Breznica Đakovačka, (IKA/TU) – Liturgijsko slavlje svetkovine sv. Josipa, koje je ove godine preneseno s treće korizmene nedjelje na ponedjeljak 20. ožujka, svečano je proslavljeno u samostanu sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj. Večernje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u koncelebraciji devetorice svećenika, posluživala su dvojica đakona te osmorica bogoslova. Mnoštvo hodočasnika dupkom je ispunilo kapelu koja je pred samu svetkovinu opremljena novim klupama, sedesom i stolcima koje je velikodušno darovao veliki štovatelj sv. Josipa i veliki prijatelj zajednice karmelićanki.
Na početku središnjega svečanoga misnog slavlja nadbiskup Hranić karmelićankama je čestitao svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika njihova Reda i samostana, a s. Josipi zaželio sretan imendan te je zatim uputio srdačnu dobrodošlicu svim vjernicima, pozdravivši posebno župana Osječko-baranjske županije Vladimira Šišljagića, Slavka Tidlačku, načelnika Općine Levanjska Varoš, provincijalnu predstojnicu s. Amaliju Kupčerić i čitavo poglavarstvo Milosrdnih sestara sv. Križa te ostale redovnice. Podsjetivši na trogodišnji ciklus pastoralnoga djelovanja Crkve u domovini s bračnim parovima i obiteljima, drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji sljedeće godine u Solinu, nadbiskup je kazao da u ovoj Godini očinstva – kada se prisjećamo i 330. obljetnice kako je Hrvatski sabor izabrao sv. Josipa za zaštitnika hrvatskoga naroda – na osobit način promišljamo o važnosti muža i oca u obitelji.
U homiliji predstavio je snažni lik sv. Josipa i istaknuo nekoliko njegovih snažnih poruka koje mogu progovoriti svima, osobito suvremenim muškarcima i očevima. Istaknuo je njegovo veliko srce koje je i u teškim trenucima prije svega mislilo na Mariju, njegovu muževnost kojom težinu situacije i odgovornosti preuzima na sebe, ustrajno i postojano, doživotno ostajući uz donesenu odluku, njegovo prihvaćanje onoga što ga nadilazi jer se ne oslanja na svoje snage nego sve očekuje od Boga znajući da Bog djeluje na “duge staze” i da nije i neće od Boga biti prevaren, njegovo poslanje čuvara Marije i Isusa, oca i odgojitelja obitelji.
Dok se sve češće govori o društvu bez očeva, gdje djeca odrastaju bez oca, bez očinske figure u obitelji, nadbiskup je istaknuo važnost Josipove očinske figure u Isusovu životu koja mu je, uz figuru majke bila potrebna kako bi stasao kao cjelovito, zaokruženo, emocionalno stabilno, zdravo ljudsko biće – kako bi bio cjelovita ljudska osoba. Okupljene vjernike pozvao je da mole za sve očeve u obiteljima, za ranjene obitelji gdje je otac odsutan iz obitelji i iz odgoja svoje djece, za sve očeve koji spremno prihvaćaju djecu, a također potaknuo je sve zdrave kršćanske obitelji na važan oblik kršćanskog služenja prihvaćenjem djeteta iz doma za nezbrinutu djecu kojem bi se tako omogućilo što je moguće sretnije i bezbrižnije djetinjstvo, normalniji rast, uz majčinsku, ali i očinsku figuru, te zaključio riječima: „Molimo za naše obitelji da uistinu budu zdrave obitelji, da budu kolijevka i našega društva i naše Crkve!”
Na kraju euharistijskog slavlja mnogi hodočasnici u osobnom susretu s redovnicama preporučili su u molitvu svoje nakane, a također i posvjedočili o uslišanjima po zagovoru sv. Josipa: izmirenja u obitelji, povratak sakramentalnom životu, zahvalnost za mladića ili djevojku, sklapanje braka, blagoslov djeteta, zaposlenje, završena škola ili studij, oslobađanja od raznih ovisnosti, ozdravljenja od raznih psihičkih i tjelesnih bolesti, kao i duhovnih rana, zadobivena snaga u trpljenju. Misi je prethodila pjevana Večernja u čast sv. Josipa koju su, kao i ostala liturgijska slavlja tijekom trodnevne priprave, od 17. do 19. ožujka, animirale karmelićanke.
Prijepodnevno misno slavlje predslavio je karmelićanin o. Ante Knežević, župnik splitske župe sv. Mihovila arkanđela na Kamenu-Šine, a tijekom trodnevnice misna slavlja predvodili su vlč. Nedjeljko Čutura, ekonom Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Mario Sanić, župnik požeške župe sv. Augustina u Velikoj i mons. Nikola Škalabrin, sudski vikar crkvenog sudišta u Đakovu. Promišljali su o sv. Josipu u svjetlu Božje riječi dnevnih čitanja i svojim homilijama potaknuli prisutne na nasljedovanje kreposti toga sveca. Tijekom trodnevne duhovne priprave i na samu svetkovinu oblačenjem karmelskog škapulara Karmelskoj obitelji pridružilo se 55 novih članova.