Proslava stote obljetnice dolaska karmelićanki BSI u Hrvatsku u zajednici redovnica na Sirobuji u Splitu
Split (IKA )
Split, (IKA) – U župnoj crkvi Sv. Leopolda B. Mandića na Sirobuji u Splitu 11. i 12. ožujka svečano je proslavljena stota obljetnica dolaska Družbe sestara Karmela Božanskog Srca Isusova u Hrvatsku.
Redovnice, koje je osnovala bl. Marija Terezija od Sv. Josipa, u Hrvatsku su došle iz Beča 1917., nakon što se njihova utemeljiteljica susrela s velikim brojem hrvatskih iseljenika tijekom svog djelovanja u Americi. Tada su na poziv tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera otvorile svoju prvu kuću u hrvatskom Leskovcu gdje se i danas nalazi dom za nezbrinutu djecu – Kuća Sv. Josipa za nezbrinutu djecu. Redovnice danas djeluju u 10 samostana u Hrvatskoj te u Nigeriji i Rusiji gdje sestre iz Hrvatske čine okosnicu u misijskom djelovanju. Samostan na Sirobuji koji nosi naziv Djeteta Isusa, otvoren je 1979. godine. Redovnice danas rade kao vjeroučiteljice, vode liturgijsko pjevanje te djeluju u vrtiću Sv. Male Terezije koji je otvoren pri samostanu. Prije nekoliko godina sestre su osnovale i Zajednicu karmelskih laika BSI koja danas ima više od 80 članova, uglavnom župljana sa Sirobuje.
Proslava je počela 11. ožujka prikazom filma o povijesti i duhovnosti Družbe nakon čega je misu predvodio karmelićanin o. Anto Knežević. Vjernicima su zatim na čašćenje dane relikvije utemeljiteljice Družbe bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Prvi dan proslave završio je druženjem u kripti crkve. U nedjelju je misu predvodio don Mario Čagalj, a potom se pristupilo čašćenju relikvija.
Tijekom oba dana proslave naglasak je bio na liku utemeljiteljice bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Ta velika žena, rođena kao Ana Marija Tauscher u pobožnoj evangeličkoj obitelji čiji je otac bio pastor, uvijek je osjećala da ne pripada toj vjeri. Od djetinjstva je gajila osobitu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji što nije uobičajeno za protestantske vjernike. Tijekom svog rada u umobolnici u Kölnu susreće se s mahom katoličkim osobljem te u dodiru s katekizmom Katoličke Crkve pronalazi svoju vjeru. Na katoličku vjeru prelazi 30. listopada 1888. te se taj dan i slavi kao njen spomendan. Nakon toga biva odbačena od svoje obitelji i prijatelja te ostaje bez posla i krova nad glavom. Tada započinje njeno posvemašnje pouzdanje u Božju providnost koje je njegovala do kraja života i prenosila na svoje sestre. Čitajući knjigu sv. Terezije Avilske “Moj život”, oduševljava se životom u Karmelu te sveticu izabire za svoj uzor i duhovnu majku. U njenu srcu javlja se želja za nasljedovanjem sv. Velike Terezije, ali bez stroge klauzure jer je bila svjesna bijede tadašnjeg čovjeka, osobito napuštene djece. Svoj Karmel posvetila je Božanskom Srcu Isusovu jer u srcu Crkve želi živjeti molitvu, zadovoljštinu i djelotvornu ljubav. Redovnice su se posvetile odgoju siromašne ili ostavljene djece, brizi za stare i nemoćne te odlascima u kućne misije kako bi došle do duhovno i materijalno zapuštenih radničkih obitelji. Njeno geslo bilo je “Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti”. Njezin životni program bio je sažet u rečenici „O da mogu trpjeti, raditi i žrtvovati se za svetu Crkvu, za spas duša, za proširenje Kraljevstva Božjega na zemlji.” Proslava jubileja dolaska karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatsku s čašćenjem relikvija bit će upriličena i u drugim samostanima u Hrvatskoj, a završit će na blagdan utemeljiteljice, 30. listopada, velikom proslavom u Hrvatskom Leskovcu.