan časnih sestara i župni stan. Novi perivoj pred župnom crkvom bio je u slavolucima, narodnim i papinskim zastavama.

Prvog dana kongresnih svečanosti, u petak, 8. srpnja, završene su župne misije i u Benkovcu je svečano dočekan biskup Mileta kojega su, uz 20 konjanika, pozdravili župnik, brojni vjernici, katolička društva, misionari fra Andrija Zjačić i fra Ante Benutić, predstavnici hrvatskog narodnog pokreta, narodni zastupnik i općinski načelnik Ilija Zečević te predstavnici državnih vlasti. Svečana povorka krenula je prema župnoj crkvi gdje je slijedio službeni prijem biskupa Milete koji je izvršio i kanonski pohod župe i podijelio sv. krizmu. Mons. Mileta je netom prije boravio u Rimu. Kada je u razgovoru s papom Pijom XI. najavio Euharistijski kongres u Benkovcu, Papa mu je rekao: „Kako bih vruće želio da mogu prisustvovati kongresu u Benkovcu!“, prenio je biskup Benkovčanima. Potom je u dvorani Hrvatskog katoličkog doma održana akademija u čast biskupa Milete. Poslijepodne su u crkvi primljena katolička društva. Mons. Mileta primio je nove članove križarskih organizacija i održao nagovor. Navečer je bio završetak misija koje su održali franjevci te je održana procesija naroda sa svijećama oko crkve u kojoj je sudjelovao i biskup Mileta.

Drugog dana kongresa, u subotu, 9. srpnja, u 6,30 sati počelo je ispovijedanje  naroda; u 7 sati mons. Mileta slavio je misu te podijelio Svetu Pričest  prvopričesnicima. Za vrijeme mise u 10 sati mons. Mileta je propovijedao o vjerskom indiferentizmu te je podijelio sakrament sv. Potvrde. U 17 sati brojni narod okupio se oko novoizgrađenog Hrvatskog katoličkog doma kojeg je blagoslovio biskup Mileta te je održao govor o značenju katoličkih domova za vjersko-moralni i narodno-prosvjetni život. Pravnik Josip Vujić održao je u dvorani Doma predavanje o značenju katolicizma za kulturu i prosvjetu u hrvatskom narodu, a Uršić, upravitelj pošte, izlagao je o Katoličkoj akciji. Uslijedile su dječje recitacije i skladbe uz glasovir. Biskup Mileta izrazio je priznanje župniku Juraviću za izgradnju Doma, imenovavši ga svojim savjetnikom. Poslijepodne je stigla sinjska glazba, koja je na ulazu u Benkovac svirala koračnice pod vodstvom fra Ivana Glibotića. Provokatori su bili prekinuli električnu rasvjetu onemogućujući osvjetljenje trga i crkve, no dovela se električna energija iz obližnjeg mlina Pjera Novakovića. Od 21 sat cijeli grad je bio rasvijetljen do ponoći, kad su slijedili bakljada, vatromet, pucanje iz topova i zvonjava na crkvama.

U 22 sata u crkvi je otpjevan zaziv Duha Svetoga pred izloženim Presvetim, uz  govor krčkog biskupa Srebrnića. Time je otvoren Euharistijski kongres te je slijedilo klanjanje do ponoći. U ponoć je počela pontifikalna misa koju je predvodio biskup Srebrnić. Tijekom cijele noći bdjenja stizale su skupine sudionika kongresa koji su sa žarom pjevali crkvene pjesme.

Središnjeg dana Euharistijskog kongresa u nedjelju, 10. srpnja, Benkovac je bio okićen narodnim zastavama i cvijećem. U 5 sati ujutro bila je duga svečana zvonjava s crkvenih zvona, pucanje iz topa i budnica sinjske glazbe kroz Benkovac. U crkvi su slavljene mise jedna za drugom. U 5,30 sati počele su mise i ispovijedanje. U 8 sati konjica od 30 konjanika predvodila je dugu povorku s brojnim barjacima i zastavama, predvođena glazbama iz Sinja, Drniša i Preka, od župne crkve do Novakovićevog mlina, gdje je bio podignut oltar i tribina za govornike.

U 8,30 sati počelo je svečano javno zborovanje koje je govorom otvorio misionar fra Andrija Zjačić, u kojem je spomenuo „patnički narod i svećenike mučenike“. U govoru o važnosti katoličkih organizacija mladih, Zvonimir Malić je rekao: „Svi koji žele uništiti jedan narod, tako i neprijatelji hrvatskog naroda, učine sve da mu unište vjeru i to u prvom redu kod omladine. Uništiti omladinu jednog naroda znači poljuljati njegove temelje. Zato katolička hrvatska omladina ima tako velik broj neprijatelja. To je najbolji dokaz da ona mnogima smeta, jer kad bi protivnici vjerovali i znali da ta organizacija omladine malo znači i ne vrijedi ništa, pustili bi je na miru. Ali tako nije“. Pozvao je mladež da nasljeduje Isusa kao uzor života i na neustrašivo ispovijedanje katoličke vjere u javnom životu. Istaknuo je povezanost s Papom, biskupima i svećenstvom. Križar Franjo Donadini, zadarski revizor, govorio je o temi ‘Papa i hrvatski narod’. O temi ‘Euharistija u narodnom životu’ govorio je Antun Metzger iz Zagreba. Biskup  Srebrnić govorio je o temi ‘Poštivanje Dana Gospodnjega’.

U 10 sati počela je pontifikalna misa koju je predvodio biskup Mileta. Propovijed o temi ‘O djetetu, obitelji i Papi’ održao je biskup Srebrnić. Glagoljašku misu pjevao je zbor Sv. Cecilije iz Šibenika, a liturgijsko pjevanje pratila je sinjska glazba.

