Zagreb, (IKA) – Hrvatski dominikanci proslavili su dan Provincije na Blagovijest 25. ožujka. U zagrebačkom samostanu Kraljice svete krunice, u prvom, studijskom dijelu obilježavanja Dana, održan je Studijski dan s temom „Liturgija i umjetnost”. Kroz dva predavanja, dr. Ivica Žižić, svećenik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i na Papinskom liturgijskom institutu „Sv. Anselmo” u Rimu, govorio je okupljenim dominikancima o smislu liturgijske umjetnosti, njezinim izvorima te suvremenim usmjerenjima i razvoju, objavljeno je na mrežnoj stranici dominikanci.hr. Istinska liturgijska umjetnost, istaknuo je predavač, mora izvirati iz liturgije i njezinog otajstva i smisla te svima koji su njome zahvaćeni omogućiti da u taj smisao i otajstvo slobodno urone. Takva liturgijska umjetnost, arhitektura, slikarstvo ili glazba, ima svoj sakramentalni izvor te njezina svrha nije samo informiranje ili ilustracija o povijesnim događajima već je ona nadasve molitvena te je nužno vezana uz performativnost, tj. preobražavajuću ulogu liturgije Crkve. Ukoliko nastoji biti razumljiva suvremenom čovjeku te sačuvati svoj unutarnji sklad, ljepotu i istinitost ona omogućuje dijalog vjernika s otajstvom i poviješću i na taj način ona je liturgijski simbol koji čini da se u vjernicima to otajstvo uvijek iznova posadašnjuje. Razmišljajući o suvremenim stremljenjima, dr. Žižić je upozorio na dva pravca koja se udaljavaju od ove srži liturgijske umjetnosti. Regresivnost u prošlost i nostalgija za starim oblicima te desakralizacija, deliturgizacija i muzealizacija umjetnosti namijenjene za liturgiju Crkve. Svi ovi procesi znak su postmodernih strujanja koja teže kiču te napuštaju temelje umjetnosti: lijepo, dobro, istinito, a time i nosivu ideju o liturgiji Crkve kao plemenitoj jednostavnosti. Pri tome je predavač istaknuo nekoliko uspjelih suvremenih primjera među kojima su i dominikanske kapele koje odišu dominikanskom jednostavnošću te estetikom bijeloga i prozračnoga.
U daljnjoj raspravi okupljeni su zaključili kako postoji snažna potreba za estetskom poučenosti novih naraštaja svećenika, snažnijoj suradnji teologa, liturgičara, arhitekata i dizajnera liturgijskih prostora i predmeta te otvorenošću suvremenim potrebama i kreativnosti u posadašnjenju otajstva. Zatim je u župnoj i samostanskoj crkvi Kraljice sv. Krunice o. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, u zajedništvu s okupljenom braćom i sestrama, članovima dominikanske obitelj i brojnim prijateljima Reda predslavio je euharistijsko slavlje. U homiliji provincijal je istaknuo simboličnost i povezanost svetkovine Blagovijesti sa životnim usmjerenjem članova Reda. Poput anđela i oni su poslani navijestiti blagu vijest, ali biti istodobno poput Marije spremni i sami prihvatiti te odgovoriti na Božju riječ. Na taj način oni postaju posrednicima po kojima će se taj Riječ utjeloviti, ući u ovaj svijet i preobraziti ga. Tomu kao simbol i Crkva u svojoj liturgiji kroz procesiju unosi evanđelistar – Božju riječ u slavlje želeći posredovati ulazak Riječi u svijet. Stoga je provincijal darovao zagrebačkoj samostanskoj i župnoj zajednici novi urešeni evanđelistar čija velika estetska vrijednost želi biti pokazateljem važnosti i središnjosti Riječi u slavlju zajednice. Znak je to zahvale zajednici koja je u svoj samostan primila i omogućila plodonosno djelovanje mnogim institucijama Dominikanske provincije, rekao je provincijal Slišković, zahvalivši se i mnogim prijateljima Reda koji poput svetog Josipa, često tiho i nezamjetno, rade, mole i pomažu braći u njihovu poslanju propovijedanja Riječi.