Šibenik, (IKA) – God križa ili godišnja proslava krvarenja raspela iz šibenske gradske župe svetog Križa – Dolac, proslavljen je u ponedjeljak 27. ožujka svečanim misnim slavljem u crkvi Svetog Križa. Euharistiju u koncelebraciji s umirovljenim šibenskim biskupom Antom Ivasom, župnikom župe Dolac don Krešimirom Matešom i još trojicom svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Nakon misnog slavlja upriličena je i procesija sa čudotvornim raspelom.
„U davna vremena prorok Izaija naviješta da će se jedna Gora uzdići iznad ostalih i da će njoj dolaziti svi narodi, plemena, jezici, sav svijet. Gora Gospodnja – Dom Božji – mjesto susreta s Bogom! Je li to neko mjesto na zemlji? Jeruzalem? Kalvarija? Kao povijesni događaj – da! Isusova smrt na križu, na kalvariji, u Jeruzalemu. Ali značenje je puno veće od jednog određenog mjesta. Ondje se dogodilo da je Bog izabrao žrtvu svoga Sina kao vrhunac iskazane ljubavi za čovjeka. To ‘mjesto’ kojem će se svi klanjati nije zemljopisno, već postaje simbol križa”, istaknuo je u homiliji biskup Rogić.
Pojasnio je kako je križ simbol za najokrutniju smrt u Rimskom carstvu postao znakom, Božjim izborom iskazivanja ljubavi za čovjeka. Tvrdokornost ljudskog srca Bog je odlučio omekšati najvećim iskazom ljubavi, žrtvom svoga Sina. Uputio je kako je „tajna spoznaje i naše vjere u tome da prepoznamo kako je Bog izabrao žrtvu za najsavršeniji govor ljubavi”. Onoliko te volim koliko sam se spreman za tebe žrtvovati. Bog je križ izabrao za mjeru ljubavi, darovao nam se do kraja. Hoće li nam to biti dovoljno da se ove korizme obratimo, promijenimo i Bogu na ljubav odgovorimo? Odgovor je na svakome od nas, rekao je biskup Rogić.
Dolačko raspelo doplutalo na obale Doca između 1400. i 1420. godine. Raspelo je od tog 15. stoljeća pa do danas neprekidni predmet štovanja i pobožnosti, makar mnogim današnjim Šibenčanima malo poznato ili čak potpuno nepoznato. Križ je po prastaroj predaji doplutao na jednoj gredi, a iz mora su ga izvadili ribari i odnijeli u kuću braće Šestanović, u kojoj je odmah po dolasku križa ozdravila njihova od rođenja gluhonijema sestra. Taj neobični događaj uzbudio je vjernike koji su odlučili to čudotvorno propeće smjestiti u katedralu, smatrajući da će to biti najprikladnije i najdoličnije mjesto. Na dogovoreni dan u svečanoj procesiji poniješe Dolačani i građani Propelo prema katedrali, ali tek što su došli pod tadašnji benediktinski samostan Sv. Katarine, kod mjesta zvanog ‘Mostić’ najednom se podigla strašna nevera, a more toliko nabujalo te nisu mogli dalje. Isto su pokušali i sljedeća dva dana, ali oluja nije prestajala, što su vjernici prepoznali kao Božji znak da se propeće ponese i smjesti u dolačku crkvu. Šibenski biskup Bogdan Pulšić dolačku crkvu posvećenu Gospi 1421. godine posvetio je sv. Križu, a Dolac je tri godine kasnije proglasio samostalnom župom i imenovao prvog župnika. Dolačani su štovali svoje propeće, ali sveopće štovanje nastalo je 1483. zbog neobične pojave koja je digla na noge cijeli grad. Te je godine, točno na Veliki četvrtak 26. ožujka u poslijepodnevnim satima dolačko propeće prokrvarilo. Još se jedno čudesno krvarenje ponovilo uoči blagdana Našašća sv. Križa 2. svibnja 1812. godine.