Milano, (IKA) – Papa Franjo svoj današnji pastoralni pohod Milanu započeo je posjetom periferije: uputio se iz zračne luke Linate prema četvrti Forlanini u istočnom dijelu grada, gdje se susreo s romskim, muslimanskim i izbjegličkim obiteljima koji žive u naselju „Case Bianche”. Stanovnici te četvrti Papi su uručili više darova, a među njima je bila i slika Gospina kipa te svećenička štola, prenosi Radio Vatikan. Papa je rekao da ga štola podsjeća na to kako u Milano dolazi kao svećenik. Istaknuo je također da je štolu ručno izradilo nekoliko mještana. Ona je podsjetnik kako je svećenik izabran iz naroda i da je u službi naroda. „Moje je svećeništvo Kristov dar, ali ste ga ‘istkali’ vi, naš narod svojom vjerom, naporima, molitvama i suzama”, kazao je papa Franjo. Gospina slika znak je pak da ga ona dočekuje u Milanu. „Podsjeća me na Marijinu brigu, koja je pohrlila Elizabeti ususret. To je skrb i briga Crkve koja ne čeka u gradskom središtu, već svima ide ususret, na periferije, pa i nekršćanima te nevjernicima…; ona donosi Isusa svima, koji je utjelovljena Božja ljubav i koji daje smisao našim životima te nas spašava od zla”, istaknuo je papa Franjo.
Potom se uputio u milansku katedralu kako bi se susreo sa svećenicima i osobama posvećena života. Papa je odgovorio na nekoliko upita, a prvi je bio što učiniti da se ne izgubi radost naviještanja. Evangelizacija je radost, odgovorio je papa Franjo podsjećajući na ‘Evangelii nuntiandi’, posindsku pobudnicu velikoga pape blaženoga Pavla VI., rekavši da je „najveći pastoralni dokument poslije Drugoga vatikanskog sabora, koji je još uvijek aktualan”.
Govoreći o današnjim izazovima evangelizacije, rekao je da svako povijesno razdoblje ima svoje izazove. Stoga se ne smijemo bojati izazova. Dobro je da ih ima, jer potječu naš rast. Moramo se više bojati vjere bez izazova, vjere koju se smatra potpunom, kojoj ništa ne treba. Izazovi nam pomažu da vjera ne postane ideologija, koja u sebi krije mnoge opasnosti. Izazovi nas čuvaju od zatvorene misli, a otvaraju nas širem shvaćanju objave, ustvrdio je papa Franjo.
Potom je govorio o višekulturalnom, višereligijskom i multietničkom društvu. Vjerujem da od Crkve trebamo učiti kulturu raznolikosti. Duh Sveti je učitelj raznolikosti. Ako pogledamo biskupije, svećeništvo, naše zajednice i redovničke družbe, zamjećujemo mnoge karizme i mnogostrukost življenja vjere. Jedna je Crkva u mnogovrsnom iskustvu, to je bogatstvo Crkve. U svojoj povijesti i svojem životu Crkva je iskusna u upravljanju različitostima. Vidjeli smo i gledamo svašta; veliko bogatstvo ali i mnoge užase i zablude. To nam pomaže da shvatimo suvremeni svijet, priznajući njegove pozitivne i negativne strane. Pomaže nam također da prepoznamo neumjerenosti uniformiranosti i relativizma, koje nastoje izbrisati jedinstvo različitosti i međuovisnost, primijetio je Sveti Otac dodajući: Crkva je jedna u različitostima koje čine jedinstvo. Duh Sveti je učitelj različitosti i tvorac jedinstva. Često znamo poistovjećivati jedinstvo s uniformiranošću, mnogostrukost s pluralizmom. Uniformiranost i pluralizam nisu djelo Duha Svetoga, a mnogostrukost i jedinstvo dolaze od Duha Božjega, kazao je Papa. Kao ljudi nastojimo otkloniti postojeću napetost između jedinstva i mnogostrukosti. Otkloniti uzrok napetosti, znači otkloniti način Božje objave u ljudskosti svojega Sina. Sve ono što ne obuhvaća cjelovitu ljudsku dramu može biti vrlo jasno, ali je ideološko, jer nije u skladu s objavom. Kršćanska se vjera ima oblikovati u ljudskim procesima ne svodeći se na procese, a tu se očituju napetost naše vjere. Važno je dakle jedinstvo u raznolikostima. Ta napetost omogućuje naš rast u Crkvi, ustvrdio je Sveti Otac.
Potom se osvrnuo na obvezu crkvenih pastira, na odgoj za razlučivanje. Kultura izobilja nudi brojne mogućnosti i sve ih predstavlja kao valjane i dobre. To je stvarnost današnjega svijeta i naših mladih. Dužni smo pomoći mladima da idu kroz ovaj svijet. Stoga smatram važnim da ih se nauči razlučivati, da imaju sredstva koja će im pomoći na životnom putu kako se ne bi ugasio Duh Sveti koji je u njima. Danas naši vjernici, također i mi, živimo uronjeni u tu stvarnost, stoga sam uvjeren da kao crkvena zajednica moramo osnažiti sposobnost razlučivanja, a to je veliki izazov. Mlade, djecu i odrasle treba učiti razlučivanju i molitvi za milost razlučivanja, potaknuo je Papa.
Odgovarajući na upit jednoga trajnog đakona o đakonskoj ulozi u Crkvi, rekao je kako je opasno đakona smatrati ‘polusvećenikom’ i ‘polulaikom’, jer se tako oduzima snaga đakonske karizme. Vi imate jasnu karizmu u Crkvi. Đakonat je posebno zvanje, služenje je vaša karizma, a to je obilježje Božjega naroda. Đakon je čuvar služenja u Crkvi: čuvar Riječi, služenje kod oltara, služenje siromašnima. Vaša je zadaća da nas vjernike podsjećate kako je vjera, u svojim mnogovrsnim očitovanjima – zajednička liturgija, osobna molitva, razni oblici milosrđa, i u okolnostima života, laičkoga, posvećenog i obiteljskoga, služenje Bogu i braći. Vi ste dakle čuvari služenja u Crkvi, ponovio je Sveti Otac. Služenje kod oltara i liturgija potiču na služenje braći, a svako služenje braći vodi prema liturgiji. Svako crkveno zvanje je zapravo obiteljsko. Čini se da nam danas sve treba služiti, kao da je sve u svrhu pojedinca: potrebna mi je molitva, zajednica mi je potrebna, potrebna mi je ljubav. To je naša kultura. Vi ste dar koji nam daje Duh Sveti kako bismo shvatili da je pravi put: u molitvi služim, u zajednici služim, sa solidarnošću služim Bogu i bližnjemu. Neka vam Bog udijeli milost da rastete u toj karizmi čuvanja služenja u Crkvi. Hvala vam na svemu što činite, kazao je Papa.
Nakon što je na katedralnom trgu s vjernicima izmolio Anđeo Gospodnji, Papa se s domaćinom milanskim nadbiskupom kardinalom Angelom Scolom uputio prema zatvoru San Vittore. Tamo su Papu dočekali područni upravitelj lombardijskih, pijemontskih i ligurijskih zatvora Luigi Pagano, upraviteljica zatvora San Vittore Gloria Manzelli; glavna povjerenica i zapovjednica zatvora Manuela Federico te zatvorski kapelan don Marco Recalcati. Papa Franjo je potom u predvorju zatvora pozdravio osoblje zatvorske uprave i policije, a onda je krenuo u obilazak različitih dijelova zatvora kako bi se osobno susreo sa zatvorenicima, s kojima je zatim i objedovao.