„Euharistijski kongres u Benkovcu odvijao se u vremenu narušenih odnosa u društvu i među narodima, što je posljedica isključivanja Boga iz ljudske svijesti. Među Hrvatima ta je misao bila još pogubnija jer su u narodu djelovali oni kojima je bio cilj potirati hrvatsku nacionalnu svijest i katolički identitet. Euharistijski kongres u Benkovcu shvaćen je kao prigoda da se očituje ‘sklad Crkve i naroda’ oko euharistijskog Spasitelja kao izvora boljeg poimanja čovjeka i života“, rekao je dr. Batelja. U društvu je bilo slavlje nečistoće, trijumf tijela nad duhom, mladost ne cijeni nevinost, ruše se obitelji, u brakove se ne ulazi radi stvaranja i odgajanja djece. U takvom „razrovanom i nenormalnom vremenu napetosti među narodima, mogućnosti revolucija, građanskih ratova i divljeg, svjetskog klanja“ održavani su euharistijski kongresi da se na njima „otvoreno ispovjedi vjera u Krista i nadu u Njegov spas čovječanstva. On može i danas izgraditi heroje nevinosti i čistoće, junake ljubavi prema bližnjemu i uzore poštenja. Samo treba poći za Njim, treba Ga slijediti i primati. Treba učiniti sve da u nama djeluje ne slabi čovjek, nego veliki Bog. I kao što se tjelesna hrana uzima često, treba se i Njime često hraniti. Da to istaknemo, zato euharistijski kongresi, zato i ovaj naš u Benkovcu“, prenio je dr. Batelja poruku s kongresa.

„I u ono vrijeme bilo je aktualno što i danas postoji, ali biskupi i svećenici bili su hrabri i o tome se nisu bojali govoriti, nego su otvoreno i javno govorili o onome što je protiv zemaljske i vječne sreće“, istaknuo je dr. Batelja.

Na kongresu su pročitane odluke „da nema pravog kršćanskog života bez Presvete Euharistije. U teškim danima sadašnjice, samo u presvetoj Euharistiji kršćanin može naći snage i jakosti da izdrži navalama modernog materijalističkog života i neokaljanom sačuva vjeru i kršćanski karakter. Budimo euharistijski narod, živimo euharistijskim životom! Prigodom Euharistijskog kongresa u Benkovcu, tisuće okupljenih Hrvata katolika ispovijedaju svoju duboku vjeru u presvetu Euharistiju i odanost Katoličkoj Crkvi i Papi. Danas, kao nikada prije, hrvatski narod je složan i jedinstven u obrani svojih vjerskih i narodnih prava!“.

Pred novim Hrvatskim katoličkim domom bio je zaključni blagoslov i posveta Presvetom Srcu Isusovom. U velikoj dvorani Doma bio je priređen objed za više od 100 svećenika i redovnika. Tada je biskup Mileta zahvalio Bogu za uspjeh kongresa i župniku Juraviću na sjajnoj organizaciji. Poslijepodne je svećenstvo održalo svoje staleško zborovanje na kojem je biskup Srebrnić predavao o  Katoličkoj akciji, a vlč. Ante Letinić o temi ‘Svećenik i Euharistija’.

Sudionik Euharistijskog kongresa u Benkovcu rekao je da je kongres bio „veličanstvena manifestacija katoličke svijesti cijele benkovačke okolice i sigurno će donijeti velikih duhovnih plodova“. Prošao je uzorno, unatoč velikim poteškoćama udaljenosti i loše prometne povezanosti.

Izvjestitelj za Katolički tjednik u Sarajevu rekao je: „Benkovac će teško ikada vidjeti ovakvo slavlje. Bilo je veličanstveno i dostojanstveno, unatoč zaprekama koje su se spremale s izvjesne strane. Bukovica i Ravni kotari progovorili su, a pridružili su im se naši primorci i otočani udruženih biskupija zadarske i šibenske. Vjerni svom hrvatskom rodu i svetoj Katoličkoj Crkvu!“. Naime, kad je biskup bio počeo govoriti, vlast je bila presjekla dovod struje pa se biskupov govor nije mogao dovoljno čuti.

„Oduševljenje nakon Euharistijskog kongresa u Benkovcu zahvatilo je njegove sudionike i one do kojih je dopro glas o njemu. U narodu su nastale i ‘narodne pjesme o tom neviđenom euharistijskom slavlju’. Nažalost, radost katolika bila je žalost ‘jugo-fašistima’ koji su u svom listu ‘Odbrana’ ruglu izvrgnuli narod i svećenstvo, jer da su „uz katolicizam manifestirali i svoje hrvatsko uvjerenje“. Katolički novinar bilježi da je taj list napao veliku procesiju i hrvatske narodne zastave naziva ‘plemenskima’ (jugo-terminologija). Dakle, mi ne smijemo biti narod. Istodobno ističe kako protivnici Katoličke Crkve i hrvatskog naroda takvim objedama ne mogu skršiti katolički ponos, ‘što pripadamo Katoličkoj Crkvi, zapadnoj kulturi i hrvatskom narodu’“, poručio je dr. Batelja, naglasivši: „Unatoč porobljavanju, ugnjetavanju i teritorijalnom presizanju stranaca, Zadar i njegova okolica sačuvali su nacionalni identitet i katoličku prepoznatljivost zahvaljujući jasnim životnim načelima, nacionalnoj svijesti i katoličkom svjedočanstvu života“.

Pokaznica u kojoj je nošen Presveti Oltarski Sakrament ulicama Benkovca na Euharistijskom kongresu 1938. godine