Zagreb, (IKA) – Na Svjetski dan poezije, u utorak 21. ožujka, Kršćanska sadašnjost je u svojoj knjižari u Zagrebu priredila tradicionalni „Susret s autorom” naslovljen „Svećenici pjesnici”. Na susretu je bila prigoda upoznati se s pjesničkim stvaralaštvom pjesnika svećenika koji djeluju u Zagrebu i Splitu, ali i drugih naših suvremenika.
Direktor KS-a dr. Stjepan Brebrić je, izražavajući radost zbog toga događaja, zahvalio okupljenoj publici, vjernim čitateljima KS-ovih izdanja na dolasku. Posebno je pak pozdravio sudionike susreta, svećenike pjesnike. Naglasio je kako je time manifestacija „Susret s autorom” poprimila nove i šire razmjere, te je izrazio nadu da će ubuduće susreti s autorom imati nešto više od same mogućnosti upoznavanja autora konkretnih knjiga u izdanju KS-a. Život je univerzalna tema koju nam na poseban način dočaravaju pjesnici. Dakle, ne ono što se događa u životu, nego život kao jedna temeljna stvarnost koju u konačnici povezujemo sa samim Stvoriteljem koji nas održava, a uz to obdario nas je milošću posinstva djece Božje, rekao je Brebrić, te je pokušao dati odgovor na pitanje kako život, ta univerzalnost povezuje pjesništvo trojice autora Ivana Goluba, Antona Tamaruta i Atona Šuljića. U jednoj raspravi Šuljić je spomenuo smokvu koja se bori, i uspjeva rasti u nemogućim uvjetima. Prof. Golub poznat je pak po onoj biblijskoj slici napuknute trske, koju Onaj koji dolazi neće slomiti. Dakle, opet je u pitanju život: ondje žilavost jedne smokve, koja se izborila za život tamo gdje nema uvjeta, ovdje je jedna napukla trska, vlas trave, a tu je i pjesništvo dr. Antona Tamaruta „Smijem biti slab”. Taj ‘smijem biti slab’, treba biti s uskličnikom, jer želi reći – život kakav god bio žilav, uporan, uspješan, ili pak krhak, zatomljen, oštećen, prikraćen – sve je to život: jedna temeljna stvarnost i držim da je u temelju nadahnuća svakog od pjesnika kojeg ćemo večeras predstaviti i kroz njih osobno i kroz njihovo djelo, rekao je Brebrić. Inicijator večeri don Anton Šuljić pojasnio je: „Kad smo organizirali ovu večer, jedno od mogućih rješenja bilo je da pozovemo neke svećenike koji pišu i koji su pjesnici, a to je nemoguće bez akademika Ivana Goluba. Kolega Anton Tamarut objavio je također više zbirki pjesama, a i ja sam. Onda smo oko toga spleli još neke pjesnike koji su živjeli u 20. st. Zadržali smo se na nekim poznatijim pjesnicima, a živim autorima. Stoga će ovo biti večer čitanja, a i pjevanja poezije”. Profesor emeritus zagrebačkoga KBF-a Ivan Golub (1930.), povjesnik i pjesnik, istaknuo je posebnu znakovitost što se ova večer odigrava na prvi dan proljeća. Prisjetio se jednog gostovanja u Rimu, kada je bila izrečena misao da se „prisutni Bog najviše glasa kroz poeziju”. Predstavio je izbor iz svoje poezije u kojem se prisjetio i Križanića, Klovića, ali i nedavno preminulog prof. Tomislava Ivančića. Dr. Golub pročitao je i jednu svoju pjesmu na latinskom, te prepjev na hrvatski jezik, a nije izostala ni riječ na rodnom kajkavskom, posvećena ocu i majci koji su ga i naučili zboriti i moliti na jeziku rodne Podravine. U sličnom duhu odnosa prema Bogu, životu, prirodi i svemu stvorenomu pjesme su izrekli i dr. Anton Tamarut (1960.) sa zagrebačkoga KBF-a i zamjenik direktora KS-a don Anton Šuljić (1955.). Obojica su večer obogatili i pjesmama na čakavskom, dok je Šuljić i dio svoga životopisa izrekao na staroslavenskom, te predstavio nekoliko svojih uglazbljenih pjesama.
Tijekom večeri dramska umjetnica Marija Sekelez čitala je poeziju profesora na splitskom KBF-u Ante Vučkovića (1958.), kao i Rajmunda Kuparea (1914.-1996.), Jeronima Kornera (1909.-1976.), Izidora Poljaka (1883.-1924.) i Janka Bubala (1913.-1997.).