Zagreb, (IKA) – Važnost vjeronauka u oblikovanju učenikova identiteta bila je tema tribine „Zajednički vidici” koja je u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi održana 29. ožujka u dvorani „Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. O temi su pred dvjestotinjak slušatelja govorili Ljilja Vokić, prof. i prof. dr. Slavko Slišković.
Vokić je govorila iz svoga bogatog profesionalnog iskustva u prosvjeti (kao nastavnica hrvatskoga jezika, a kasnije i kao ministrica te ravnateljica VII. gimnazije). S obzirom na stanje koje se zatiče u našemu društvu – a to je da vladajuće struje vjeronauk doživljavaju kao prijetnju, a koja svakako ima utjecaja i aktivno preoblikuje ljudsko društvo – iskustvo je Vokić da je među djecom puno manje vršnjačkog nasilja otkad je vjeronauk ponovno uveden u škole upravo jer omogućuje učenicima da rade na sebi. Čovjek nije ni savršeno ni svršeno biće, istaknula je predavačica. Čovjek treba usavršavati ono što mu je povjereno, a to se osobito odnosi na odgoj mladih generacija. Identitet koji učenici stječu odrastanjem i učenjem dokazuje da su djeca vrlo podložna primjerima koje vide kao mali – a prvi odgojitelji i navjestitelji vjere (dakle vjeroučitelji) su upravo roditelji. Učenici moraju vjerovati onome što im govorimo i pokazujemo svojim ponašanjem. Kršćanstvo pak nije razvodnjeni program, smatra Vokić, jer ima svoju produžnicu u obiteljskoj molitvi Očenaša, kao i u sakramentima i župnoj katehezi. Identitet se pak gradi u smislu pripadanja nekome i Nekome, a tu ljepotu vjere vjeroučitelj je pozvan primjerom vlastitoga života otkriti učenicima, koji i vjeru i Boga doživljavaju upravo u susretu sa svjedokom koji ih poučava i zajedno s njima gradi njihov identitet.
Dr. Slišković o identitetu je govorio s osvrtom na obrazovanje općenito, istaknuvši da neovisno, neutralno i čisto znanstveno obrazovanje ne postoji. U školskom sustavu uvijek postoji ideologija koja kroz definirane ciljeve izriče kakvog čovjeka i kakvo društvo želimo, smatra predavač. To se preslikava i na izgradnju nacionalnog i osobnog identiteta. Kako će određeni sadržaj biti prenesen uvelike ovisi o autoru građe (udžbenika), ali i o krajnjem predavaču, nastavniku. Položaj, pak, vjeronauka u školskom ambijentu uređuju ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, dokumenti koji također donose ciljeve i načine njihova ostvarivanja. Pojmu identiteta izvorno je značenje istovjetnost; potpuna jednakost, a označava ono što osobu čini onime što ona jest, a temeljna je oznaka identiteta upravo nedovršenost, istaknuo je dr. Slišković. Na oblikovanje identiteta uvelike utječu slike koje primamo kroz priče koje slušamo od svojih starijih u najranijem djetinjstvu – no i te se slike s vremenom mijenjaju. To je načelo prema kojem se gradi i osobni, ali i kolektivni identitet, pa tako i vjerski i nacionalni. Na našim su prostorima i kršćanstvo i Katolička Crkva ostavili dubokoga traga. Kroz edukativni sustav prenose se na sadašnjost iskustva iz prošlih generacija te se i s njima stvara određena intuitivna veza. U tom je smislu važan i osjećaj koji ta slika kod učenika izaziva, a samim time i želja da se s tom slikom (odnosno s određenim povijesnim sjećanjem, memorijom) identificira. Važna je pak uloga svih nas u oslobađanju od onog što je lažno, težnja prema istini i istinitosti, kao i prihvaćanju drugog i drukčijeg, zaključio je dr. Slišković.
Sljedeća je tribina predviđena 12. travnja, a gosti su prof. dr. Ružica Razum i prof. dr. Stjepan Baloban., koji će se osvrnuti na ulogu vjeronauka u promicanju temeljnih vrednota.