Dicmo, (IKA) – Na groblju sv. Jakova u Dicmu u utorak 21. ožujka pokopan je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije dr. don Ivan Grubišić. Pogrebne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u zajedništvu s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem i župnikom Dicma don Vladom Strikićem. Uz rodbinu i prijatelje pokojnog don Ivana pogrebu su nazočili dožupan Splitsko-dalmatinske županije Luka Brčić, svećenici, redovnice i vjernici koji su ga poznavali kao profesora na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu i župnika u Neoriću, Kaštel Sućurcu i Splitu, prvo u župi sv. Petra, a kasnije u novoosnovanoj župi sv. Roka u kojoj je služio do umirovljenja u 75. godini života. Don Ivan bio je vrstan kateheta, rekao je nadbiskup Barišić tijekom homilije u župnoj crkvi Sv. Jakova, i u ono vrijeme jednoumlja predstavljao znak Radosne vijesti, trudivši se biti otvoren prema svima. S brojnim talentima koje mu je Gospodin udijelio ostavljao je dubok trag u sredinama u kojima je djelovao, pokrećući nove inicijative i načine naviještanja evanđelja. Svećenički poziv bio je njegov prvi, jedini i istinski poziv u kojem se mogao cjelovito i potpuno ostvarivati, istaknuo je nadbiskup i potom se osvrnuo na napetosti koje su postojale između don Ivana i crkvenih vlasti. „Ni u snu nisam mogao zamisliti da ću i sam biti dio tih napetosti kad me don Ivan, u svojoj 76. godini života, iznenadio svojim ulaskom u aktivnu stranačku politiku koja je nespojiva sa službom katoličkog svećenika. Kad sam doznao za tu njegovu namjeru, odgovarao sam ga i poticao da svoje svećeničko vrijeme i talente i dalje koristi za pouke u vjeri i duhovna promišljanja”, rekao je nadbiskup i dodao kako mu je don Ivan rekao da se on sam ne želi baviti politikom, ali da ga drugi na to nagovaraju. Naposljetku, zaključio je nadbiskup, don Ivan je shvatio da su se njegovo ime i svećeništvo koristili za nešto što je doista strano svećeništvu te da je politika pretvrd zalogaj za idealistu i humanistu kakvim je želio biti. Nadbiskup je spomenuo i izvadak iz pisma koje mu je don Ivan poslao: „Imao sam dobru namjeru i želju da nešto učinim za dobro hrvatskog naroda i građana Hrvatske, ali ‘rebus sic stantibus’ uvjerio sam se da se ne može ništa postići”. Don Ivan se naposljetku povukao iz politike, a jedan od razloga za to bila je i njegova želja da mu nadbiskup skine suspenziju od nekih čina svećeničkog reda, što je i učinjeno uoči Uskrsa 2016. Nadbiskup je rekao kako je don Ivanu suspenziju proglasio žalosna srca, a ukinuo je s radošću. Želju za zajedništvom sa svojim nadbiskupom i braćom svećenicima don Ivan je iskazao i pred Božić 2016. dolaskom u svećenički dom, u kojem je praćen ljubavlju i skrbi služavki Malog Isusa proveo posljednje dane života i iz kojeg je prešao u dom Oca nebeskoga, na blagdan sv. Josipa 19. ožujka. Na kraju homilije nadbiskup je izrazio sućut don Ivanovoj rodbini i prijateljima te zahvalnost svima koji su mu u životu na bilo koji način iskreno pomagali – posebno don Ivanovoj nećakinji, nevjesti, redovnicama i upravitelju svećeničkog doma. Nadbiskup je zahvalio i don Ivanu na pastoralnoj zauzetosti, kao i na svakom susretu, razgovoru i pismu koje je dobio od njega, istaknuvši da je on don Ivana uvijek poštovao kao čovjeka i osobu. „Sve prolazi i uminu, a ostaje pogled i susret Onoga koji je ‘Nadasve’ i čovjeka grešna i ograničena. Zato, kad se budete ugledali, želimo ti da se prepoznate! Da to bude Očev milosrdni pogled i radosni zagrljaj Boga Oca i svećenika don Ivana”, ganut trenutkom rastanka od svog subrata zaključio je nadbiskup homiliju. Za sve što je učinio za župu u Dicmu don Ivanu zahvalio je i današnji župnik don Vlade Strikić.