Požega, (IKA) – Korizmena duhovna obnova za svećenike i đakone Požeške biskupije, na kojoj je sudjelovao i dijecezanski biskup Antun Škvorčević održana je 20. ožujka u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi. Na početku susreta zbor učenika Katoličke osnovne škole u Požegi, kojoj je sv. Josip zaštitnik, pod ravnanjem učiteljice Ljube Šolić izveo je domoljubnu pjesmu i skladbu sv. Josipu. Bila je to ujedno imendanska čestitka dvanestorici svećenika koji nose ime Josip, kojima je biskup uputio čestitku. Osvrnuvši se na njihov glazbeni nastup, biskup je još rekao da katoličke škole zauzimaju važno mjesto u pastoralnim nastojanjima Požeške biskupije, koja je na taj način u svakodnevnom kontaktu s više od šest stotina obitelji. Najavio je osnivanje Katoličke osnovne škole u Novskoj, koja će s radom započeti iduće školske godine.
Nakon molitve Trećeg časa, biskup je podsjetio svećenike da se i ove korizme u njihovim župama organiziraju određeni pastoralni programi (kateheze o misi, korizmene tribine, pobožnost križnog puta i dr.), kako bi kroz tu organiziranost mogla djelovati milost Božja, pozvavši ih da se i oni, svaki osobno “organiziraju” u duši, srcu i savjesti. Podsjetio ih je da ova korizma ima i dodatno značenje kao “kongresna korizma”, odnosno vrijeme priprave za Treći euharistijski kongres o 20. obljetnici utemeljenja Biskupije. Na tom tragu, istaknuo je, i ova korizmena duhovna obnova naslovljena je euharistijski. Izričući dobrodošlicu profesoru Ivici Ragužu, dekanu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta iz Đakovu, biskup je istaknuo da je on došao govoriti o euharistijskoj temi ne samo iz svoga teološkog znanja, nego i iz svoga svećeničkoga duhovnog iskustva. Zaželio je svećenicima da stvore srcima pravo raspoloženje te ovaj susret bude uistinu njihova obnova. Istaknuo je da uvijek „treba polaziti od istine da se mi možemo obratiti i obnoviti, i da nema nijednog trenutka u kojem bismo bili dovršeni i zapečaćeni u svom duhovnom stanju”.
Uslijedilo je izlaganje dr. Raguža pod naslovom “‘Sam sebe oplijeni’ (Fil 2, 7) – svećenik kao euharistijski radnik na njivi Božjoj”. Na početku je pročitao ulomak iz molitve u kojoj sv. Anzelmo Canterburyjski moli sveca zaštitnika svoje crkve da mu pomogne u biskupskoj službi, preporučivši svakom svećeniku da ulomak te molitve moli svaki dan za vršenje svoje svećeničke službe. “O sveti N. prihvatih upravljati Crkvom pod tvojom zaštitom, a nisam još počeo upravljati ni samim sobom. Bojim se za samoga sebe, a prisiljen sam brinuti se za druge. Otežan teretom svojih grijeha, zapovjeđeno mi je olakšavati drugima, pritiješnjen teretom svojih zlodjela, trebam druge podizati. Sveti, blaženi i blagi N., priznaj me ipak svojim namjesnikom, da mi uvijek prethodi tvoj savjet i slijedi tvoja pomoć, kako bih mogao upravljati sobom i stadom koje mi je povjereno”. Izlaganje je podijelio u tri dijela.
U prvom dijelu, polazeći od kristološkog himna u poslanici Filipljanima (2, 5-11), koji kaže da je Sin Božji Isus Krist, time što je u utjelovljenju postao čovjekom, doživio kenozu, odnosno da je svima postao slugom, robom, prof. Raguž je ustvrdio da se Kristova kenoza koja je započela utjelovljenjem, nastavlja, odnosno dovršava u euharistiji, u kojoj se Krist daruje čovjeku do te mjere da ga ovaj može konzumirati, ostaviti samog i zaključati, pa čak i svetogrdno primiti. U drugom dijelu izlaganja pokazao je kako se otajstvom euharistije nadvladava princip čovjekove sebičnosti i egocentrizma, jer Bog od čovjeka koji želi slaviti euharistiju zahtijeva da izađe iz svoga ja, da napusti svoj dom i svoj posao kako bi se čovjek susreo s Bogom i s drugim ljudima. U trećem dijelu uputio je na opasnost formalizma u slavljenju euharistije, ustvrdivši da prenaglašavanje forme i uživanje u izvanjskoj ljepoti bogoslužja može biti bijeg od stvarnosti života koja je ružna i od svakodnevice koja je protkana patnjom.
Nadahnut riječima sv. Augustina: “Deformirani Krist daje tebi formu; njegova je deformiranost naša ljepota”, ustvrdio je da se svećenik, ako želi biti u službi spasenja svijeta, mora “deformirati”, to znači, ući u ružnoću ovoga svijeta, i u tom ružnom, “deformiranom” svijetu prihvaćati trpljenje najprije kao zadovoljštinu za vlastite grijehe, a potom i za grijehe svojih župljana i bližnjih općenito. Završavajući izlaganje ustvrdio je kako se običnost i gotovo prosječnost života kojim je Isus Krist živio većinu vremena na zemlji, nastavlja u euharistiji, u jednostavnim i svakodnevnim stvarima kao što su kruh i vino, istaknuvši da se tom običnošću u euharistiji izražava bitno svojstvo ljubavi, a to je njezina nenametljivost i potreba da se pokriva običnošću i gotovo prosječnošću.
Nakon stanke za odmor, biskup je najprije podsjetio svećenike na nedavnu smrt prof. Tomislava Ivančića, zahvalivši mu za sve što je tijekom 20 godina postojanje Požeške biskupije učinio za njezine svećenike na različitim susretima duhovne naravi, a osobito za njegovo višegodišnje vođenje trajne formacije mladih svećenika. Potom je izložio neka aktualna pastoralna pitanja. Ivica Žuljević, moderator Biskupskog ordinarijata, izvijestio je o biskupijskom hodočašću u Rim od 28. travnja do 3. svibnja, na kojem će sudjelovati tristotinjak hodočasnika, među kojima pedeset maturanata katoličkih gimnazija koje slave desetu obljetnicu postojanja. Zatim je Ivan Certić, biskupijski povjerenik za pastoral mladih, upoznao svećenike o XIX. biskupijskom Križnom putu mladih koji se održava 25. i 26. ožujka te o Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 29. i 30. travnja, na kojem će sudjelovati 850 sudionika iz Požeške biskupije. Robert Mokri, predstojnik Katehetskog ureda, prikazao je program hodočašća osnovnoškolske djece u Voćin, koje će se održati 6. svibnja. Potom je biskup podsjetio na termine dekanatskih, regionalnih i drugih euharistijskih postaja u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres, kao i na neke pitanja upravne naravi.
Po završetku programa u Dvorani bl. Alojzija Stepinca, svećenici su se uputili u obližnju crkvu Sv. Lovre, gdje je prof. Raguž predvodio pokorničko bogoslužje. Svećenici su imali prigodu pristupiti ispovijedi i sudjelovati na euharistijskom klanjanju, koje je predvodio Karlo Prpić, rektor crkve Sv. Lovre. Susret je završio objedom u Domu pape Ivana Pavla II.